Na bilbordima na ulazu u Vlasenicu postavljeni su bilbordi u čast “Jurišnika”, a na fotografiji je između ostalih i Miroslav Kraljević, optuženik za monstruozne ratne zločine, čiji je branilac Slobodan Cvijetić.

Nesumnjivo su Cvijetić i Kraljević poraženi jučerašnjim svjedočenjem Nedima Salaharevića, koji se odlučio na svjedočenje pod imenom i prezimenom dok mnogi drugi svjedoci iz Vlasenice odgađaju svjedočenja, odustaju od svjedočenja, a sve češće se pominju i određene nečasne radnje o kojima ćemo pisati narednih dana…

Cvijetić je, dakle, rekao da Mićini specijalci, odnosno “Jurišnici”, nisu postojali. Kamo puste sreće da takvi zločinci nikada nisu kročili na tlo zemlje jer ono što su oni radili u Vlasenici teško da se može pronaći na bilo kojem drugom stratištu u Bosni i Hercegovini.

Oni su ti koji su išli na školske drugove, na prve komšije, na svoje nastavnike, pa i svoju rodbinu…

To što se svjedok Salaharević, koji je imao 13.5 godina 1992. godine, tako dobro sjeća svih detalja pokušao je minimizirati advokat Cvijetić, a to je znak da je u nedostatku argumenata posegnuo za provokacijom svjedoka iliti žrtve zločina.

Očito da se advokati odbrane u predmetu Đurić i ostali, bar do sada, nisu susreli sa tako intelektualno potkovanim i obrazovanim svjedokom, koji se ni ranije nije libio da govori istinu pa su ga danas, između ostalog, pitali i da li je o zločinima pisao i na društvenim mrežama. Naravno da jeste!

Jučerašnje svjedočenje imalo je i jednu bolnu komponentu, prekinuto je na pola sata, a to se događa onda kada žrtva zločina ponovo proživljava traumatične događaje kao što je jučer preživljavao Salaharević kada se sjetio svog oca Muhameda, časnog i poštenog domaćina koji je, kako je rekao, radio dan-noć da bi oni kao porodica imali sve…. A ubijen je zajedno sa sinom Edinom samo zbog imena i prezimena. Sin Edin, podsjećanja radi, bio je košarkaš Sloboda Dite i juniorski reprezentativac SFRJ. Salaharević je danas više puta ponovio kako su Edinu govorili da “više nikad nećeš igrati košarku” i da ga nisu pustili ni u Beograd odakle su dobijali pozive iz Košarkaškog saveza Jugoslavije.

U tim trenucima Miroslav Kraljević je oborio glavu, a imao je oborenu tokom cijelog svjedočenja, odnosno iščitavao je spis bez hrabrosti da Salaharevića pogleda u oči. Znamo da je posao advokata takav kakav jeste, ali ako Cvijetić temelji odbranu Miroslava Kraljevića na tome da nije bilo “Mićinih specijalaca” iliti “Jurišnika” onda opravdano sumnjamo da je propustio časove kada se o tome učilo na Pravnom fakultetu.

U prilog raskrinkavanja obmana advokata Cvijetića objavljujemo platni spisak Mićinih specijalaca, poimenice, kao i pečat Maneta Đurića. Nadamo se da ovaj dokument ima i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, piše Tuzlapress.ba.