Ivan Landeka, član Hrvatske republikanske stranke poginuo je jučer u sudaru u Knešpolju gdje su se sudarili Mercedes i Passat.

Od Landeke se danas emotivnim člankom na svom Facebook profilu oprostio i predsjednik HRS-a Slaven Raguž koji je napisao kako je Landeka bio veliki čovjek iz kojeg je isijavala ljudskost.

Objavu Slavena Raguža prenosimo u cijelosti:

ZAŠTO BOG SEBI UZIMA NAJBOLJE OD NAS?!

Kad bi on ušao u prostoriju, ti odmah vidiš da se radi o drugačijoj osobi. Kao ono kad između sivih oblaka proviri dašak sunca i plavog neba. Tek kad ga upoznaš… Njegovo ponašanje, vokabular, osmijeh, pogled,… sve ti govori kako je svjetlosnim godinama veći čovjek i vjernik od tebe. Rijetko kad se upozna u životu takva osoba od koje možeš učiti ljudskost.

Vijest o preranom odlasku našeg Landija nas je pokosila, već drugi dan ne možemo obrisati suze. U ono malo pauza sjetimo se milijun smiješnih situacija s njim, jer smo skupa prešli tisuće i tisuće kilometara i bili na isto toliko zajedničkih druženja. Uvijek bistra i vedra pogleda, nasmiješenog lica, lijepe riječi za svakoga, a ponajviše razmišljanja  s kojima te znao često izbit iz cipela.

Uz pivu jednom, kroz zafrkanciju, krenula rasprava „što ljude motivira na ulazak u HRS-u?“. Naravno, nakon tko zna koliko piva, netko ušao zbog žena, netko da pobjegne od žene, netko da pije na račun stranke,…

Landi, onako, na prvu naivna pogleda, ali kad ga upoznaš znaš da je tu najmanje naivnosti, reče: „ja sam ušao kako bih promijenio svoj svijet. Nije dovoljno samo pravedno živjeti, moraš pravdu sijati i širiti. Sve ovo što se nevaljalo događa u svijetu je zbog dobrih ljudi koji šute i ne čine ništa.“  Bez obzira na mjesto i vrijeme, količinu popijenog alkohola, nisi ga mogao izbaciti iz njegovog kolosijeka, takav je on bio.

Ne mogu prestati misliti na njegovu obitelj, koju je neizmjerno volio. Treba on doma iz Zagreba i ja ću ga pokupiti ispred studentskog, čeka me on ispred, milijun torbi, cekera, vreća oko njega.

Ja mu odma: „Što bola nisi to sve nekako skupa stavio, isto si one bakice što na tržnicu idu s milijun kesa!“. On će meni: „nas smo dvojica sami u autu, stat će sve lijepo, ništa se ti ne sekiraj, ovako sam se organizirao da ponesem braći i seki po nešto, da se ne pomiješa, uči od bakica kako se organizira“. Jednom se dogovorili u određena doba, čekamo ga u autu, nigdje ga, ne javlja se. Prošlo par minuta, vidimo ga dolazi onim svojim punim koracima, pitamo ga „gdje si bola više?!“, kaže on: „imao sam večernju molitvu s obitelji, nisam htio prekidat.“ Takav je Landi bio!

Zašto Bog sebi uzima najbolje od nas? Pitao sam jednom svećenika jednog, njegova teorija je da to Bog radi možda iz ljubomore. Želi kod sebe najbolje ljude!

Ja ne mislim tako, ja mislim da Bog to radi, jer mi ovakvih ljudi poput Landija nismo dostojni. Ljudi čista i iskrena srca, živi svjedoci vjere, ljudi pored kojih si mal kao mrav i kad je ljudskost i živa vjera u pitanju. Vidi Bog koliki smo licemjeri nedostojni njegovih anđela na zemlji, pa ih zove sebi.

Znam sigurno da je on sad na boljem mjestu i da nam se smije gore što plačemo za njim. „Ovaj život je samo test inicijacije za ono što nas čeka Gore“, I ovo su njegove riječi. Zna on da ćemo svi ionako jednog dana otić. Znamo i mi to, moj Landi, ali svejedno boli i nikad neće proći!

Anđele naš, u Raj te poveli anđeli! Neka ti dragi Bog podari pokoj vječni i Svjetlost vječna neka ti svijetli!

Pokop nesretno preminulog Landeke bit će obavljen sutra u Posušju, a svi detalji sprovoda mogu se pročitati OVDJE.