Nova studija Sveučilišta Columbia donosi iznenađujuće zaključke, dovodeći u pitanje dugogodišnje predrasude o štetnosti videoigara: djeca koja ih redovito igraju pokazuju značajno bolje rezultate u školi, višu razinu intelektualnog funkcioniranja te čak i bolje odnose s vršnjacima. Ovo istraživanje mijenja dosadašnju percepciju, sugerirajući da popularna aktivnost među mladima možda ima više koristi nego što se ranije mislilo.
Analizirajući podatke 3195 djece u dobi od 6 do 11 godina, prikupljene u sklopu projekta o mentalnom zdravlju školske djece u Europi, istraživači su otkrili jasnu povezanost. Nakon što su uzeti u obzir faktori poput dobi, spola, broja braće i sestara te socioekonomskog statusa obitelji, utvrđeno je da djeca koja igraju videoigre više od pet sati tjedno imaju 1,75 puta veću vjerojatnost za visoko intelektualno funkcioniranje i čak 1,88 puta veću vjerojatnost za visoku opću školsku uspješnost.
Posebno je zanimljiv nalaz koji pobija stereotipe o društvenoj izolaciji. Studija, objavljena u časopisu Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, nije pronašla značajne povezanosti između igranja videoigara i mentalnih poteškoća, bilo onih koje su prijavila djeca, njihove majke ili učitelji. Štoviše, igranje je bilo povezano s manjim brojem problema u odnosima s vršnjacima, što upućuje na bolju društvenu integraciju. “Ovi rezultati pokazuju da djeca koja često igraju videoigre mogu biti bolje povezana s vršnjacima i uspješnije integrirana u školsku zajednicu”, istaknula je dr. Katherine Keyes, docentica epidemiologije na Sveučilištu Columbia.
Istraživanje je uključivalo procjene mentalnog zdravlja djece od strane roditelja i učitelja, dok su djeca odgovarala na pitanja putem interaktivnog alata. Analiza je pokazala da otprilike 20 posto djece u uzorku igra videoigre više od pet sati tjedno, što je bio prag za kategorizaciju učestalog igranja.
Unatoč ovim ohrabrujućim otkrićima, stručnjaci naglašavaju važnost umjerenosti. Dr. Keyes upozorava na pretjerana tumačenja rezultata te podsjeća da postavljanje ograničenja u korištenju ekrana i dalje ostaje ključan dio roditeljske odgovornosti i ukupne strategije za uspjeh djece. Studija zaključuje da, iako videoigre “mogu imati pozitivne učinke na malu djecu”, mehanizme putem kojih potiču razvoj treba dodatno istražiti.
Roditelji i djeca ipak mogu odahnuti jer se čini da ova popularna aktivnost ne “uništava mozak”, kako se nekad vjerovalo, a njezine se potencijalne prednosti više ne mogu zanemariti u raspravama o dječjem razvoju.
