Hrvatska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović predvodili su danas u Mostaru obilježavanje 35. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, uz nazočnost brojnih dužnosnika sa svih razina vlasti i predstavnika braniteljskih udruga. Program je započeo odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima kod spomen-obilježja ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, a središnja svečanost održana je pod visokim pokroviteljstvom HNS-a BiH, u organizaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH.
Čović je u izjavi za medije uoči svečanosti poručio da se diljem Bosne i Hercegovine obilježava važna obljetnica iz novije povijesti hrvatskoga naroda, ali i da se istodobno odaje počast svim braniteljima koji su, kako je rekao, od stradanja u Škabrnji i Vukovaru činili sve da se danas može živjeti u miru i slaviti sloboda. “Poruka svima onima koji su utemeljili Hrvatsku zajednicu, a potom Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu jest da i 35 godina nakon toga još uvijek tragamo za tom ustavnom jednakopravnošću hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Siguran sam da ćemo je ostvariti, da zajedno tu slobodu koju su nam oni dali pretvaramo u nešto što vrijedi i da svaki žitelj Bosne i Hercegovine može razmišljati o svojoj budućnosti u našoj domovini Bosni i Hercegovini i, naravno, razmišljati o onome što je naša europska budućnost”, kazao je Čović.
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna utemeljena je 18. studenoga 1991. godine u Grudama, u vrijeme raspada Jugoslavije, rastućih političkih napetosti i sve izraženijih sigurnosnih prijetnji. Njezino osnivanje predstavljalo je odgovor tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva na okolnosti u kojima se nalazila Bosna i Hercegovina, s ciljem političkog organiziranja i zaštite interesa i očuvanja položaja hrvatskoga naroda u BiH. U sastav Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tada je ušlo 30 općina, a njezino djelovanje ostalo je važan dio povijesnih rasprava o ratnom razdoblju i položaju Hrvata u BiH.
Jedno od složenih poglavlja novije povijesti bilo je tema nastavka obilježavanja obljetnice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje je predstavljena knjiga povjesničara dr. sc. Davora Marijana “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”. Uz autora, o knjizi su govorili dr. sc. Jakša Raguž, povjesničar Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, te književnik i publicist Darko Juka. Monografija, objavljena u izdanju Hrvatskog instituta za povijest, donosi opsežnu analizu političkih i vojnih odnosa, razvoja ratnih zbivanja u Hercegovini i središnjoj Bosni te okolnosti koje su prethodile Washingtonskom sporazumu.
Predstavljajući knjigu, Marijan se osvrnuo na dugogodišnji istraživački rad i iskustvo proučavanja izvorne vojne dokumentacije, koje je značajno utjecalo na njegovo razumijevanje pojedinih ratnih događaja. “U prosincu 1995. počeo sam raditi u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane. Nakon tri-četiri mjeseca rada, ja sam shvatio da ne znam ništa. Kad se čovjek sretne s primarnom građom, to je šok. Drugi put sam doživio sudar s činjenicama, s primarnim izvorima, 1999. godine, kada sam imao pristup jednom arhivskom spremištu koje je koristilo Ministarstvo obrane. To je bilo zapravo ključno arhivsko gradivo za rat Hrvata i Muslimana”, kazao je Marijan. Osvrćući se na povijesni položaj hrvatskoga naroda u BiH, podsjetio je na novinski članak iz proljeća 1990. godine pod naslovom “Buđenje zaboravljenog naroda”, koji je ocijenio jednom od boljih definicija tadašnjeg položaja Hrvata. Posebnu pozornost posvetio je novoj dokumentarnoj građi i spoznajama do kojih je došao tijekom istraživanja, a među dokumentima je izdvojio zapisnik iz Konjica, čiji je izvornik uspio pronaći, ukazavši na njegovu važnost za razumijevanje ratnih zbivanja u sjevernoj Hercegovini.
Sjećanje na te događaje ostaje važan dio očuvanja identiteta, zajedništva i povijesnog nasljeđa Hrvata u Bosni i Hercegovini, uz trajnu obvezu izgradnje budućnosti utemeljene na miru, slobodi i punoj ravnopravnosti.




