Džemal Kasumović, 70-godišnji Mostarac, i u poznim godinama trči polumaraton. Aktivno trči već 50 godina, ali je i sedamdesetih godina vrlo često koristio priliku da iz Mostara trči do susjednih mjesta u HNŽ. Osim što trči, poznat je kao dobročinitelj i čovjek koji sam organizira ili se prvi odaziva akcijama čišćenja grada.

Maratonac i volonter Džemal Kasumović jutro voli započeti trčanjem. Ovo je priča o njegovoj prvoj ljubavi koju nikada nije zanemario. Zaputiti se iz Mostara u Čitluk, Međugorje ili Konjic nije mu problem. Vrlo rado i bez razmišljanja odaziva se na sve pozive.

“Jako volim, kad mi netko kaže ‘ajmo u Jablanicu’, ja samo kažem ‘čekaj da se presvučem pa idemo’. Mogu trčati i bez puno priprema, dokazao sam to kad sam nakon godinu dana pauze istrčao polumaraton, iako je to bio traljav rezultat. To je mentalitet, kad je čovjek u glavi može puno”, rekao je.

Na blagdan Velike Gospe trčao je do Međugorja, a od Mostara do Konjica dionicu od 74 km istrčao je za sedam sati. Želja i ljubav glavni su pokretači svega, kaže.

“Iz Mostara sam krenuo u jedan sat ujutro, a u Konjic sam stigao u 8 sati ujutro. To je optimalan prosjek koji ultramaratonci drže, to je 10 km na sat, nije loše vrijeme, iako ima i boljih rezultata od toga, ali i ovo se može smatrati dobrim rezultatom”, ističe Džemal .

Osim trčanja, veliku ljubav gaji i uređenje okoliša. S vizijom da učini nešto lijepo za grad, Džemal se vrlo aktivno i samoinicijativno posvetio čišćenju i uređenju zapuštenih zelenih oaza. Uz sve navedeno, sa zadovoljstvom radi na tome da grad učini ljepšim i uređenijim.

“Sada sam otišao na očišćene trim staze, tamo sam cijeli dan. A ponekad ljeti radim i po 14 do 16 sati”, dodaje.

O njegovom angažmanu i predanosti govore brojne nagrade i priznanja. Iako sve to radi volonterski i bez ikakve naknade, gradske vlasti prepoznale su njegov trud i doprinos te su mu u znak zahvalnosti dodijelile stan na doživotno korištenje. Džemal je sve ovo vrlo emotivno proživio, jer sa svojim skromnim primanjima nije mogao sam sebi priuštiti kupovinu stana.

“Srce mi je bilo puno. Rekao sam da je moje srce maratonsko jer je veliko kao tanjur jer imam sportsko srce i rekao sam da je puno, prepuno, ne može sve primiti. Imam, kako bih je nazvao, međunarodnu penziju 382 KM, šalim se, to je crni humor na račun mojih primanja, ali naučio sam u životu, daj sebi koliko ti je jorgan dugačak” , zaključuje .

Dobri duh Mostara, kako ga mnogi nazivaju, ulaže posljednje napore da svoj Mostar u poznim godinama učini čišćim i zdravijim, nadajući se da će se promijeniti svijest građana o zaštiti okoliša, jer uništavanjem prirode, kaže Džemal, građani zapravo uništavaju sami sebe.