U Goraždu, gradu s najvećim brojem registriranih Volkswagen Golf 2 automobila u Bosni i Hercegovini, ova četiri desetljeća stara legenda i dalje neumorno služi svojim vlasnicima. Od ukupno 1.282 registrirana Golfa 2 u državi, čak 157 ih je upisano baš u ovom gradu, a mnogi drugi vuku sijeno i drva po seoskim dvorištima bez registarskih tablica. Popularnost ovog modela, koji se prestao proizvoditi 1992. godine, proizlazi iz njegove izdržljivosti, jednostavne mehanike i prilagodljivosti brdovitom terenu, ali i iz duboko ukorijenjenih sjećanja na ratne dane.
Tada je Golf 2 bio mnogo više od prijevoznog sredstva. Vozio je ranjenike, trudnice i hranu, postavši simbol preživljavanja. U vremenima kada je gorivo bilo nedostupno, snalažljivi vozači sipali su u rezervoar sve osim vode, pa čak i jestivo ulje. “Iza ideš i osjećaš miris uštipaka”, prisjeća se Muaz Šošo, zaljubljenik u stare automobile. Ta sposobnost da “trpi sve” i da radi na gotovo svemu što je zapaljivo, učinila ga je neponovljivim i pretvorila u pravog radnog konja.
Prema riječima entuzijasta, jednostavnost i pouzdanost ovog vozila su upravo ono što ga čini trajnim. “Kec i dvojka su uvijek bili, a poslije se počelo praviti sve i svašta”, kaže Šošo, naglašavajući kako su kasniji modeli, po njegovom mišljenju, izgubili tu izvornu robusnost. Šaljivo dodaje da bi njemačka ekonomija možda propala da je nastavila proizvodnju ovako izdržljivih vozila, jer nitko ne bi kupovao nova.
I danas je Golf 2 čest prizor na goraždanskim brdskim putevima i livadama, gdje obavlja teške poslove za koje bi mnogi noviji automobili bili nedostupni ili preosjetljivi. Njegova priča nije samo statistika, već priča o automobilskom prijateljstvu, snalažljivosti i neuništivom duhu. A sudeći po broju koji još uvijek vozi i radi, ova legenda na četiri točka iz Goražda neće uskoro otići u mirovinu.
