Poskupljenje dizela, čija se cijena približila granici od četiri marke, ponovno je pokrenulo lančanu reakciju koja se ne zaustavlja na benzinskim pumpama. Kako gorivo poskupljuje, tako rastu troškovi transporta i proizvodnje, a teret se prenosi na krajnje potrošače kroz skuplje proizvode, od kruha do grijanja. Domaće proizvođače ove je godine dodatno pogodila suša koja je smanjila prinose, dok građani, suočeni s rastućim cijenama, sve više odustaju od onoga što su ranije redovno kupovali. Ključno pitanje je koliko će novi udar na cijenu goriva pogurati cijene hrane i grijanja te gdje je granica koju kućni budžeti više ne mogu izdržati.
Poskupljenje goriva stiže u trenutku kada su kućni proračuni već rastegnuti do posljednje marke. Ono što građanin plati skuplje na pumpi ne završava tamo, već se multiplicira kroz skuplji prijevoz, robu i proizvodnju, a uskoro bi račun mogao biti veći i za struju. Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača „Zvono“ Bijeljina, ističe da je to naredni udar koji očekuje potrošače, posebno one koji se griju na električnu energiju, te napominje da je poskupio i pelet, s najavama cijena od 700 do 900 KM po toni, što otvara pitanje opravdanosti poskupljenja i potrebe za inspekcijskim nadzorom.
Računica se najbrže vidi u prodavnicama. Službeni podaci pokazuju da je kilogram junetine bez kosti za samo godinu dana otišao sa 24 na 27 maraka, dok je kilogram kruha od pšteničnog brašna dostigao tri marke. Za potrošače je to već poznata jednačina: cijena raste, a sadržaj korpe se smanjuje.
Za domaće proizvođače računica je još teža. Na postojeće troškove ove godine stigao je i udar suše, koja je smanjila prinose pojedinih kultura, dok gorivo i repromaterijal dodatno poskupljuju proizvodnju. Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, navodi da nikad skuplja sjetva nije bila, s cijenom nafte koja je dostizala četiri marke i više, te cijenama repromaterijala višim za 20 posto nego prošle godine. Kada se sve sumira, kako kaže, opet je nastradao poljoprivrednik, a na kraju će nastradati i potrošač.
Time se zatvara krug od skupljeg goriva i repromaterijala, preko suše i manjeg prinosa, do tezge na pijaci. Domaći proizvođač mora pokriti sve veće troškove, a kupac istovremeno traži što nižu cijenu, ostavljajući sve manje prostora između te dvije računice. U toj borbi domaća roba sve teže parira uvoznoj, što potvrđuje i Olivija Trifković, trgovkinja na zelenoj pijaci u Bijeljini, uz napomenu da se pijačari šale kako bi domaća roba bila previše skupa da nema uvozne, ali da je skupo gorivo i sve ostalo, a ni ova godina nije pogodovala poljoprivrednicima.
Sve više građana štedi i na kruhu. U zemlji u kojoj je cijena hljeba odavno premašila dvije marke, sve više njih poseže za kruhom koji je ostao neprodat prethodnog dana, a redovi pred pekarama za „kruh od jučer“ postali su uobičajen prizor. Bosna i Hercegovina je među zemljama s najnižim životnim standardom u Europi, a prema podacima Svjetske banke, BDP po stanovniku iznosi tek oko trećine prosjeka Europske unije. U takvoj ekonomiji svaki novi rast cijena mnogo direktnije udara na kućni budžet.
