Barbara Baarsma, izvršna direktorica Rabo Carbon-Bank i Agenda Contributor Svjetskog ekonomskog foruma. Naime, Baarsma i njena ugljična agenda je prisutna i na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma, što možete vidjeti ovdje.

Nizozemska ekonomistica i profesorica na Sveučilištu u Amsterdamu, smatra da bi svaki građanin trebao imati ograničen broj prava na emisiju ugljičnog dioksida/kredita koje može kupovati i prodavati putem “ugljičnog novčanika”.

Kvaka je u ovome: ako siromašni ljudi ne iskoriste svoj ugljični kredit, mogu ga prodati bogatima, kaže Baarsma. Koji bi onda mogli letjeti avionima češće i više na račun onih koji si to ne mogu priušitit. Slično je i sa emisijom uglijka u stanovima ili privatnim kućama: netko tko živi u manjoj ili siromašnijoj kući mogao bi prodati dio svojih prava na emisiju nekome tko je bogatiji ili živi u većoj kući, govori Baaarsma na GBN TV-u.

Dana 1. ožujka 2021., Barbara Baarsma, trenutna predsjednica Rabobank Amsterdam, startala je kao izvršna direktorica Rabo Carbon Bank. Ova nova poslovna inicijativa razvija prijedloge koji će klijentima omogućiti da kontaktiraju banku ne samo za financijske transakcije, već i za kupnju i prodaju CO2 kredita. Ovi krediti još ne postoje, ali prema priloženom kao da u Nizozemskoj već računaju s njima.

Šokantne izjave o ‘ugljičnom otisku’

Poprilično šokira što je Barbara Baarsma rekla na GBN TV-u:

“Osigurajmo da svako domaćinstvo ili svaki građanin u Nizozemskoj primi određenu količinu prava na ugljičnu emisiju.

Na ovaj način možemo osigurati da ne trošimo više ugljika od našeg godišnjeg limita.

Vaša emisijska prava biti će sadržana u vašem ‘ugljičnom novčaniku’.

Tako, ako želim letjeti avionom, kupit ću karbonska prava od nekoga tko si ne može priuštiti letenje avionom. Na taj način siromašna osoba može zaraditi sebi ekstra novca. Ili, na primjer, netko tko živi u maloj kući može prodati svoja emisijska prava na ugljik nekome tko živi u velikoj kući. Na taj način siromašni ljudi mogu imati koristi od ‘zelene ekonomije’.”

Ostaje više pitanja.

Kakva je to ekološka briga kada ugljičnih kredita kada će bogati moći ih kupovati po volji i emitirati ugljični dioksid, a siromašni će ih biti prisiljeni prodavati bogatima?

Drugo je pitanje: ako se ove ideje ‘ugljičnih kartica’ implementiraju, hoće li to biti samo za građane EU? A ostatak svijeta će i dalje nemilice trošiti i emitirati ugljični dioksid, kao i razna druga ogromna zagađenja za koje se zna da su prisutna u Indiji, Kini, državama Afrike gdje se eksploatiraju resursi i općenito posvuda po svijetu. Ako je to tako koja je korist od toga? Ako nije, kako će ‘ugljični otisak’ biti implementiran u 80% svjetske populacije?

Što kaže Svjetski ekonomski forum?

Da se o ovim stvarima razmišlja i planira dulje vrijeme, pokazuje i stranica Svjetskog ekonomskog foruma.

“Sve što stavimo u svoju košaricu ima ekološku cijenu. I dok su mnogi od nas svjesni da moramo smanjiti svoj ugljični otisak, savjeti o tome mogu se činiti nebuloznim, a teško je držati računa, piše još 2019., prije pandemije,  na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), prenosi narod.hr.

Rješavajući taj problem, švedska fintech tvrtka Doconomy lansirala je novu kreditnu karticu koja prati ugljični otisak svojih kupaca – i prekida njihovu potrošnju kada dosegnu maksimalnu emisiju ugljika.

DO kartica prati emisije CO2 povezane s kupnjom kako bi se izračunao ugljični utjecaj svake transakcije. Cilj je potaknuti ljude da aktivno smanje svoj ugljični otisak i pokazati utjecaj koji male promjene mogu imati na okoliš.

Kartica koristi Alandov indeks kao osnovu na kojoj izračunava ugljični otisak svakog kupljenog proizvoda. Korisnici mogu postaviti maksimalnu vrijednost za svoju potrošnju ugljika i naučiti kako nadoknaditi svoj ugljični otisak pridonoseći shemama za smanjenje ili uklanjanje emisija stakleničkih plinova.”

Ono što mnoge brine je ideja da bi ugljični otisak bio u stvarnosti vladina dozvola koja daje privilegiju da se emitira određena količinu ugljičnog dioksida (CO2). Iako ekološki aktivisti i “zelena agenda” često promoviraju ugljični otisak kao način da se “spasi klima i  svijet”, potencijalno ugljični otisak može biti mehanizam za nova oporezivanja, regulaciju i kontrolu.

U siječnju 2023 godine, u vrijeme sastanka u Davosu, Svjetski ekonomski forum (WEF) izdao je ‘white paper’ na 40-ak stranica o nultoj emisiji CO2, gdje se spominje i ugljični otisak (carbon footprint).

Dokument Svjetskog ekonomskog foruma možete pročitati OVDJE

e-hercegovina.com