Padali su velikani, a Hrvatska je postajala svjetska sila. Najljepši hrvatski nogometni roman 90-ih godina pisan je rukopisom Ćire Blaževića. Oni su bili njegovi sinovi, a on njihov šef, to su bili Vatreni, piše hrt.hr.

– Jedinog trenera kojega sam ikada zvao šefe, to je bio Ćiro Blažević… zato što je bio šef, nije bio trener, bio je šef, kazao je Aljoša Asanović.

Ćiro je volio napadački nogomet. Usavršio je formaciju 3-5-2, a da ima fantastičan osjećaj za igru, Anton Samovojska je shvatio 1982. kada je Dinamo na putu do trofeja Crvenu Zvezdu glatko pobijedio 3:0.

– Veljača. Teren težak. Hladno vrijeme. A on je na teren postavio sve lagane igrače koji su pretrčavali Zvezdine teretne obrambene igrače kako su htjeli. To je meni bio fantastičan dokaz da je odličan trener, govori Samovojska.

Te 82. vodio je Zlatka Cicu Kranjčara, a 20 godina poslije sinu Niki, jedva punoljetnom, dao je kapetansku traku u Dinamu. Poslije ga je vodio i u Hajduku.

– Vjerovali smo da će Ćiro živjeti vječno, ali u našim srcima bude. Živio je predivan život punim plućima i ostat će nam u lijepim uspomenama, rekao je Niko Kranjčar. 

Tužan zbog Ćirinog odlaska je i izbornik U-21 reprezentacije. Pod Ćirom je Igor Bišćan debitirao za Hrvatsku upravo s 21-om godinom, a danas kao trener primjenjuje njegove vježbe na treninzima.

– Mađarica, vježba jedna koju nogometni treneri i igrači jako dobro znaju, nešto što je sastavni dio mojih treninga, baš onako vježba pogođena po ukusu igrača. Intenzivna, ne monotona što igrači mrze, što se vidi o čemu je on jako puno razmišljao, rekao je Bišćan.

Stipe Pletikosa sjeća ga se kao džentlmen i tople osobe.

– A isto tako znao je ponekad podviknuti, podignuti glas, zapsovati, i sve je to davalo jedan prekrasan šarm njemu kao osobi i ostat će uvijek duboko urezan u mom srcu, govori Pletikosa.

I u srcu svih ljubitelja nogometa. Jer nitko nije znao galvanizirati kao Ćiro. I ne, gospodine Blaževiću, niste si – kako ste to voljeli reći – utvarali, već vi jeste – trener svih trenera.

e-hercegovina.com