Godine 1930. župa Izbično konačno je dobila svoje dugo željeno crkveno zvono, čiji je blagoslov održan na Širokom Brijegu u prisutnosti brojnih vjernika i franjevaca. Ovaj značajan događaj, koji je uslijedio nakon trinaest godina korištenja trublje umjesto zvona, obilježen je svečanom ceremonijom pred crkvom, a kuma zvona bila je Mara Buntić, supruga Šimunova.
Na fotografiji iz tog vremena, snimljenoj ispred crkve na Širokom Brijegu, u središtu se ističe kuma Mara Buntić. Blagoslov su predvodili fratri fra Jozo Bencun, tadašnji župnik u Izbičnu, fra Petar Sesar, gvardijan na Širokom Brijegu, te fra Lovro Sopta, kapelan na Širokom Brijegu, čija su imena sačuvana u povijesnim zapisima Hercegovačke franjevačke provincije.
Nabavka zvona bila je kulminacija dugogodišnje čežnje župljana Izbična. Punih trinaest godina župa je bila bez crkvenog zvona, a domišljati župnik fra Jozo Bencun, poznat i kao fra Josip Dobroslav Bencunović, uspješno je sazivao vjernike na službu Božju koristeći prodornu trublju. Puk se na nju potpuno priviknuo, no želja za pravim zvonom nikada nije jenjavala.
Kada je zvono, teško 98 kilograma, konačno nabavljeno 1930. godine, pred Izbičanima je bio težak, ali radostan zadatak. Od Širokog Brijega do brdovitog Izbična zvono se moglo prenijeti isključivo ručno. Župljani su s oduševljenjem izveli ovaj pothvat, noseći zvono gotovo cijeli dan. Svaki odmor bio je prigoda za radosnu zvonjavu i proslavu znamenitog događaja. Po dolasku u Izbično i postavljanju na grede, priređeno je dvodnevno slavlje uz neprestanu zvonjavu, što svjedoči o dubokoj radosti i zajedništvu.
Kupnja zvona koštala je 8.000 dinara, a novac je prikupljen milodarima mještana Izbična i čaršije Lištica. O tome svjedoči dopis Župnog ureda u Izbičnu br. 14/31 od 11. travnja 1931. godine, naslovljen “Mnogoštovanom redodržavništvu u Mostaru”, u kojem župnik fra Josip Dobroslav Bencunović navodi detalje nabavke. O zvonu i njegovoj povijesti pisalo se i u izdanju “Naših ognjišta” (god. IX., br. 6, lipanj 1979.) u tekstu pod naslovom “Izbično – župa u bespuću brda”.
Zanimljiva zgoda vezana uz zvono dogodila se između 1949. i 1952. godine, kada je zvono privremeno premješteno u Hrkaćev zaseolak, gdje je tada boravio župnik fra Milivoj. Ovaj potez bio je nužan zbog “nekih neodgovornih osoba koje su se poigravale zvonom”. Po povratku župnika u župni stan, zvono je vraćeno na svoje prvotno mjesto, nastavljajući svoju službu u župi Izbično.
