Mario Teskera iz Knina, nekadašnji ovisnik o marihuani koji je živio u svijetu kriminala i droge, svjedoči o potpunoj životnoj prekretnici koja je započela 2019. godine pješačenjem od Knina do Međugorja. Danas, nakon više godina duhovnog hoda, Teskera vodi skupinu Marijinih ratnika u Kninu, izrađuje krunice, pokrenuo je vlastiti obrt te se priprema za brak, a svoju priču javno dijeli s ciljem da pokaže kako je izlaz iz najtežih životnih situacija uvijek moguć.
Prekretnica u njegovom životu dogodila se jednog jutra kada je, kako svjedoči, osjetio snažan unutarnji poziv da uzme ruksak i krene pješice prema Međugorju. Odazvao se, iako, kako kaže, nije bio svjestan čemu je točno rekao “da”. Na put je krenuo sa svega oko 70 kuna u džepu, a pojedinim danima prelazio je i do 40 kilometara. Unatoč upalama nogu i bolovima koji su ga usporavali, Teskera ističe da se Bog brinuo za njega cijelim putem, a ljudi koje je susretao pomagali su mu hranom i smještajem.
Kada je stigao u Međugorje, umjesto odmora za bolne noge, uputio se na Podbrdo. “Moja duša i srce vapili su i čeznuli za nečim više”, prisjeća se. Ondje je, kako kaže, “isplakao svoju dušu i predao čitavo svoje srce Majci”. U tom trenutku bio je duboko uronjen u svijet droge i pod utjecajem marihuane, a život je bio opterećen teškim grijesima. Iako je odlazio na misu, priznaje da tada nije u potpunosti razumio što mu Međugorje može ponuditi kroz ispovijed i molitvu, ali vjeruje da ga je Bog doveo kako bi bio prisutan i upio “živo prisustvo Nebeske Majke”.
Promjena, naglašava, nije došla preko noći. Tek nakon četiri ili pet godina hoda u vjeri, Teskera je počeo u potpunosti prepoznavati plodove odluke donesene na početku. Postupno je osvještavao svoje prošle grijehe, počeo se ispovijedati i mijenjati način života. Dio te promjene dogodio se i na privatnom planu. Svoju zaručnicu Mariju upoznao je u Sinju tijekom volontiranja s osobama s poteškoćama, a ponovno su se sreli u Međugorju gdje se, kako kaže, dogodio svojevrstan “klik”. Njihova veza danas počiva na zajedničkoj molitvi i predanju Gospe, a zajedno žele živjeti u čistoći i tako ući u brak.
Jedan od teških dijelova svoje prošlosti Teskera je otkrio govoreći o početku izrade krunica. Naime, ručno izrađivanje krunica započeo je nakon izlaska iz zatvora, tijekom boravka u Njemačkoj gdje je prolazio program u ustanovi za mlade muškarce koji su se nalazili izvan neposrednog utjecaja supstanci. Jednog dana ugledao je zrnca i konopac, skinuo vlastitu krunicu i pokušao napraviti svoju, iako u početku nije znao ni vezati čvorove. Ustrajnošću je naučio tehniku, a kroz taj proces razvila se posebna ljubav prema krunici koju danas naziva “najjačim oružjem protiv Sotone”.
Nakon povratka novom životu, Teskera se profesionalno osamostalio otvorivši obrt za uređivanje dvorišta i rad na otvorenom, posao kojim se ranije bavio u Njemačkoj. Voli prirodu i fizički rad jer mu, kako kaže, omogućuju mir i vrijeme za molitvu, a posao vidi i kao pripremu za budući obiteljski život. Osim toga, uključen je u formaciju Marijinih ratnika gotovo dvije godine, a nakon početnog razdoblja sa splitskom skupinom, pokrenuo je skupinu u Kninu gdje je preuzeo ulogu voditelja. Sudjelovao je i u pokretanju javne molitve krunice u Kninu, ideje koju je dugo nosio u sebi prije nego što je, uz blagoslov župnika, skupina počela izlaziti na trg.
Na kraju svjedočanstva, Teskera je uputio snažnu poruku ljudima koji se još uvijek bore s drogom, kriminalom i drugim problemima. “Brate, sestro, samo učini taj jedan korak. Odvaži se, ne boj se. Budi hrabar”, poručio je, dodajući da je uvijek na raspolaganju svojim prijateljima i bližnjima koji su još ostali u “starom svijetu kriminala i droge”. Iako priznaje da put nije lak i da mnogi njegovi prijatelji još uvijek žive u tom okruženju, inzistira na tome da uvijek postoji izlaz. Za njega je taj prvi korak počeo 2019. godine jednog jutra u Kninu, s ruksakom na leđima i odlukom da pješice krene prema Međugorju, ne znajući da će ga taj put odvesti u potpuno novi život.
