– Život mi je uništen! Već sam četiri mjeseca na terapiji i ne osjećam se puno bolje. Ali, borit ću se, iako me strah da mi terapija neće ništa pomoći. Znam da ću morati i na privatni tretman, ali sam sad u jako lošoj financijskoj situaciji i ne znam kako. Zbog lošeg zdravlja ne mogu ništa raditi, nego doma samo ležim ili sam na putu na bolničku terapiju. Teško dišem, brzo se umaram, uz skaline ne mogu sam ali kako ih izbjeći kad živim u Gradu? Hodam kao 90-godišnji starac, ne mogu se sam otuširati ili obući, za sve trebam pomoć roditelja.

Na monstruozan me način pokušao ubiti, bacivši me kao vreću s visine samo stoga što nije dobio led na Porporeli jer ga nisam imao. Zbog svega se u mene duboko uvukao strah, bojim se da ga ne sretnem vani, teško mi je, imamo noćne more i halucinacije. Osjećam vrlo teške zdravstvene posljedice: imam glavobolje i vrtoglavice, ne mogu se okretati ni saginjati, a katkad padnem u nesvijest. Život mi je postao težak, zbog bolova u kralježnici pijem tablete, a noću često ne mogu oka sklopiti. Kad zaspim, budim se oznojen u sred noći jer ga sanjam! Most na Pilama izbjegavam u širokom luku pa umjesto pješice preko mosta na Pilama, na terapiju u bolnicu idem kroz Vrata od Ploča gdje idem autobusom do Pila i tu presjedam u autobus za bolnicu.

Priča to za Dubrovački vjesnik mladi konobar Petar Mihaljević (26) koji je prošlog ljeta zadobio vrlo teške i po život opasne ozljede nakon pada 7. kolovoza oko 4 sata ujutro s kamene ograde Vrata od Pila:

– Pokušaju ubojstva prethodio verbalni incident na Porporeli gdje sam radio na šanku, a mladići su oko ponoći došli po bocu vina i mineralne. Tamo nemamo hladnjak ni ledomat a došavši na posao nije me dočekalo dovoljno leda i nisam im ga mogao dati. Bacili su na šank 100 kuna, ali sam rekao da je cijena 120 te su dali još 100 a ja sam vratio 80 kuna. Ranije sam ih viđao, ali se nismo družili niti sukobili, a kad su sjeli za stol mislio sam da je sve OK. Zatvorio sam oko 2 i došao kod prijatelja u “Fontanu” koji su zatvorili oko 4 sata te sam predložio da u Pilama sjednemo uz more, na mul. No, putem smo sjeli na zidić kraj Vrata od Pila i zapričali se, a tad su naišli oni mladići, vjerojatno na povratku s zabave na Banjama. Pozdravili su prijatelje iz Fontane, a jedan od njih, Blago P. je prišao i rekao da mu nisam dao leda pa sam mu objasnio kako ga i zašto nisam imao. Tad me je prvi put uhvatio za noge i pokušao baciti ali sam se uspio povući jer izbjegavam sukobe i probleme. Iz te sam grupe poznavao jednog mladića, mislim da je on uhvatio Blaga za rukav, kao “ajmo ća” a om mu je odgovorio da je sve OK. I ja sam pomislio “OK, prošlo je” i nastavio priču s prijateljem, a Blago se nakon par koraka vratio i uspio me baciti s ograde mosta. Nije bio ni pijan ni drogiran, mislim da je to uradio namjerno – priča Mihaljević.

Liječnici su se borili za njegov život, a Petar kaže da je imao vrlo male šanse da preživi. No, mladost je pobijedila i počeo se oporavljati. Bio je i 15 dana na Traumatologiji, mjesecima se nije mogao kretati i nosio Schantzov ovratnik. Po izlasku iz bolnice, kako bi lakše išao na terapije, preselio je kod tetke u Lapad, gdje ga je saslušao i županijski državni odvjetnik koji je na suđenju zastupao optužbu.

Mihaljević bi uskoro trebao u toplice, a novinari su ga zatekli ispred odjela Fizikalne terapije. Pita se hoće li ikad moći raditi.

Za napadača kaže da ga nakon incidenta nije uopće kontaktirao, pa ni neizravno. Žrtva je, ističe, nezadovoljna presudom za pokušaj ubojstva bacanjem s blizu 5 metara visine na koji ga podsjeća i 50 do 60 posto izgubljenog sluha.