Hercegovina opet gori. Dim se diže iznad kamenjara, vatra guta raslinje, jučer je i nekoliko kuća izgubljeno. Vatrogasci su danonoćno u bitkama u kojima nema odmora, nema kalkuliranja i nema sigurnog terena. Jučer su gorjele kuće u Mrkodolu kod Tomislavgrada, požar je prijetio prema Kupresu i Rami, nedavno je gorjelo u Grudama, oko Mostara, godinama se požari ponavljaju na području Konjica, redovito se aktivira i Čvrsnica, a javnost iznova sluša ista objašnjenja: suša, vjetar, visoke temperature, ljudska nepažnja, udar groma.
Naravno da grom može izazvati požar. Naravno da opušak, iskra, spaljivanje korova ili nepažnja mogu pokrenuti katastrofu. Ali kada vatra iz godine u godinu izbija na osjetljivim područjima, kada se pojavljuje baš onda kada su uvjeti najgori, kada ugrožava kuće, ljude, prometnice, odlagališta, šume i planine, onda pitanje više nije samo vatrogasno. Ono postaje i sigurnosno.
Ako se u Hrvatskoj, kada požari izbijaju na više lokacija ili prijete naseljima, može otvoreno govoriti o mogućem podmetanju, organiziranom djelovanju, pa i o sumnji na terorizam, zašto bi u Hercegovini bilo zabranjeno barem postaviti isto pitanje? Nitko ozbiljan ne može bez dokaza tvrditi da iza požara stoji terorizam. Ali nitko odgovoran ne bi smio ni unaprijed odbaciti mogućnost da se iza dijela požara krije nešto više od slučajnosti ili “običnog” piromana.
Najlakše je reći: piroman. Ta riječ zvuči kao objašnjenje, a često postane izgovor da se dalje ne pita. Netko je, eto, zapalio, vatrogasci su ugasili, šteta se zbrojila, ljudi su se prepali i čeka se sljedeći put. Ali ako netko svjesno pali prostor u blizini kuća, ako se vatra podmeće u vrijeme suše i vjetra, ako se ugrožavaju ljudski životi, zdravlje stanovništva i imovina, onda to više nije samo bolest pojedinca. To je napad na sigurnost zajednice.
Dovoljno se sjetiti Uborka, gdje su zbog požara štete milijunske. Bio je, jasno, i prijetnja zdravlju ljudi. Ako se takve stvari ponavljaju, onda javnost ima pravo znati što rade policija, tužiteljstva, inspekcije i sigurnosne službe. Jesu li povezani požari na istim područjima? Postoje li snimke, dojave, tragovi, svjedoci? Jesu li ikada do kraja istraženi obrasci izbijanja požara na Konjicu, Čvrsnici, kod Mostara ili u drugim dijelovima Hercegovine?
Vatrogasci ne mogu biti jedina obrana države. Oni su posljednja crta obrane, ljudi koji idu tamo odakle drugi bježe. Ali prije njih mora postojati ozbiljna prevencija, istraga, nadzor i kazna.
Alen Marić / Večernji list
