Ratko Mladić, bivši zapovjednik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, preminuo je 27. kolovoza 2026. godine u Haagu u 84. godini, dok je služio kaznu doživotnog zatvora. Time je pravomoćno okončan jedan od najznačajnijih postupaka u povijesti međunarodnog kaznenog prava, no njegovo nasljeđe i dalje duboko dijeli društvo u Bosni i Hercegovini i regiji, što su pokazale i reakcije na njegovu smrt, posebno u javnosti Republike Srpske i Srbije.
Mladić je 8. lipnja 2021. godine pravomoćno osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida nad Bošnjacima počinjenog u Srebrenici 1995. godine, zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove potvrdilo je prvostupanjsku presudu iz 2017. godine, kojom je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljivanje, ubojstvo, deportaciju, prisilno premještanje, teroriziranje civila, protupravne napade na civile i uzimanje pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce. Istodobno je oslobođen optužbe za genocid u šest općina u Bosni i Hercegovini 1992. godine, a ta je odluka također potvrđena u žalbenom postupku.
Prvostupanjsko vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kojim je predsjedao nizozemski sudac Alphons Orie, a članovi su bili Bakone Justice Moloto iz Južne Afrike i Christoph Flügge iz Njemačke, donijelo je presudu 22. studenoga 2017. godine. U žalbenom postupku pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove, vijećem je predsjedala zambijska sutkinja Prisca Matimba Nyambe, a članovi su bili Aminatta Lois Runeni N’Gum iz Gambije, Seymour Panton s Jamajke, Elizabeth Ibanda-Nahamya iz Ugande i Mustapha El Baaj iz Maroka. Dvoje sudaca izdvojilo je mišljenje u vezi s odbijanjem žalbe Tužiteljstva, dok je sutkinja Nyambe izdvojila mišljenje u dijelu koji se odnosio na kaznu.
Prije rata u Bosni i Hercegovini, Mladić je bio časnik Jugoslavenske narodne armije, a tijekom 1991. godine zapovijedao je 9. korpusom JNA sa sjedištem u Kninu, gdje je sudjelovao u srpskim ratnim operacijama u Hrvatskoj. Njegovo djelovanje u Hrvatskoj kasnije je bilo predmet interesa i istraga, a Hrvatska je pružala pomoć Tužiteljstvu MKSJ-a putem svojih nadležnih tijela. U svibnju 1992. godine imenovan je zapovjednikom Glavnog stožera VRS-a, na čijem je čelu ostao tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osnovan je u svibnju 1993. godine Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja je donesena jednoglasno. Prva optužnica protiv Mladića podnesena je 24. srpnja 1995. godine, a potvrdio ju je sudac Claude Jorda dan kasnije. Tom optužnicom bio je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Druga optužnica podnesena je u studenome 1995. godine, a odnosila se na zločine počinjene tijekom zauzimanja Srebrenice u srpnju iste godine, uključujući genocid nad Bošnjacima.
Mladić je nakon rata gotovo 16 godina bio u bijegu, boraveći na različitim lokacijama u Srbiji i izbjegavajući uhićenje i izručenje MKSJ-u. Uhićen je 26. svibnja 2011. godine u selu Lazarevo, u blizini Zrenjanina, gdje je koristio identitet Milorad Komadić. Nakon sudskog postupka pred nadležnim tijelima u Srbiji, predan je MKSJ-u i 31. svibnja 2011. godine prebačen u Haag, gdje je smješten u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih naroda. Njegovom smrću završeno je jedno poglavlje, ali ne i rasprave o nasljeđu rata, odgovornosti za počinjene zločine i odnosu prema žrtvama.
