Uz Deklaraciju HNS-a, Demografska strategija Hrvata u BiH, ključan je strateški dokument koji bi trebao biti razmatran i usvojen na sutrašnjem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru.

Hrvatski Narodni Sabor je politički forum koji okuplja hrvatske vijećnike i zastupnike od općinske do državne razine u BiH, a na subotnjem zasjedanju priključit će mu se zastupnici izabrani na izborima 2. listopada prošle godine u skupštine županija, zastupničke domove Federacije BiH i BiH te Narodnu skupštinu, odnosno Vijeće naroda Republike Srpske. Uz najviše političke dužnosnika i čelnike hrvatskih političkih stranaka sjednici Hrvatskog Narodnog sabora nazočit će i premijer Hrvatske Andrej Plenković

Demografska strategija, koju treba usvojiti Hrvatski Narodni Sabor na subotnjoj sjednici, je prvi dokument koji analizira broj Hrvata u Bosni i Hercegovini i kojim se dugoročno usmjerava razvoj društva u svim važnim pitanjima za opstanak Hrvata u BiH. Dokument analizira stanje i trendove kretanja ukupnog stanovništva s fokusom na Hrvate u BiH.

O demografskom stanju Hrvata u BiH, uzrocima iseljavanja, pada nataliteta, te mjerema kojima bi se ti negativni trendovi mogli zaustaviti ili bar ublažiti te potaći revitalizacija hrvatskog naroda u BiH za Hrvatski Medijski Servis govori prof. dr Mirjana Milišević, koja je bila na čelu radne skupine koja je, po zahtjevu Glavnog vijeća HNS-BiH izradila Demografsku strategiju Hrvata u BiH.

Depopuplacija najviše pogodila Hrvate

Prof. Miličević napominje kako poslijeratni demografski razvoj Bosne i Hercegovine obilježava smanjenje ukupnoga broja stanovništva, ne samo hrvatskog, pad nataliteta, povećanje razine mortaliteta, migracije, posebno emigracija, koncentracija većine stanovništva u gradovima, ukupno starenje stanovništva, posebno u ruralnim područjima. Rezultat je, dodaje, ovakvih procesa izražena depopulacija stanovništva.

-Ako tomu dodamo utjecaj ratnoga egzodusa i posljedičnu promjenu rasporeda etničkih struktura, evidentna je promjena rasporeda i udjela stanovništva, odnosno kompletne demografske slike na području Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je udio hrvatskoga stanovništva najmanji u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, Srbe i Bošnjake, negativan depopulacijski poticaj najviše se odrazio na tzv. hrvatska područja u Bosni i Hercegovini, upozorava prof. Miličević u razgovoru za Hrvatski Medijski Servis.

Prije rata od 109, čak 91 općina bila višenacionalna

Podsjeća kako je Bosna i Hercegovina svoj demografski maksimu doživjela 1991. godine kada je u njoj živjelo 4. 377 033 stanovnika. Prema etničkoj strukturi, najveći udio u stanovništvu imali su Muslimani (43,4 %), Srba je bilo 31.21 %, a Hrvata 17.38 %. Tada je BiH bila administrativno podijeljena na 109 općina, od kojih je njih, čak 91 imalo višenacionalnu strukturu, napominje sugovornica HMS-a. Najveći broj općina, njih 46, imalo je na svome području približno jednak udio srpskoga, hrvatskoga i bošnjačkoga stanovništva. Nakon rata, a prema rezultatima popisa stanovništva provedenoga 2013. godine, u Bosni i Hercegovini je živjelo 3. 531 159 stalnih stanovnika.

To je prvi put da je nakon Drugoga svjetskog rata registriran manji broj stanovnika u odnosu na prethodni popis. Negativna razlika u ukupnome broju stanovnika prema popisima iz 1991. i 2013. godine iznosi 845 874, što predstavlja relativno umanjenje od 19,3 %.

Profocira Miličević kaže kako je prema etničkom udjelu stanovnika u BiH najveće promjene doživjelo hrvatsko stanovništvo.

-U međupopisnom razdoblju od 1991. do 2013. u relativnome smislu najviše se smanjio udio Hrvata, za 28,5 %, slijede Srbi sa smanjenjem za 20,5 %, naposljetku i Bošnjaci kojih je manje za 7 %. Promatrano na razini BiH, udio Bošnjaka zamjetno se povećao s 43,5 % na 50 % te je po prvi put otkada je popisa prešao psihološku granicu od 50 %. Istovremeno, udio Srba blago se smanjio s 31,2 % na 30,8 %, a Hrvata još više – sa 17,4 % na 15,4 %, podatci su iz istražaivanja objavljeni u Demografskoj strategiji Hrvata u BiH.

Broj katolika od 1991. smanjen za više od 57 posto

-Ukupan broj katolika tijekom ratnih godina (1992. ‒ 1995. godine) očekivano se smanjio. U prvim poslijeratnim godinama zabilježen je porast broja vjernika koji je rezultat njihova povratka iz izbjeglištva, prognaništva i raseljeništva, pa 2003. broji 464 821 katolika. No uslijed nepovoljnih uvjeta za opstanak katolika, slijedi ponovno iseljavanja tako da je od 1991. do 2020. broj katolika smanjen je sa 812 256 na 344 626, odnosno 57,57%, kaže prof. Mirjana Miličević.

Raseljavanje stanovništva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini rezultiralo je, napominje, izmjenom u ukupnoj teritorijalnoj raspodjeli i grupiranju stanovništva prema nacionalnoj pripadnosti.

-Popis iz 2013. godine pokazuje zabrinjavajuće smanjenje hrvatskoga stanovništva na području Republike Srpske i središnje Bosne, dok se povećava koncentracija Hrvata na područjima središnje, južne i zapadne Hercegovine te, manjim dijelom, u hrvatskoj Posavini, ističe sugovornica HMS-a.

Prema procjenama iz 2021. godine, od pet županija koje naseljava većinski hrvatsko stanovništvo, najveće smanjenje u ukupnome broju stanovnika procjenjuje se u Županiji Posavskoj (-6,98 %) i Hercegbosanskoj županiji (-6,57 %). Smanjenje od -3,37 % predviđa se u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, a -2,31 % u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Područje Srednjobosanske županije očekuje smanjenje od -2,98 %.

Pet županija s najvećim relativnim udjelom hrvatskoga stanovništva, po riječima prof. Miličević, ima i najveći apsolutni broj živorođenih i umrlih Hrvata.

Najmanja i najveća stopa rodnosti

Najveći apsolutni broj živorođenih od majki koje su se izjasnile kao pripadnice hrvatskoga naroda u razdoblju od 2016. do 2021. godine rođen je u Hercegovačko-neretvanskoj županiji i Županiji Zapadnohercegovačkoj, koja bilježi i najveću stopu rodnosti kod Hrvata u odnosu na sve ostale županije (8,73 ‰). Najmanji broj Hrvata, ispod 100, godišnje se rodi u entitetima Republika Srpska i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine te u Županiji Posavskoj, Županiji Sarajevo, Tuzlanskoj, Unsko-sanskoj i Bosansko-podrinjskoj županiji. Vitalni indeks niži od 20 % zabilježen je u Republici Srpskoj, Zeničko-dobojskoj županiji, Županiji Posavskoj i Županiji Sarajevo te Brčko distriktu Bosne i Hercegovine. U Hercegbosanskoj županiji 2021. godine vitalni indeks iznosio je 30,84 %, a u Srednjobosanskoj županiji 30,31 %. Najviši vitalni indeks hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini u 2021. godini bilježe Hercegovačko-neretvanska županija (57,25 %) i Županija Zapadnohercegovačka (67,53 %), u kojima su i najveće zabilježene stope nataliteta i mortaliteta.

Smjer prirodnoga kretanja Hrvata u Bosni i Hercegovini izrazito je negativan, upozorava prof. Miličević, a pospješuju ga, kaže, stalna iseljavanja stanovništva u reproduktivnoj životnoj dobi. Upozorava kako je, stoga, potrebno uvesti niz mjera koje će potaknuti rađanje, ali je prije svega potrebno osigurati takav sustav kojim će se stanovništvo potaknuti na ostanak u državi.

Višestruki uzroci smanjenja stanovništva

Uzroci ukupnog smanjenja stanovništva su, po njezinu mišljenju, višestruki, od prisilnih migracija uzrokovanih ratom nakon kojih se to stanovništvo teško stabilizira u drugom području, do gospodarske, sigurnosne i političke nestabilnosti. Pored ovih tu su pokretački faktori kao odlazak na obrazovanje bez povratka, sezonski rad koji se pretvori u stalni izvan države i sl.

-Najmanji odljev stanovništva uočen je u Gradu Mostaru. Kao najveći grad u Hercegovini sa svim središnjim funkcijama, administrativna, obrazovna, zdravstvena, gospodarska, politička i dr., Mostar je privlačno središte za život, kaže prof. Miličević. Istodobno, dodaje, rubna područja, kao što su gradovi Odžak, Neum, Livno, Ljubuški, imaju visok udio smanjenja stanovnika.

-Ovo je posljedica regionalne marginalnosti, blizine granica s Republikom Hrvatskom i EU te gospodarske nerazvijenosti ili sezonalnosti rada, kaže sugovornica HMS-a. Ostali uzroci iseljavanja iz pojedinih gradova, odnosno općina trebaju se, dodaje, promatrati zasebno u skladu s njihovim okruženjem i razvijenosti županija u kojima se nalaze.

Glavni cilj- pomlađivanje i brojčani porast Hrvata u BiH

Prof. Miličević kaže kako je radna skupine Glavnog Vijeća HNS-a BiH koja je izradila Dmeografsku strategiju Hrvata u BiH na temelju provedene analize odredila glavne ciljeve hrvatske populacijske politike u BiH, a to su pomlađivanje i brojčani porast Hrvata u BiH.

Na upit kako ostvariti taj cilj sugovornica HMS-a kaže da je to moguće kroz povećanje nataliteta, smanjenje iseljavanja, poticanje uravnoteženog razmještaja stanovništva, poticanje povratka hrvatske dijaspore i jačanjem društvenog položaja Hrvata kako bi se osnažio njihov nacionalni identitet.

Deset mjera populacijske politike

U tom kontekstu u Demografskoj strategiji utvrđene su konkretne smjernice populacijske politike, a to su:
1.Održivi gospodarski razvojhrvatskihpodručja
2.Sustav obiteljskih potpora
3.Usklađivanje obiteljskog i poslovnog života
4.Skrb o djeci
5.Učinkovit sustav zdravstvene zaštite za obitelji
6.Olakšice i potpore
7.Stimulacija imigracijske revitalizacije
8.Obrazovanje
9.Razvoj i institucionalizacija hrvatske kulture
10.Razvoj i institucionalizacija medija

U svakoj od ovih smjernica definirane su mjere i niz aktivnosti koje bi se trebale implementirati na terenu.

Stambeno zbrinjavanje

-Nastojali smo planirati mjere koje su provodive u uvjetima koje imaju općine, gradovi i županije. Primjerice pitanje stambenoga zbrinjavanja kao osnovne potrebe obitelji rješava se financijskom stambenom potporom kroz sustav olakšica za kreditne obveze, zatim privremenim ili trajnim davanjem stanova i kuća u lokalnome, općinskom i gradskom, vlasništvu obiteljima s djecom, dodjelom zemljišta u vlasništvu općine za gradnju kuće, davanjem potpora za kupnju građevinskoga materijala i sve do namjenske kupnje stana ili kuće brojnijim obiteljima s djecom, navodi prof. Miličević neke od predloženih mjera demografske revitalizacije Hrvata u BiH.

Stipendijski poticaji

Stipendijski poticaji, dodaje, jedna su od mjera za osiguranje gospodarskoga razvitka kroz osiguranje ostanka obrazovanih mladih ljudi. Sustav obrazovanja i cjeloživotnoga učenja potiče povećanje uključenosti u procese unaprjeđenja i proširenje učenja, osposobljavanje i usavršavanje kroz rad, poboljšanje organiziranosti, financiranja i upravljanja procesima obrazovanja odraslih, te razvijanje procesa i priznavanja neformalno stečenih znanja i vještina.

Decentralizacija naselja i poticaj razvoju prigradskih i ruralnih sredina definirana je kroz radne poticaje.

Radni poticaji

-U radne poticaje moguće je ubrojiti i samozapošljavanje roditelja s djecom u djelatnostima koje se uglavnom temelje na prostornome potencijalu i proizvodno-turističkim potrebama, posebno u ruralnim područjima. Poticanje pronatalitetne demografske revitalizacije počinje finacijskim poticajima rodnosti ili poticajima po svakome rođenom djetetu provodi se već u brojnim lokalnim sredinama sukladno svojim procjenama, proračunskim mogućnostima i potrebama očuvanja načina života, gospodarenja, opstanka i razvijanja djelatnosti temeljenih na lokalnim društvenim i prostornim potencijalima, napominje sugovornica HMS-a.

Financijski poticaji

U izravne financijske poticaje ove kategorije, kaže, spadaju novčani poticaji po rođenome djetetu i mjesečna ili godišnja novčana davanja po djetetu do određene navršene godine života djeteta te poticaji prema broju rođene djece u obitelji i prema vremenu prebivanja u administrativno-teritorijalnoj jedinici.

Doplatak za djecu

Doplatak za djecu, kao izravna mjera poticanja nataliteta, “najvidljiviji” je, po njezinu mišljenju, doprinos društva podmirivanju troškova podizanja djece.

Naglašava kako je za obiteljsku i populacijsku politiku važno poduzimanje sustavnih aktivnosti na području usklađivanja poslovnoga i obiteljskoga života.

Subvencije

Na primjer, osigurati subvencije u plaćanju doprinosa kod korištenja skraćenoga odnosno nepunoga radnog vremena roditelja za prvo i drugo dijete do treće godine života ili posebna poslovna utanačenja i fleksibilizaciju rada i mjesta rada, nepuno radno vrijeme, rad kod kuće i tele-poslovanje, klizno radno vrijeme, dopusti. Važna poticajna mjera jest potpuno oslobađanje troškova prijevoza i osiguranje besplatnih školskih udžbenika te institucijsko zbrinjavanje za svu djecu predškolske dobi na području jedinica lokalne i županijske uprave, ističe sugovornica HMS-a.

Zdravstvena zaštita

Dalje, dodaje, u cilju unaprjeđenja sustava zdravstvene zaštite majke i djeteta javlja se potreba poboljšanja zdravstvene zaštite trudnica, dojenčadi i djece sustavnim praćenjem i nadziranjem svih žena tijekom trudnoće, porođaja i nakon porođaja, pojačanom skrbi neurorizične djece, praćenjem ranoga rasta i razvoja djece radi ranoga otkrivanja poremećaja te provođenjem redovita cijepljenja djece.

Za BiH je, po mišljenju voditeljice stručnog tima za izradu Demogrfske strategije Hrvata u BiH, osobito važan imigracijski revitalizacijski model jer može biti pozitivan pomak u dugoročnome ciklusu kretanja stanovništva.

Veze s dijasporom

-To se posebno odnosi na hrvatska područja u koja imaju obilježje visokoga stupnja tradicionalno iseljeničkih prostora. Veza s hrvatskom dijasporom je još uvijek jaka. Implementira se kroz obiteljske veze, sustavne potpore i poveznicu putem Instituta za migracije i narodnosti RH i Ministarstva za vanjske poslove RH. Ove institucije provode projekte povezivanja dijaspore s matičnom zemljom, npr. projekt Korijeni. Povezivanju domaćih kompanija s istraživačima i kompanijama dijaspore, promociju i podršku razvoju lanaca vrijednosti u FBiH i povećanje stupnja njihove globalizacije na temelju pospješivanja transfera znanja, vještina, tehnologija i investicija u FBiH. Provođenje mjera za jačanje vlastitih neovisnih kulturnih, znanstvenih i obrazovnih institucija vitalni je interes za svaki narod na način da se osiguraju politički, zakonski i institucionalni preduvjeti za kreiranje i provođenje nacionalne kulturne politike, kaže prof. Miličević.

Važnost nacionalne kulture i medija

Ističe kako je važno utemeljiti ustanove i udruge nužne za opstanak i razvoj nacionalne kulture te infrastrukturno, tehnički, kadrovski i financijski osnažiti već postojeće, potom osigurati materijalno-tehničke te produkcijske uvjete za produkciju i prikazivanje kulturnih i umjetničkih sadržaja najviše produkcijske razine.

Od posebnog značaja su, ističe, i hrvatski mediji, odnosno medijski sustav putem kojeg se promiču identitetske posebnosti bosanskohercegovačkih Hrvata.

-Kako bi se implementirala medijska politika te putem medija učinila dostupnom i jasno prezentiranom i demografska strategija revitalizacije Hrvata u BiH, neizbježno je urediti zakonodavni okvir djelovanja medija, prije svega u okviru Javnoga RTV sustava, uvesti instrumente medijskih potpora regionalnim i lokalnim medijima, uspostavljanjem okvira održivosti i razvoja medijskih kuća, te formiranjem medijske mreže b-h. Hrvata (mediapool), kaže prof. Miličević.

Navedene mjere, sadržane u Demografskoj strategiji Hrvata u BiH, odraz su, napominje sugovornica HMS-a reviralizacijskih modela koji mogu biti provedivi samo ukoliko se kontinuirano i dosljedno provode.

Dosljedna provedba i koordinacija

-Mjere su namijenjen svim razinama vlasti koji kroz svoje aktivnosti mogu planirati i provoditi aktivnosti, a u skladu s njihovim financijskim planovima, napominje sugovornica HMS-a.

Kako bi se postigao rezultat, osim provedbi ovih mjera potrebno je, naglašava, vršiti koordinaciju u suradnji s gradovima i općinama, te inicirati određene aktivnosti na drugim razinama vlasti, odnosno zahtijevati njihovo provođenje.

-Radit ćemo kroz 3 koraka: kroz koordinaciju s jedinicama lokalne samouprave i utvrditi stanje u kojoj mjeri provode pojedine mjere i koliki je učinak tih mjera, zatim odrediti koordinirano djelovanje između njih i pokušati djelovati prema svima jednakim intenzitetom. Zatim kontinuirano vršiti monitoring i evaluaciju uvedenih mjera kroz radne grupe zadužene za provedbu Demografske strategije, zaključuje u razgovoru za Hrvatski Medijski Servis voditeljica stručne radne grupe koja je izradila Demografsku strategiju Hrvata u BiH.

e-hercegovina.com