Nedavna priča Ljubušaka Viktora Hercega, mladića koji je unatoč potpunoj sljepoći uspješno završio srednjoškolsko obrazovanje i proglašen najboljim učenikom svoje generacije Srednje strukovne škole u Ljubuškom, oduševila je mnoge čitatelje. Sada ta priča ima i svoj nastavak koji ponovno zaslužuje pažnju.
Od ranije je poznato kako ovaj mladić nije dopustio da sljepoća postane granica njegovih mogućnosti. Viktor je, osim prema obrazovanju i pisanju poezije, oduvijek pokazivao veliku ljubav prema sportu. Uz to je odlučio napraviti još jedan važan korak. Počeo je trenirati kako bi promijenio životne navike.
Njegov trener Marin Pavlović već ranije je kazao kako bi Viktorova priča teško stala u knjigu od tisuću stranica. Njegova transformacija primjer je kako se karakter gradi kroz čvrste odluke. Bez izgovora. Bez prečaca. Samo dosljedan rad, disciplina i povjerenje u proces.
Tako je Viktor u samo nekoliko mjeseci uspio skinuti 16 kilograma, popravio kondiciju, stekao više samopouzdanja i pokazao da se promjena događa kada ne odustaneš.
„Uspjeh Viktora ne očituje se samo kroz vidljive aspekte i rezultate koji su postignuti. Uspjeh je onaj put koji je najteži, najdosadniji i često odvaja ljude – hoće li uspjeti i pokazati snagu ili će jednostavno puknuti i konstantno biti na onome „od idućeg puta ću“. A to je ona čvrsta, dosadna disciplina uz koju se i stvaraju rezultati.
Savjeti, slušanje, educiranje oko vježbanja i prehrane te stalno pridržanje plana dovode do rezultata. To je često težak i neumoljiv put, put koji gradi prvake koji nemaju straha, imaju energije, osjećaje i, naravno, život pred sobom koji im nitko ne može uzeti.
Poteškoće za bilo koga samo su prepreke koje nam Bog daje da preko njih očvrsnemo. Tako je i Viktorova sljepoća njega učinila boljim, čvršćim, punim energije i želje. Ovo je samo poruka svima da, iako imamo sve, to ne znači da će nam to pomoći.
Ponekad upravo te zapreke, loši trenuci u životu, daju određeni zalet i snagu da pokažemo da smo jači od toga, da u nama vlada nešto posebno, da smo u Duhu Svetom i duši, koja uz pomoć zdravog tijela i razmišljanja može pomaknuti i svladati sve probleme koji su postavljeni ispred nas.
Zato smatram da smo mi bića koja se trebaju više kretati, boriti i padati, nego samo uživati u životu“, kazao je trener Pavlović.
Od učenika koji je unatoč potpunoj sljepoći završio srednju školu kao najbolji u generaciji do mladića koji danas pomiče vlastite granice i radi na sebi, Viktor ponovno pokazuje da se najveće pobjede često događaju onda kada ih nitko drugi ne može izboriti za nas.
Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški
