Vozačica iz Posušja ostala je bez odštete za svoj automobil, teško oštećen nakon što je udarila u kamen odronjen na regionalnu cestu u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Iako joj je prvostupanjski sud najprije dosudio naknadu štete, Županijski sud u Širokom Brijegu preinačio je tu presudu i odbio tužbu, a Ustavni sud BiH nedavno je odbio njezinu apelaciju, čime je pravomoćno potvrđeno da odgovorni za održavanje ceste neće snositi troškove.
Nesreća se dogodila oko 19:30 sati, po noći, kiši i magli, kada je vozačica automobilom udarila u kamen koji se iznenada našao na cesti nakon odrona. Na toj dionici prometnice bio je postavljen znak upozorenja na odrone. Vozačica je tužila Javnu ustanovu Ceste ŽZH i tvrtku Ceste d.d. Mostar, zaduženu za održavanje. Općinski sud u Širokom Brijegu u početku je prihvatio njezin zahtjev, smatrajući da se kamen odronio upravo dok je nailazila i da nesreću nije mogla izbjeći. Sud je tada procijenio da su odgovorni za cestu trebali osigurati kritično mjesto, primjerice zaštitnom mrežom.
Međutim, Županijski sud donio je suprotan zaključak. Uzeo je u obzir da je ophodarska služba između 18 i 19 sati obišla cestu te da je prije nesreće kolnik bio čist. Odron se, prema utvrđenim okolnostima, dogodio istodobno s nailaskom vozačice. Drugostupanjski sud zaključio je da nije dokazan propust u održavanju koji bi se mogao povezati s nastalom štetom.
U svojoj apelaciji Ustavnom sudu, vozačica je upozorila da obveze cestarskih službi ne završavaju uklanjanjem kamenja s kolnika, već da su morale održavati i kosine uz cestu te, prema potrebi, postaviti zaštitne mreže. Istaknula je da se kretala u granicama dopuštene brzine i da iznenadni odron nije mogla predvidjeti.
Ustavni sud BiH, u odluci AP-2712/21, nije našao osnovu za ukidanje presude Županijskog suda. Naglasio je da upravitelj ceste i izvođač održavanja ne odgovaraju automatski za svaku štetu nastalu zbog odrona. Odgovornost može postojati ako su znali ili morali znati za konkretnu, predvidivu opasnost, a nisu poduzeli odgovarajuće mjere, poput izostanka redovitih ophodnji, zanemarivanja ranijih odrona ili propuštanja izvedivih mjera zaštite. U ovom slučaju, prethodna ophodnja je obavljena, a konkretni dokazi o ranijim učestalim odronima na toj dionici, poznatoj nestabilnosti kosine ili drugom propustu u održavanju nisu bili predočeni, niti je provedeno odgovarajuće vještačenje. Stoga je Ustavni sud zaključio da odbijanjem zahtjeva za naknadu štete vozačici nisu povrijeđena ustavna prava, naglašavajući da znak upozorenja na odron sam po sebi ne znači da su cestarske službe uvijek oslobođene odgovornosti, ali da u ovom konkretnom predmetu dokazi nisu potkrijepili tvrdnje o njihovoj odgovornosti.
