Veliki jubilej: U 52 godine postojanja izišao 500. broj mjesečnika Naša ognjišta
U ovom mjesecu – lipnju izišao je 500. broj Naših ognjišta. Bez sumnje, respektabilan je to broj za tiskane novine koje izlaze jedanput mjesečno, događaj za svaku javnu pohvalu, priznanje i divljenje. Naša ognjišta, hrvatski katolički mjesečnik koji izdaju hercegovački franjevci, zašao je u šesto desetljeće te vjerno i hrabro dogurao do magičnog broja 500. Nije bilo lako ni jednostavno, nastala su u dobro znanim olovnim vremenima, kad je komunistička vlast svaku javnu i privatnu kritičku ili šaljivu riječ ili pjesmu dobro okretala i prevrtala te s lakoćom sankcionirala. U nedemokratskom jednopartijskom društvu prijetile su mnoge scile i haribde, koje su se mudrošću, odlučnošću i domišljatošću vodećih ljudi lista nadilazile i prevladavale. Stoga pogled unatrag zrači neskrivenim ponosom i zadovoljstvom.
Prošlost, sadašnjost, budućnost
Na prošlost, protekle godine, rezultate gledam kao i svaki čovjek koji bi se osvrnuo na svoj dugogodišnji rad, na takorekuć životna djela, u jednom djelu kakvo je naše – Naša ognjišta. Da bi se razumjelo, mislim kako je potrebno reći ovako: 500. broj znači 500 mjeseci predano raditi, pripremati novi broj, svaki mjesec po jedan. Golem je to trud, doduše moram priznati da nisam ja u svemu bio stalni akter, odnosno glavni, ali eto bio sam previše dugo godina povezan da sam doista doživio taj 500. broj kao jednu vrhunsku pobjedu u vrhunskom, prestižnom sportu – govori za Večernji list fra Gabrijel Mioč, ravnatelj i glavni i odgovorni urednik Naših ognjišta. Fra Gabrijel Mioč je alfa i omega, zaštitni znak uglednog mjesečnika. Od 52 godine, koliko postoje Naša ognjišta, čak 43 godine bio je na nekom vodećem čelnom mjestu – prvu godinu kao tajnik, a od 1981. godine do danas neprekidno ravnatelj i odgovorni urednik te, kako su poslovi tekli i vremena donosila, dugo i glavni urednik.
Naša ognjišta ugledala su svjetlo dana u srpnju “proljećarske” 1971. godine kao list duvanjskih i posuških župnih zajednica, a u božićnom broju iste godine postaje i list župnih zajednica Livna i Rame. Hrvatski katolički puk ga je listom prihvatio i prigrlio, osobito naši ljudi na radu u zapadnoj Europi, prvenstveno u Njemačkoj, gdje ih je bilo najviše. Ubrzo postaje svehrvatsko katoličko glasilo, naklada postupno vrtoglavo raste, penje se na 5000, 10.000, 20.000, a u jednom nezaboravnom trenutku, 1988. godine, tiskano je čak nestvarnih 25.000 primjeraka. Sve do približno 2000. godine Ognjišta su imala više od 18.000 pretplatnika.
Fra Gabrijel navodi tri prijelomna trenutka za Naša ognjišta. Prvi je bio 1981. godine, kada su glavni urednik fra Ferdo Vlašić i tajnik fra Jozo Križić bili zatvoreni i fra Gabrijel ulazi u list, doslovce u vatru. Drugi je bio odmah sljedeće, 1982. godine, kada su akcijom Udbe Ognjišta zabranjena.
– Treći, jako težak trenutak bio je kad su umrli fra Ferdo Vlašić i fra Jakov Bubalo, kao lektor lista, duša i srce novina, a ja ostao sam u njima. Morao sam gotovo 12 godina sam uređivati list, sam biti lektor i korektor te mnogo toga. Istina, angažirao sam Vladu Jozića za lektora i tu sam onda sebi malo olakšao – prisjeća se fra Gabrijel Mioč.
– Nestanak bivše države i potom rat bili su presudni za daljnju sudbinu i status Naših ognjišta. Izgubilo se jako mnogo pretplatnika, cijela Slavonija i općenito Hrvatska, dio Bosne, pa i Hercegovine. S demokratskim promjenama i padom komunizma svećenici nisu imali potrebu imati novine kao apologetski, kao promidžbeni svoj manifest, prigodni materijal protiv komunista – naglašava fra Gabrijel. Komunisti su na svoj način bili izazov svećenicima da se angažiraju i zauzmu više za katolički tisak u svojim župama.
Vraćen stari naziv
– Raspadom bivše države i komunizma ne pamtim da je više itko od svećenika naglašavao, primjerice, da svaka katolička kuća, obitelj ima katoličke novine. Toga, nažalost, više nema – ističe fra Gabrijel.
Dodaje kako je na pad tiraže i gubljenje velikog broja pretplatnika utjecala i odluka 1991. godine da se umjesto promijenjenog naziva lista Sveta baština, koji je jako dobro primljen među čitateljima, vrati staro ime – Naša ognjišta, u čemu je on jedini bio protiv. Dodatni negativni čimbenik bio je dolazak interneta i internetskog novinarstva koji u nepovoljni položaj dovode tiskane medije. Iako su jako daleko od nekadašnjih zvjezdanih visina i trenutaka, unatoč svim burama, iskušenjima i zaprekama, Naša ognjišta se ne daju, plove, bore se i nalaze put do čitatelja.
– Naklada je pristojna, ne tolika da bi se Ognjišta mogla sama uzdržavati, ali, eto, uz naše druge poslove, izdavaštvo i nakladništvo, ipak opstoje. Po tiraži relativno su još uvijek drugi list u Katoličkoj crkvi u Hrvata. Prvi je Glas koncila, druga su Naša ognjišta. No, logična stvar, moramo razumjeti, Glas koncila je tjednik, ne mjesečnik kao mi, tako da je, jasna stvar, u ukupnoj mjesečnoj tiraži, značajno veći. Međutim, tjedna naklada Glasa koncila i mjesečna naklada Naših ognjišta otprilike su podjednaki. Što će biti dalje, kakva je budućnost Naših ognjišta, mogu samo reći – to sam Bog zna – zaključuje fra Gabrijel Mioč.
Objava Veliki jubilej: U 52 godine postojanja izišao 500. broj mjesečnika Naša ognjišta pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.