U Mostaru je predstavljena fotomonografija „1860 dana“ autora Joze Pavkovića, opsežno izdanje koje na gotovo 1.200 stranica, uz oko milijun ispisanih slova i više od dvije i pol tisuće fotografija, donosi svjedočanstvo o ratnim godinama u Bosni i Hercegovini. Knjiga je predstavljena u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, u okviru obilježavanja 33. obljetnice osnivanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Publikacija obuhvaća razdoblje od 10. svibnja 1991. godine, kada je napadom na hrvatsko selo Uništa u općini Bosansko Grahovo započeo ratni put koji će zahvatiti Bosnu i Hercegovinu, do šest mjeseci nakon Daytonskog sporazuma. Tih dodatnih 180 dana odnosi se na razdoblje provedbe vojnih odredbi sporazuma, uključujući razmjenu teritorija te povlačenje vojski i teškog naoružanja s crta razdvajanja.
Na predstavljanju se obratio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić, koji je kazao kako monografija obuhvaća najteže vrijeme za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Prisjetio se borbe za samostalnost devedesetih godina, prvo u Hrvatskoj, a onda i u BiH, istaknuvši da se tih vremena danas prisjećamo s ponosom jer smo pobijedili u Domovinskom ratu. Anušić je poručio kako će Hrvati Bosne i Hercegovine uvijek imati potporu države Hrvatske, naglasivši da hrvatski narod u BiH mora imati samostalnu politiku, mogućnost biranja svojih predstavnika te političkih i gospodarskih interesa. Dodao je kako je našem narodu u BiH potrebna snažna potpora te da se ovaj prostor mora štititi i obraniti u interesu hrvatskog naroda, na politički i svaki drugi način.
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović osvrnuo se na povijesni kontekst u kojemu je stvarana Herceg-Bosna, ali i na vrijeme poslije rata. Istaknuo je kako je sve njene institucije očuvao hrvatski narod od Posavine, preko Srednje Bosne, do Hercegovine te ih kao takve utkao u daytonsku BiH. Čović je kazao kako je Jozo Pavković svima poklonio ovu knjigu kao dio kulture sjećanja, naglasivši da knjiga svojom bogatom građom predstavlja i znanstveni uradak koji će poslužiti kao izuzetna arhivska građa svima koji će u budućnosti istraživati Domovinski rat.
Predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH Mladen Bevanda istaknuo je da knjiga produbljuje spoznaju i snažno podsjeća na vrijeme kada je bilo biti ili ne biti, opstati ili nestati. Izrazio je zadovoljstvo što je HAZU BiH stala iza ovog projekta kao pokrovitelj, naglasivši kako djelo predstavlja važnu prepreku krojačima neistina te da je riječ o remek-djelu koje se ističe vrhunskom kakvoćom povijesnog i sadašnjeg značenja.
Predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić naglasio je da snaga knjige leži u neoborivim činjenicama, istaknuvši kako „1860 dana“ nije još jedno subjektivno viđenje, nego doživljena i proživljena istina satkana od činjenica, ne od dojmova. Dodao je da djelo nadilazi klasična subjektivna viđenja te da nije još samo jedan izvještaj nego svjedočenje onog što se doista dogodilo.
Govoreći o nastanku fotomonografije, Pavković je istaknuo kako su fotografije i tekstovi nastajali na najtežim ratištima, od Dinare i Mostara do Uskoplja, Sarajeva, Hercegovine, Bosne i Posavine. Do pojedinih područja dolazio je preko neprijateljskog teritorija helikopterima HVO-a, zrakoplovima UN-a i njihovim oklopnim transporterima, dok se na druga bojišta stizalo tek probijenim planinskim putovima. Kazao je kako je bio gotovo u svakom kutku gdje žive Hrvati, ali i u muslimansko-bošnjačkim enklavama, svjedočeći i njihovim patnjama, osobito u Sarajevu.
Povratkom s terena posao nije završavao jer je snimljene filmove trebalo razviti, fotografije izraditi i poslati Večernjaku u Zagreb i Associated Pressu u London, odakle su potom stizale do brojnih svjetskih medija. Za Pavkovića, „1860 dana“ nije samo zbirka ratnih fotografija, već i spomenik ljudima koji su prošli kroz rat. Kazao je kako je knjiga spomenik onima koji su se borili za mir i slobodu, onima koji su izgubili domove i živote, logorašima, prognanicima, majkama koje su s djecom odlazile u nepoznato i starcima koji su zaključavali vrata ne znajući hoće li se ikada vratiti.
Prisjetio se i ratnika, djece među ruševinama te ljudi koje je susretao u skloništima i bolnicama, istaknuvši kako pamti umorne ratnike nakon borbi i neprospavanih noći, djecu koja su se igrala među ruševinama, oči uplašenih žena u skloništima i bolnicama, kao i gromoglasnu tišinu nakon granatiranja, kada se dim raziđe, a ljudi bez riječi traže one koji su samo nekoliko trenutaka prije stajali živi pokraj njih.
Govoreći o današnjim odnosima u BiH, Pavković je istaknuo kako bi obnova hrvatsko-bošnjačkog partnerstva mogla biti važnija od pobjede bilo koje političke strane. Naglasio je da takvo partnerstvo ne znači odustajanje od vlastitih interesa, nego međusobno priznavanje političke jednakosti, poručivši kako su Hrvati bili dovoljno politički i vojno snažni u ratu braniti svoj opstanak u BiH te da trebamo biti dovoljno mudri i odlučni da u miru, zajedno s Bošnjacima, izgradimo domovinu u kojoj će sva tri naroda biti ravnopravna.
Nakon tri i pol desetljeća novinarskog rada, Pavković je poručio kako 1860 ratnih dana nije završena priča, već tek uvod u novih 11.000 dana krhkog postdaytonskog mira.
