Prije nekoliko dana u skupštini RS je usvojen Zakon o kleveti. Radi se o zakonu kojim se, prije svega medijima i novinarima zabranjuje da objavljuju istine i osobna mišljenja o onome što se naziva političar. Tako će vrlo oštrom kaznom, u RS-u, biti kažnjen onaj tko javno kaže ili napiše kako je Milorad Dodik ratni profiter. A je, jer je tijekom rata švercao cigarete i u materijalnom smislu jako se obogatio.

Piše: Ivo Ćurković

To jednostavno znači da se više osobe koje se bave, nazovimo to tako, politikom, ne možete nazvati lopovom, iako je lopov. Ne može ih se nazvati lažovom iako laže čim otvori usta. Ne možete ih nazvati muljatorima iako muljaju na sve strane. Ne možete reći ni da su nepismeni iako su kupili diplomu na nekoj benzinskoj pumpi ili autobusnom stajalištu itd. Sada zakon u RS-u kaže da je to kažnjivo i da one koji naprave ovakav prekršaj ili kazneno djelo čeka vrlo stroga kazna, prije svega financijska a onda i zatvorska.

Međutim stvar je puno gora nego što se na prvi pogled čini. Tako vas, tzv. političar može tužiti za klevetu ako javno kažete ili napišete da je netko nesposoban ili da nije dobro odradio povjereni mu posao. I to je kleveta. Mada je Zakon za sada samo za teritorij RS-a bojim se da će njegova verzija uskoro stići i na područje Federacije. Ili ovakav slučaj. Ja napišem nešto što se ne sviđa nekome u RS-u i dok sam na području Federacije ne mogu mi ništa. Ali što će se dogoditi ako odem, a idem dosta često i na područje RS-a. Hoće li me tamošnje vlasti uhapsiti i osuditi zato što sam napisao nešto što se Dodiku i njegovim pajdašima ne sviđa. Vrlo vjerojatno. Zapravo to govori da je ovakav Zakon poguban već sada za sve novinare i medije koji nisu uvlačigusci političarima.

Ali kako ne bi pomislili da se ovakvo što dešava samo u tamnim vilajetima BiH navesti ću vam primjer iz moje drage Hrvatske. Osobno sam prije desetak godina osuđen na Općinskom sudu u Splitu, od strane sutkinje Marine Boko, za nevjerojatan slučaj. Tada sam radio za jedan portal u Hrvatskoj. Na moj rad je bilo primjedbi, kao što ih ima i sada. I ne bi bilo dobro da ih nema, onda nešto nije u redu.

Među onima koji su “kritizirali” moje pisanje našao se tadašnji šef lokalnog SDP-a koji je na moj račun napisao čitav niz najobičnijih laži. Cilj je bio da me obezvrijedi i čitatelje dovede u situaciju da mi ne čitaju komentare ili da misle kako sam običan lopov. Odgovorio sam tako što sam dotičnu individuu, običnog hoštlapera nazvao lažovom, jer je napisao puno laži.

Moram reći da sam se jako iznenadio kada sam dobio sudski poziv i shvatio o čemu se radi. Da skratim priču na rečenom sudu sam osuđen zbog klevete političkog djelatnika. Kazna je bila financijska ali mi je ušla u nekakav dosje pa više ne mogu dobiti potvrdu o nekažnjavanju. Sva sreća pa mi i ne treba. Paradoks je u tome što je i sama sutkinja ustvrdila kako sam ja u pravu, kako je tužitelj zaista lažov i kako je sa zlim namjerama napisao laži. Međutim sutkinja je naglasila kako i u “demokratskoj i europskoj” Hrvatskoj postoji zakon koji političare štiti od klevete. Nije važno, kaže zakon, da li je novinar u pravu i je li izrekao činjenice i istinu. Važno je da se “političare” ne smije klevetati i uznemirivati pisanjem ili govorenjem protiv njih samih ili njihovih djela.

Prema tome ovaj Zakon koji je sada usvojen u RS-u već postoji u Hrvatskoj i u velikoj primjeni je. Tako, prema podacima HND, u proteklih nekoliko godina se vodilo ili se još uvijek vodi oko tisuću, ponovit ću, tisuću, sudskih sporova koje su pokrenuli političari i druge javne osobe protiv novinara. Ponegdje su čak i vlasnici medija ili urednici podigli tužbe. Iz EU su već nekoliko puta uputili upozorenja vlastima RH da se poduzmu mjere da se ovaj zakon promjeni ili potpuno stavi van snage, a vladajući se prave gluhi i nijemi.

Slijedom svega može se reći ako ima Hrvatska zašto ne bi imala i Republika Srpska. Ali ako može RS zašto to isto ne bi imala i Federacija BiH. I evo zla na naša vrata. I najveće budale znaju da se vlast ne može imati niti osvojiti ako nemate podršku medija. Zato se medije stavlja pod političku čizmu. Do sada je to bilo ispiranjem mozga, pa potom prijetnjama a sada i zakonom. Kako ostati na vlasti? Pitajte ratnog profitera Dodika ali isto tako i njegovog druga Čovića.

Ponovno ću se vratiti na osobni primjer. Još dok sam radio za Kupreški radio pokušalo me se utišati na način nekakvoga nasilnog otkaza. Na kraju se pokazao kao zaista obično silovanje stvarnosti. Ja sam možde jedini pojedinac na području općine Kupres koji nije dobio nikakvu obnovu, niti od općine, niti od županije, niti od države, niti od Hrvatske. Moja djeca su završila fakultete ali nikada nisu dobili niti jedne marke ili kune nikakve stipendije. Bez obzira što sam i branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, niti što sam civilni devedesetpostotni invalid. Sve je to nevažno ako kažete svoje mišljenje ili iznesete nekakvu istinu koja se gamadi na vlasti ne sviđa. Prema tome, očekujem i ovdje kod nas dalje restrikcije i to baš u obliku Zakona, jer što je pravna država bez ovakvih zakona.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.

Objava Prstom u oko: Kritika je zločin pojavila se prvi puta na Tomislav City.