“Jedna riječ – ponos,“ odgovorio je Dejan Lovren kad ga je voditelj Bujice upitao što za njega znači odjenuti hrvatski dres i stati mirno na Hrvatsku himnu: “Neviđeni je ponos predstavljati svoju državu na velikim natjecanjima, a prvi sam ga puta osjetio kad sam bio klinac i s U14 istrčao na teren igrajući za Hrvatsku. Nije bilo publike, al’ sam osjećao da predstavljam svoju državu i svoj narod!“

Toliko smo propatili, a patimo još i danas kao narod, al’ kad puste himnu, ja se svaki puta naježim – izjavio je, gostujući u Bujici Z1 televizije popularni hrvatski nogometni reprezentativac i dodao: – Prije utakmice slušam svoju glazbu i dođe mi suza na oko jer postanem emotivan. I sada, kad pričam o tome, puno mi to znači, a i drugi momci imaju sličan osjećaj k’o ja…

“Kad izađemo na teren, imamo nešto što drugi možda nemaju,“ nastavio je Lovren govoriti o osjećaju koji su kod Vatrenih primijetili i mnogi drugi, a nosi ih prema svjetskome vrhu: “Iako nas je malo, imamo nešto posebno… S time se rodiš. Život te nije mazio ni pazio, al’ to ti uđe u krv i ne daš na sebe!“

Lovren: Prije istrčavanja na teren slušam ‘Lijepa li si’

Na pitanje koje pjesme sluša kad se priprema za istrčavanje na teren, Lovren je odgovorio: – Jedna od dražih mi je ‘Lijepa li si’. To si uvijek pustim prije utakmice, a najdraži mi je stih “za sve one, kojih nema…“ Tu ja “podivljam“ unutar sebe i kažem si; spreman sam!

Komentirao je i svoj odnos sa Zlatkom Dalićem: – On je čovjek koji ne zaboravlja od kuda potiče… U četiri pol godine vidio je tko sam i kakav sam, da nisam prevarant ni lažov. Iskreno, nekad su nam bili odnosi na li-la, to je tako u nogometu, al’ van terena je drugačije… Nađemo se u Novalji, popijemo piće… Ja pokazujem svoje emocije, on svoje, nekad se slažemo, a nekad ne. Sve u svemu, naš odnos je fantastičan. Ispoštovali smo jedan drugoga, dali smo jedan drugome riječ, zahvalan sam mu i neke mu stvari nikada neću zaboraviti.

Lovren pred kamerama zaplakao zbog djeda Joze!

Kad je voditelj s našim reprezentativcem razgovarao o teškom djetinjstvu i nogometnim počecima, u studiju je bilo prilično emotivno… Na pomen rodne Kraljeve Sutjeske i Lovrenovog djeda Joze, ponosni Hrvat rodom iz Bosne je zaplakao pred kamerama.

“Znam od kuda potječem, znam kroz što sam sve prošao i kroz što je on prošao,“ govorio je sa suzama u očima: “Bez njega bi mi bilo teško i možda nas par ne bi ni bilo! To je ’92. godina, kad su nas protjerali… Imao sam svega tri godine…“

Lovren je u ratu izgubio mnoge članove svoje obitelji, a i sam je kao dječačić jedva izvukao živu glavu… Kad je voditelj to spomenuo, Lovren je obrisao suze i s knedlom u grlu rekao: “Nisam to očekivao, iskreno…“

Imam jako puno prijatelja i iz Karlovca koji su izgubili svoje očeve u ratu – nastavio je tužno govoriti osvajač svjetske nogometne bronce.

Protiv Argentine smo oštećeni

Na pitanje jel’ bilo šanse da budemo prvi u Katru, odgovorio je potvrdno: – Naravno da je bilo šanse! Luka mi je rekao da pogledam prvo poluvrijeme protiv Argentine i užasno se živcirao…

“Poslije Argentine sam se dva dana osjećao loše i trebat će mi malo vremena da dođem k’ sebi,“ nastavio je: “Malo je falilo da dođemo do finala. Sad se ne vrijedi vraćati u prošlost i žaliti za prolivenim mlijekom jer se tako samo grizem iznutra.“

Moram paziti što pričam, kad vratim film unazad ima sve to smisla – komentirao je Dejan Lovren voditeljeve riječi o nepravednom penalu protiv Argentine i neuporabi VAR-a: – Velikani su bili favorizirani da dođu do finala i da ne igra jedna “mala“ Hrvatska, u to sam uvjeren! To se, nažalost, dogodilo i 2018. godine u finalu, tada se na VAR-u gledala snimka, a ovaj puta nije… To užasno boli, jer znamo da smo imali šansu i njih pobijediti.

Na pitanje konkretno jesmo li pokradeni, Lovren je odgovorio: – To je velika optužba, al’ definitivno smo oštećeni i sad više to ne možemo vratiti!

Za nas je Brazil bio finale

“Za nas je Brazil bio finale i znali smo da ako tu pobijedimo, ići ćemo daleko,“ komentirao je Lovren veliku pobjedu Hrvatske: “Da budem iskren, ni moji najbliži nisu vjerovali u pobjedu protiv Brazila! Nisu očekivali da će morati produživati hotelske sobe i bili su spremni spakirati se i ići doma… Nikome to ne uzimam za zlo i nema ljutnje, realno je da je tako razmišljala većina, al’ proradio je naš inat!“

Nas nekoliko igrača, pričali smo da možemo dobiti Brazil – otkrio je: – Kad su zabili gol, bila je panika, al’ se nismo predali! Znali smo da možemo, kad se skupimo svi zajedno u tako teškim trenucima… Podigli su nas Luka, izbornik, Vida i Ćorluka, govorili su nam da ne smijemo posustati!

O vođenju dočeka: To je bullshit!

Posebno je prokomentirao doček Vatrenih na zagrebačkom Jelačić placu: – Na dočeku 2018. godine bila je veća emocija, bilo je spontanije, a sad je bilo k’o po nekom protokolu i zato je sve ispalo kako je ispalo…

Progovorio je o cenzuri i trenutku kad je zapjevao Thompsonovu ‘Lijepa li si’, a voditeljica ga je prekinula: – Kad uzmemo mikrofone, mislimo pjevati do kraja, kako spada! Tu smo zbog naroda, htjeli smo pokazati tko smo i da smo tu s njima, jedan spoj, a ne da nas dave u koliko tko mora nešto pjevati i koliko ima minuta za nastup… To je bullshit! To je baš bullshit! Mi smo tamo, ljudi se smrzavaju po par sati s djecom, a oni sve po protokolu…

“Da se Vatrene pitalo, DJ na trgu bio bi Vida,“ otkrio je u šali Lovren: “Voditelj bi bio Šime Vrsaljko, al’ je bio zauzet! Šime bi bio odličan, al’ ak’ ga nije bilo tu, bio bih dobar i ja, zašto ne?!“

Usporedio je prekid pjesme ‘Lijepa li si’ na ovogodišnjem dočeku, s isključivanjem struje Modriću i Lovrenu 2018. godine, nakon povratka iz Rusije, kada su s Thompsonom zapjevali ‘Geni kameni’: – Šokantno! Al’ svejedno smo zapjevali! I to je poanta svega. Koliko god to smetalo manjini… Mi kad se skupimo, isto je s pjevanjem kao i na nogometnom terenu; kad jedan krene, svi krenu!

“Narod zna da nikada nećemo dopustiti da nas se ušutka!”

Bujica je u petak emitirala i treću snimku s trga, iz koje se jasno vidi kako voditeljica doziva koordinatora, maše rukama i nakon otpjevanog stiha Thompsonovog hita ‘Lijepa li si’ prekida Dejana Lovrena, dok je ostali reprezentativci gledaju u čudu: – Može nas probati ušutkat tko god hoće, al’ to je kratkoročno! Narod zna da mi nikad nećemo dopustiti da nas se ušutka!

“Puno ljudi je izgubilo svoje voljene, a ja da se u svojoj državi sramim naših domoljubnih pjesama,“ još je jednom istaknuo Lovren: “Nikada!“

Prokomentirao je i privatnu feštu kod Marcela Brozovića u Velikoj Gorici, gdje se pjevala ‘Bojna Čavoglave’ i još neke Thompsonove pjesme: – Što da sjedim na stolici i slušam violinu?! Osvojio sam broncu, ljudi moji!

“Nikada se neću sramiti reći da sam za svoju Domovinu spreman,“ rezolutan je Dejan Lovren: “Volim svoju Domovinu i nikada neću dopustiti da mi to netko brani!“

Spreman sam za svoju državu i uvijek ću biti spreman – još je jednom ponovio i odgovorio svim svojim kritičarima: – Zbog čega to ne bi smio govoriti?! Predstavljam svoju državu i svoj narod. Narod, čiji se glas možda i ne čuje… Ako ja nemam pravo govoriti u ime naroda, pa tko će?!

“Nikada nisam pozivao, niti ću pozivati na mržnju ili nasilje jer ja za to nisam, al’ da mi netko brani pjevati, to neću dopustiti,“ jasan je naš reprezentativac: “Ni sebi, ni ostalima. Igrači su pokazali što misle o tome!“

O napadima Stankovića, Babića…: Može ih biti sram, tužbe sam već pripremio!

Dejan Lovren ne čita portale i novine koji ga napadaju, al’ informacije o napadima i ružnim tekstovima ipak dolaze do njega: – Može ih samo biti sram! Neka ih bude sram, tužbe sam već pripremio. Nema tu oprosta.

“Tužit ću ih jednog po jednog,“ najavio je Lovren, kad je voditelj spomenuo Stankovića i Babića, a za Vlatku Pokos je rekao: “Ja ni ne znam tko je ta žena! Prvi puta sam čuo za nju kad mi je supruga rekla da je napisala neki ružni tekst o meni. Možda joj se i sviđam, ne znam…“

Govorio o novinaru Slobodne

Opisao je i konflikt s pojedinim novinarima nakon utakmice s Brazilom, zbog kojeg ga je dio medija žestoko napao: – Dao sam izjavu ruskim novinarima iz mog kluba Zenita. Pratili su svaku utakmicu i čestitali mi na pobjedama. Bili su presretni zato što sam osvojio broncu! Onda me neki drugi novinar pitao; Dejane, može izjava. Znači, nema čestitke, baš onako hladno… Okrenuo sam se i krenuo prema busu, a onda čuo podsmijeh! Smijanje na najjače. Oholo. Razmišljao sam dal’ da reagiram ili ne… Vratio sam se i pitao ih; Što se smijete?! Tko se smije? Vidio sam neku ženu, ona se prva prestala smijati. Kad sam ponovio pitanje, jedan od njih je odgovorio; Zašto nam ne daješ izjave? Bilo mi je jasno da se smiju zbog toga što nisam htio stati. Rekao sam; Sram vas može biti! Sram vas može biti jer vi niste sretni zbog nas! Stranci su više sretni nego vi! Bio sam još i pristojan…

“Mislim da je smrad i dalje,“ rekao je Lovren o novinaru koji ga je provocirao: “Nemam tu što kriti! Ako se ne veseliš k’o Hrvat, a što si onda nego smrad?! Što onda pišeš? Što radiš u Hrvatskoj?!“

O traci duginih boja

Ne žalim zbog ničega što sam rekao, imam svoj stav, ne dam na sebe i svoje ljude – komentirao je Lovren javnu potporu koju je u vrijeme lockdowna dao Andriji Klariću, dragovoljcu Domovinskog rata koji je otvorio teretanu i zbog toga završio u zatvoru: – Neovisan sam i ne moram nikoga za ništa moliti, imam svoj stav i svoj sam čovjek. Ponosan sam na svoje! Užasno me pogodilo za neke ljude koji su izgubili poslove i nisu mogli raditi… Bio sam u nekim situacijama prije toga, nisam imao ništa i nisam imao podršku pa dobro znam što znači kad netko ima podršku…

Na pitanje bi li oko rukava na utakmici stavio traku duginih boja, što je kapetan Luka Modrić odbio, Lovren odgovara: – Uvijek ću podržavati Luku! Ne volim nametanja! Kratko i jasno, kad nam netko nešto nameće, odmah znaš da tu nešto ne valja. I tu je kraj priče.

“Nikad neće slomiti kičmu Hrvatske,“ napominje naš nogometni reprezentativac: “Jedan smo narod, nema nas previše i uvijek ćemo se držati zajedno, koliko nas god htjeli razdvojiti!“

Narod, ona većina koja nema glasa, vidi kakav sam i podržavaju me, ja sam tu za sve njih – zaključio je Dejan Lovren svoj nastup u predbožićnoj Bujici: – Hvala svim generalima koji su stali uz mene, svim hrvatskim vojnicima, svim braniteljima! Takve se stvari ne zaboravljaju! To je bilo za njih i za sve one koji nisu s nama!

e-hercegovina.com