Protekli tjedan obilježili su svećenici. Zapravo je krenulo znatno ranije a ovih dana se iznenađenja nastavljaju. Prije nekoliko mjeseci kupreški župnik Tomislav Mlakić je javno objavio podatak kako Hrvata katolika u Bosni zapravo i nema. Iako je ta informacija došla do javnosti, nije bilo nikakvih reakcija. Niti crkvenih krugova, niti medija a od politike, koja je do ovoga dovela, ništa se nije niti moglo očekivati.

Piše: Ivo Ćurković

Iznenađenje se dogodilo na proslavi blagdana svetog Ante. I to na dva mjesta. Prvo je objavljeno kako je fra Valentin Vukoja na misi u Širokom Brijegu javno, u propovijedi, prozvao tajkune za njihovu pohlepu ali i uništavanje hrvatskih obitelji.

“Šta će vam tri stana u Makarskoj i kuće u Zagrebu?” upitao je fra Valentin. Na brzinu je izračunao da četveročlanoj obitelji koja bi svaki dan jela po dva sendviča dnevno trebalo za to 720 KM. Bez ikakvih drugih troškova. Nije jasno samo da li se među prozvanim nalazi i politička elita koja također ima po nekoliko stanova na Makarskoj rivijeri ili u Zagrebu a vjerojatno i u drugim atraktivnim gradovima.

Jasna je to kritika pohlepe onih koji su se u startu okoristili na vrlo sumnjive načine i došli do posjeda kojima sada drmaju društvom i totalno ga uništavaju. Uništavanje ide toliko daleko da se velike odluke niti danas bez tih pohlepnika ne mogu donositi i uvijek se donose u njihovu korist. Kako je moguće da takvi pohlepnici kupuju po nekoliko stanova u Makarskoj ili kuća u Zagrebu a da svojim zaposlenicima isplaćuju koliko četveročlanoj obitelji treba za dva sendviča dnevno? A gdje je struja, voda, smeće, telefoni, odjeća, obuća, škola ili ne daj bože da netko studira? A prosječna plaća je, bar tako kažu, oko 1200 KM. Kako sa 480 KM, osim sendviča, pokriti sve druge troškove? A ovaj prosjek je prosjek. To znači da bar polovina od onih koji primaju plaću ima manje od 1200 KM.
Za primjer ću navesti kako je u kovid krizi zaposlenima u javnom sektoru isplaćivan dodatak od nekoliko stotina KM i to iz proračuna koji najviše pune oni koji su na manjim plaćama i koji nisu uhljebi. Radnicima u privatnom sektoru nitko ništa nije uplaćivao. Ali zato su njihove gazde kupovale stanove, kuće, bijesne automobile, jahte i nakit. Neki od njih su bili i na misi u Širokom, možda se i pričestili i misle da su time oprali savjest. Neki su radi sigurne osobne duhovne higijene crkvi dali koju stotinu maraka. Jer se po njihovoj logici sve, pa i svećenik i crkva, mogu se kupiti i to za sitniš.

Drugi važan događaj je bio također na misi o svetom Anti, ali ovaj put u Busovači. Tamo je fojnički gvardijan fra Mario Katušić prvo osudio Daria Kordića zbog njegove izjave kako bi sve ponovo isto uradio, što je protumačeno kao opravdanje zla koje je počinjeno. Osudu je izrekao pred nekoliko tisuća vjernika i to u gradu odakle Kordić potječe. To je vjerojatno najjača osuda zla koja je došla iz crkvenih krugova. Fra Mario je također propovijedao o stanju među Hrvatima s posebnim naglaskom na etničko čišćenje koje Hrvati sami sebi čine upravo s ovim što se oko nas događa.

Ono što me je zapanjilo je slavlje nakon svete mise. Naime, pred crkvom u Busovači zaigralo se i Užičko kolo a u njemu i časne sestre. Sve se može vidjeti na Youtubeu. Zamislite, Užičko kolo ispred crkve. Je li tko od prisutnih slušao propovjed i je li išta čuo? Sumnjam.

Ono što me žalosti je činjenica da se radi o pojedinačnim istupima svećenika. Nisam za to da oni aktivno sudjeluju u politici. Naprotiv. Ali sam za to da vodeći brigu o svom stadu ukažu na negativnosti u društvu i da zatraže rješavanje istih. Nitko se iz Vrhbosanske nadbiskupije nije javio svojim vjernicima i potvrdio da se slaže sa fra Mariom ili da se ne slaže. Također, nikoga se nije čulo niti iz provincije Bosne Srebrene ali niti iz Biskupije mostarsko-duvanjske ili Hercegovačke franjevačke provincije. Misle li oni da će se ovo tako lako zaboraviti ili će reagirati kada nas više ne bude bilo na ovim prostorima?

I za kraj moram napisati i nekoliko riječi pohvale za ono što se dogodilo u selu Šurmanci kod Čapljine. Tamo su dvojice maloljetnika oštetila vjerske objekte islamske zajednice. I dok se spremao još jedan međunacionalni i međuvjerski skandal dogodilo se čudo. Pred oštećene objekte i čelnike islamske zajednice dvojica očeva, Hrvati, doveli su sinove, da se javno ispričaju za počinjena djela. Istovremeno su iskazali spremnost pokriti materijalne troškove za nastalu štetu. Čin maloljetnika mora se oštro osuditi bez obzira jesu li bili svjesni onoga što čine i kakve to sve posljedice donosi. S druge strane za svaku pohvalu su roditelji koji su samo ovako brzom reakcijom bar malo oprali obraz svoje djece. Pokazali su da se i u ovoj jadnoj i napaćenoj zemlji, gdje se svim i svačim manipulira, može i drugačije.

Objava Prstom u oko: Kasno probuđena savjest pojavila se prvi puta na Tomislav City.