U ovoj snažnoj propovijedi u Humcu, fra Valnetina Vukoje, župnika župe svetog Ivana Krstitelja u Rakitnu, dotaknuo se tri teme: evanđelja po Mateju, molitve za žive i molitve za mrtve.

U ono vrijeme:

Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« (Mt 9, 9-13)

„Što se to dogodilo našem evanđelju da mu je drago dirnuti u naše pare? Gdje god evanđelje, evo ga u pare – moje i tvoje…

Vrijeme je dio, mala čestica vječnosti. Kad se ta čestica odvoji od glavnice, što je vrijeme nego smrt. Duša, to je čestica Boga. Što je ona kad otpadne od Boga? Ništa, smrt! Zato je Bog ostavio jedno divno ljepilo da nas slijepi ponovno sa sobom – svetu pričest. Zato dolazimo kako bismo se ponovno slijepili, vrijeme s vječnošću, dušu s Bogom. Čovjek kad se odijeli od vječnosti i Boga, nema ništa. Onda jedno vrijeme vene… Kao list kad otpadne s grane. Mi nemamo drugog stabla na kojem možemo živjeti osim ovog na kojem ste vi danas… Vi ste živo lišće Božje, nepropadljivo.

Zato, čuvajmo svoj narod… Nemoj ljubiti novac.

Vi koji imate (novac), evanđelje vam dira u pare… Učinite sve da pomognete. Borite se za svoj narod. Što će ti tri stana u Makarskoj, kuće po Zagrebu? Naš narod ovdje treba spašavati. Bojimo se to reći! Mi smo dužni spasiti svoj puk, svi koji možemo! Vidi koliki ti je prihod, koliki ti je rashod i koliko treba staviti za unaprjeđenje naših firmi, proširenje radnih mjesta… Ovo ti je u Mateju! Ima li većeg dara od onog kada se netko među nama tobom ponosi… „da mi nije bilo njega”!

Molitva za žive

Najljepša se molitva dogodila onda kad je ostala bez riječi, kada je bila razapeta. Bio je jedan župnik kojem je došao otac platiti misu za svog tek rođenog sina. Nije znao hoće li ostati živ. U suzama je donio platiti misu i zamolio župnika da se pomoli za njega. Župnik mu je odgovorio da neće izmoliti ni jednog Slava Ocu za njegovog sina.

„Znaš li zašto? Jer iza tvojih suznih očiju ja bih se sramio suhih stati pred Boga! Da čitav svijet dođe, suhih očiju, ništa to ne vrijedi iza tvojih suznih očiju koje su izlile molitvu pred Boga. Ne mole usta, oči mole. Ljudi, dajte naučite to! Bog se samo očima može smilovati, ne ustima!

Bog kad uslišava tvoju molitvu za drugoga na tvojoj stolici sjedi, na tvojim koljenima kleči

Ako imaš u oku svome molitvu, ne boj se – USLIŠANA JE!

Preporučujemo da u nastavku poslušate propovijed u cijelosti:

Post Poslušajte propovijed fra Valentina Vukoje o kojoj svi pričaju je prvi puta viđen na Grude Online.