S oko od 800 ovaca u stadu, za Ivana Perku iz Rakitna ljeto je radno. On je jedan od sedmorice čobana koji na Blidinju napasaju oko 8.000 ovaca. Radni dan za njih počinje u pet sati ujutro i traje do večeri.

Bavi se proizvodnjom sira i mesa, zajedno s porodicom koja ostaje u selu gdje imaju i krave. Posao koji voliš, kaže nam, ne može biti težak. Ipak, priznaje da se zbog “diplome”, kako naziva svoj pastirski štap, ne stiže oženiti.

“Inače mislim ko ovaj posa’ radi teško je malo se oženiti u ovom poslu”, kaže Perko, a na konstataciju reporterke AgroKluba Martine Antelj da to prvi put čuje, dodaje da je to tako. “Ova diploma moja (pastirski štap, op.a.) se mora baciti da bi se oženio. Ne voli to niko radit, to je malo posao potežak, ali kad se naučiš ga raditi, to nekako ide, klapa…”, dodaje ovaj čoban.

Proizvode sir iz mišina, tradicionalni ovčiji. Ove godine plan je proizvesti oko tonu sira i kako kaže, da još toga ima moglo bi se prodati i to sve na Blidinju. Inače, oko 30 tona ovdašnjeg sira proda se u široj regiji Hercegovine.

Djedovim stopama

Osim ovaca, područje je pogodno i za uzgoj goveda. Zna to najbolje Damir Pavković, vlasnik kompanije “Šišović”, koji je uz proizvodnju mesa, jedan od najvećih proizvođača mlijeka u BiH. Porodična firma nastala je 50-tih godina prošlog vijeka, pokrenuo ju je njegov djed, koji je dva desetljeća kasnije postao jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u državi.

“Mi smo se isključivo bavili proizvodnjom svježeg mesa, to nam je bio prvi, glavni posao, da bi zadnjih 20 godina proizvodnja mlijeka postala jedna od naših drugih djelatnosti, tako da smo zadnjih 15 godina najveći proizvođači svježeg mlijeka u BiH”, ponosno ističe ovaj farmer, na čijoj je farmi u Tomislavgradu oko 1.200 muznih krava, koje proizvodu više od pet miliona litara mlijeka.

U Glamoču je njihov tovnik bikova, dok u Rakitnu uzgajaju svinje i janjce. Iako su dugo prisutni u proizvodnji, prava priča krenula je s turističkim razvojem ovog područja.

“Pogotovo u zadnje vrijeme gastronomski dio, svi objekti koji tu rade snabdijevamo ih svježim mesom i sirom”, kaže Pavković.

Na Blidinju 22 mještanina

Park prirode Blidinje je jedinstven prostor u Evropi koji ima više od 250 endemski, subendemskih i reliktnih biljnih vrsta. Ako ga uporedimo s Britanskim otokom, to je duplo veći broj. I na to je ponosno svih 22 mještana. Najviše polje hercegovačkog krša pogodno je za ekološki uzgoj raznih poljoprivrednih kultura.

“Najviše se uzgajaju krompiri, mrkva, cikla, kupus, tako te kulture koje ovdje mogu uspijevati. Neke ne mogu poput paradajza, paprike i toga, jako teško radi otežanih vremenski uvjeta, radi VELIKIH hladnoća, ali ostale kulture mogu”, priča nam Tomislav Zelenika jedan od stanovnika ovog područja i turistički vodič.

Sve što proizvedu proda se na Blidinju

I s uzgojem povrća situacija je ista kao u stočarstvu – ovdje se proda sve što se uzgoji, kako ugostiteljskim objektima, tako i turistima. A, njih niko ne broji jer nema turističkog ureda, pa ne postoje zvanične brojke posjećenosti, ali se ona procjenjuje na više desetina hiljada godišnje. Izgrađeno je oko 800 vikendica, nekoliko motela i restorana. Smještajni kapaciteti su šest do sedam stotina ležajeva, pa svi koji dođu ne mogu prespavati. U ljetnoj sezoni vikendima ovdje boravi oko dvije hiljade ljudi, a zimi i do šest hiljada.

“U samom početku cilj je bio podići zimski turizam, pa je napravljen i ski centar Risovac, posljednjih godina je jako izražena posjećenost ljeti, more je blizu, za sat vremena ste na obali tako da ljudi dolaze frekventno, najviše u osmom mjesecu”, dodaje Zelenika.

Šansa za lokalce

Razvojem turizma lokalno stanovništvo je dobilo svoju šansu za rad u samom zaštićenom području. Izgradili su vlastite motele, prodaju svoje proizvode, a sve je više i ideja kojima će obogatiti turističku ponudu. Jedna od njih odnosi se i na Blidinjsko jezero, najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Kutle ima mnogo planova za dalji razvoj Parka prirode

“Sad se jezero planira ‘privesti svrsi’, znate da je ono zaštićeno, ne smiju biti motori, ali će biti moguće veslati, iznajmiti kanu, pedalinu sve ono što ide na ljudski pogon”, otkriva nam Zdravko Kutle, direktor Parka prirode Blidinje.

Uz to će, nadaju se, rasti i interes za ribolovni turizam. U jezeru obitava endemska riba oštrulja (Aulopyge huegelii), bjelica, klen i alohtona kalifornijska pastrmka. Planova je mnogo, no, za njihovu realizaciju bit će potrebna i podrška s viših nivoa. Ovdje očekuju i da će uspjeti zaštiti svoje proizvode.

“Što bi trebalo da Park, skupa sa proizvođačima ima svoj logo i da svaka ta vreća, bilo čega da je, da bi bila certificirana, da se zna da je to tako kako je, ekološki. Ali evo taj trend još nismo postigli”, dodaje prvi čovjek Parka.

Zbog geomorfoloških osobina, bogatstva biljnog i životinjskog svijeta te prekrasnih krajobraza, Blidinje je prije 28 godina, proglašeno Parkom prirode. Oko dvije trećine njegove površine prekriveno je šumom, čija je najznačajnija vrsta bjelokori bor munika, u svijetu poznata i kao “bosanski bor”. Plan je da se u vrijeme njegovog cvjetanja ovdje organizira i antialergijska banja.

Nakon hajduka stigli gorštaci

A, do tada u mirisima munike, ali i brojnim izazovima divljine, posjetioci mogu uživati kroz planinarske avanture u okviru Highlandera. Priču, koja je najveći planinarski događaj, osmislio je osječki gorštak Igor Mlinarević, i to u najravnijem dijelu Hrvatske gdje je, legende će reći – glavica kupusa najveće brdo. U našu zemlju prenijela ju je porodica Krišto prije četiri godine

.

“Originalno Highlander je planinarska avantura, avantura života kako joj mi tepamo, traje pet dana i pređe se cca 100 kilometara”, pojašnjava nam Krešimir Krišto, organizator Highlandera Blidinje.

Uz petodnevni Herkules, postoji i dvodnevni format Orion. Gorštaci se tako s “kućom na leđima”, odnosno šatorom, vrećom za spavanje i podloškom, uz hranu koju osigurava organizator, upućuju na kružnu turu u okviru koje spavaju iznad 2.200 metara nadmorske visine, a posjećuju pored ostalog i Hajdučka vrata, Crvenjak – najveće ledeničko jezero u BiH te divlji i surovi Vran.

“Često čujem komentare pa ima li medvjeda, pa šta ako… Ima, naravno da ima, u planini smo u prirodi smo, ali medvjed se nas boji, medvjed nas čuje i medvjed će se skloniti”, kaže Antonela, životni i poslovni partner organizatora Highlandera, dodavši kako nema razloga za strah i brigu jer su tu i pripadnici gorske službe spašavanja, spremni reagirati u svakom momentu.

Posjetiteljima se servira hrana domaćih uzgajivača

“Trenutno za ovu godinu, imam 140 prijavljenih u ta dva formata. Imamo ekipu planinara iz Njujorka, Kanade, Francuske, Italije i naravno iz naše regije Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Srbija i Crna Gora”, navodi zadovoljno Krešimir.

Krešimir i Antonela kao organizatori najviše ocjene dobijaju za gostoprimstvo i vrhunsku hranu koju sve vrijeme dostavljaju učesnicima avanture, a na dvije kontrolne tačke počaste ih i sa toplim obrokom, uglavnom nekim od domaćih specijaliteta.

“Pura, lučenica, sir, kajmak…Četvrti dan je topli obrok, vjerovatno će to biti grah, gulaš i na kraju peti dan kada dođu u cilj tu je domaći roštilj”, navodi organizatorica, dodavši kako se uglavnom trude da je sve od domaćih proizvođača.

Porcija smijeha u Hajdučkim vrletima

Ako baš i niste ljudi od avanture, onda će vam uz domaću kuhinju svakako prijati i porcija smijeha upravo u Hajdučkim vrletima, ugostiteljskom objektu koji ovdje dočekuje turiste pune 24 godine. A, kada radite u okruženju gdje vlada zakon prirode, onda prekomjerna administracija svakako nije dobrodošla. Naime, jurisdikciju nad ovim područjem dugo nije prihvatao ni jedna od tri nadležna kantona, pa je vlasnik sluđen procedurama osnovao svoju republiku.

“Imamo jako puno ministarstava, koja su sva na dobrovoljnoj bazi i ona su sva zanimljiva na primjer ministarstvo umjetnih plavuša, ministarstvo za odbranu muškaraca od nasilnih žena, ministarstvo osmijeha, ministarstvo za nejasnoće koje služi da nešto što vam nije jasno, da se potrudi da vam bude još nejasnije”, nabraja Marija Vukoja iz Hajdučke vrleti.

Hajdučke vrleti imaju i svoju “republiku”

Riječ je naravno, o marketinškom triku, a iz ove ideje se rodila i manifestacija “Dobro slaži i ostani živ”, koja ove godine navršava dva desetljeća postojanja i tradicionalno se održava druge subote u novembru. Dosadašnja takmičenja su pokazala da su najveći lažovi upravo iz Rakitna. Od samog utemeljenja propozicije su jasne:

“Između ostalog one kažu da političarima nije dozvoljeno sudjelovanje, iz razloga što je ovo natjecanje na amaterskoj razini a oni su profesionalci u ome što rade, tako da evo mi to još uvijek držimo amaterski”, pojašnjava Marija.

I nadamo se da ste u konačnici dobili dovoljno razloga da vaša naredna destinacija bude upravo Blidinje. Sve što vam je potrebno je automobil, jer do njega nema linija javnog prijevoza. Put do Park prirode je dostupan iz gradova Posušja, Tomislavgrada i Jablanice. A, kako se ekipa AgroKluba provela na Blidinju, pogledajte u video prilogu:

Agroklub

Objava Na Blidinje dolaze turisti iz cijelog svijeta, ali čoban Perko ne može naći ženu (VIDEO) pojavila se prvi puta na Posušje net.