Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje – kaže italijanski novinar Gavazzeni, koji je milanskom odvjetništvu predao dosje
Piše: Jasmina ROSE
Njemački list Frankfurter Sonntagszeitung objavio je tekst s novim detaljima o “Sarajevo safariju” i dijelove razgovora s talijanskim novinarom i piscem Eziom Gavazzenijem.
Članak počinje navodima bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je prvi svjedočio o „turistima snajperistima” u februaru 2007. pred Haškim sudom a transkript ispitivanja dostupan je na internetu, prenosi DW.
– Jordan je u više navrata u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, oružjem, te činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su imali puške, koje su više odgovarale lovu na divlje svinje u Schwarzwaldu nego borbama u gradu. Jasno se vidjelo da nisu vješti u kretanju kroz ruševine. Isto mu je, kako kaže, potvrdio i jedan suradnik s područja Mostara. Nakon Jordanovog svjedočenja o „turistima snajperistima“ uslijedilo je: ništa. Možda zato što su priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Talijanima koji su s lovačkom opremom dolazili u Sarajevo i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne iznose da bi mogli ići u lov na ljude dugo smatrane urbanom legendom – piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS).
Najmanje stotinu “ratnih turista”
Njemački list se potom osvrće na dosje koji je talijanski novinar Gavazzeni sa svojim odvjetnikom Nicolom Brigidom i bivšim sucem Guidom Salvinijem predao Državnom odvjetništvu u Milanu 28. januara ove godine, a koji je FAS dobio na uvid.
– Tu se navodi da je riječ je o najmanje stotinu „ratnih turista“, koji su nazivali jedni druge ‘strijelcima’ – mada bi prikladniji izraz bio serijske ubojice. Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): ‘Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a najzad starce se moglo ubiti besplatno.’ U dokumentu se tvrdi da je talijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informirana o ‘ratnim turistima’ i nekoliko mjeseci kasnije priopćila da je identificirala polaznu točku tura i da ih je zaustavila. Ali je li to zaista istina? ‘Ne, danas znamo da to ne odgovara istini. Izleti na front nastavljeni su i tijekom 1994. i 1995.’, rekao je Gavazzeni prošle srijede u Milanu – prenosi njemački list.
Gavazzeni, koji je autor knjiga o atentatima na suce Giovannija Falconeja i Paola Borsellina koji su bili lovci na mafiju i o atentatu na papu Ivana Pavla II., u februaru bi trebao objaviti svoju najnoviju knjigu pod naslovom „I cecchini del weekend“ („Vikend-snajperisti“). Netflix i Amazon su ga kontaktirali – žele ekranizirati knjigu, koju će objaviti izdavačka kuća Paper First.
Što ga je najviše šokiralo?
– Da je ubijeno dijete očito bilo najtraženiji trofej – piše Frankfurter Sonntagszeitung i nastavlja: – Tijekom opsade Sarajeva, koja je počela 6. aprila 1992. i završila 29. februarae 1996., ubijeno je 11.541 ljudi. Među žrtvama je bilo 1.621 dijete. Svaka obitelj u gradu ima bar jednu žrtvu poginulu od granate ili snajpera. Sarajevo je okruženo planinama visokim preko dvije tisuće metara, koje se spuštaju u blage brežuljke. Snajperisti su bili postavljeni na tim uzvišenjima, s pogledom na ulice, trgove, stanove. Ili su bili na neboderima, s pogledom na ‘Snajper aleju’. Ljudi koji su morali izaći van po vodu ili hranu trčali su trotoarima ili se sklanjali uz oklopna vozila UN-a.“
“Radost ubijanja”
Gavazzeni je od kriminologinje Martine Radice naručio profil počinitelja. Bili su dobrostojeći, ‘iz viših slojeva društva’, poput ‘liječnika, sudaca, odvjetnika, notara i poduzetnika’, sklonih lovu.
Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje – kaže Gavazzeni za njemački list.
Na početku se govorilo da su među sudionicima bili desničari.
– To je dezinformacija. Ne potječe od mene. Ne vjerujem da je političko ili ideološko uvjerenje igralo bilo kakvu ulogu – objašnjava Gavazzeni i navodi da je razgovarao sa ljudima koji su vidjeli ljude koji pucaju.
Prvi put je saznao za ratne turiste u martu 1995. iz članka objavljenog u listu Corriere della Sera:
– Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao.
Počeo je pisati triler na tu temu.
– Ali ubrzo sam shvatio da premalo znam. Sve bih morao izmisliti, pa sam odustao.
A onda je u jesen 2022. izašao film Sarajevo Safari slovenskog režisera Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je pisao Zupaniču, koji mu je poslao link i dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića. Gavazzeni mu je pisao. Otpočela je intenzivna komunikacija, koja je dio dosjea…
Citat iz e-maila Edina Subašića iz studenoga 2024.
– Krajem 1993. sam iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tijekom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za ovaj fenomen. On je rekao da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca.
Najmanje trojica su bila Talijani. Sastajali su se u Trstu, zatim bi odletjeli do Beograda, potom su prebacivani u Mostar ili Sarajevo. Od Subašića potječe i izjava da je talijanski vojni obavještajni servis SIMSI (raspušten 2007) tvrdio da su te ture zaustavili.
“Zaplet kao iz trilera”
U međuvremenu se u talijanskim medijima javljaju i drugi koji potvrđuju optužbe. Diplomat Michael Giffoni, tada stacioniran u Sarajevu, rekao je da mu je 1994. rečeno kako ‘stižu autobusi puni bogataša sa svih strana. Lovci, ali i biznismeni’.
Javio se i umirovljeni suradnik Caritasa koji je vodio humanitarne transporte i rekao da je vidio autobuse iz kojih su izlazili stranci u skupoj odjeći i s oružjem.
Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić upravo tvrdi da je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 1992.–1993., kao dvadesetogodišnjak ‘surađivao s turistima koji su plaćali’, dok je bio dobrovoljac bosansko-srpske milicije koja je držala Židovsko groblje iznad Sarajeva.
Vučićeva glasnogovornica je te navode odlučno odbacila.
FAS nastavlja:
– Sve to sada mora provjeriti milansko Državno odvjetništvo. Ispitivanja su već počela. Pokret Pet zvjezdica podnio je parlamentarni zahtjev da se dokumenti, koje talijanske obavještajne službe navodno imaju o „Sarajevo safarijima“, učine dostupnima.
Za knjigu o atentatu na papu Ezio Gavazzeni je imao pristup arhivu DIGOS-a, specijalne istražne jedinice talijanske policije.
– Pomislio sam da bi bilo interesantno pitati arhive DIGOS-a u Trstu i Goriziji imaju li bilješke o prolasku lovačkih grupa – citira njemački list.
No, tamo su mu rekli da materijal iz tog razdoblja više ne postoji.
– Nije li to čudno? Dok se u Rimu sve arhivira, na mjestima koja su tijekom rata na Balkanu bila čvorište ljudi, oružja i droge – sve je navodno bačeno? – prenosi FAS.
FAS dalje navodi da “neke stvari koje priča zvuče kao teorije zavjere ili kao zaplet iz trilera”, te da je Gavazzeni očekivao prijetnje.
– Ali ništa nije stiglo, a iskreno, to nije dobar znak. Mislim da netko čeka da vidi što će knjiga otkriti – izjavio je za FAS Gavazzeni.
On je milanskom državnom odvjetništvu Alessandru Gobiju predao i popis imena osoba koje je identificirao kao sudionike safarija. U knjizi ih neće imenovati.
– Ako pravosuđe dođe do istih zaključaka kao Gavazzeni i ako se uspije uhvatiti makar jedan čovjek koji je sudjelovao u smrtonosnim safarijima, to bi moglo biti suđenje stoljeća. Indicije su cijelo vrijeme bile tu. Trebalo ih je samo povezati – što je Gavazzeni učinio na svom laptopu u kafiću jednog trgovačkog centra – zaključuje na kraju članka list Frankfurter Sonntagszeitung.
The post STRAVIČNI DETALJI SARAJEVO SAFARIJA: “Dijete je bilo najtraženiji trofej” appeared first on Interview.ba.