U jednom domu zdravlja ima višak, u drugom manjak ljekara. Fali pedijatara u Livnu, Bihaću i Cazinu, ali ih niko ne traži. Negdje pacijent može biti kod doktora 9, a negdje 20-tak minuta. Sve je to posljedica loše organizacije, planiranja, sistematizacija. A sve je to posao onih koji vode domove zdravlja. I odlučuju o zdravlju i strpljenju pacijenata

Piše: S.K.

Federalni revizori baš su imali mnogo posla da utvrde kakvo je stanje u domovima zdravlja.

Pa su uzeli i presabrali, kako je u JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, JU „Dr Mustafa Šehović“ Tuzla, Dom zdravlja Mostar, Dom zdravlja Neum, Dom zdravlja Bihać, Dom zdravlja Cazin, Dom zdravlja Livno, Dom zdravlja Drvar i Dom zdravlja „Dr. Isak Samokovlija“ Goražde.

Pa evo šta su, zaključili kad je u pitanju sistem upravljanja ljudskim resursima.

Prije svega, prvo se uoči neefikasnost. A to  za posljedicu ima manjak doktora određenih specijalnosti i nepružanje zdravstvenih usluga građanima u potrebnom obimu i blagovremeno.

Negdje viška, negdje manjka

Postojeće sistematizacije radnih mjesta i popunjenost nisu međusobno usklađeni, niti su u skladu sa važećim Standardima i normativima zdravstvene zaštite FBiH.

U pojedinim službama konstatiran je višak doktora određenih specijalnosti, niska radna opterećenost i neadekvatna iskorištenost postojećih raspoloživih resursa. A istovremeno, u drugim službama nema doktora (i drugih zdravstvenih radnika). Pa to ispaštaju pacijenti i primarna zdravstvena zaštita pada na još niže grane.

Pojedini domovi zdravlja nemaju ni transparentne informacije o mogućnostima i načinu podnošenja žalbi, niti su formulari za ulaganje žalbi lako dostupni. Neki nemaju ni omisije za razmatranje žalbi pacijenata. A u slučajevima i kada se žalbe razmatraju najčešće se odbacuju kao neosnovane.

Revizori dalje navode da u domovima zdravlja tako nije adekvatno praćeno ni kako rade ni koliko su opterećeni zaposleni. Nisu utvrđeni mjerljivi pokazatelji učinka na osnovu kojih bi se mogla pratiti njihova efikasnost.

Ni stimulacije ni destimulacije

S druge strane, interna akta ne predviđaju pitanja stimuliranja zaposlenih. A nije da stimulacija nije dobra. Pojavljuje se tek ponegdje, uglavnom kako procjene šefovi službi ili direktori. Destimulacija – ne postoji.

Domovi zdravlja, dalje, nemaju redovne godišnje planove specijalizacija doktora medicine i stomatologije, niti su zasnovani na stvarnim potrebama.

– Usvojeni planovi specijalizacija nisu se realizovali blagovremeno i u predviđenom obimu, najčešće zbog nedostatka finansijskih sredstava i nezainteresovanosti doktora za specijalizacijama iz određenih grana medicine. Postojeći propisi ne predviđaju da se DZ posebno odobravaju sredstva za edukacije iz doprinosa – naveli su revizori.

Pa onda istakli kako su u nekim domovima zdravlja zbog nedostatak kadra zapošljavali novi na određeno vrijeme, bez provođenja konkursne procedure i zaključivanjem ugovora o djelu.

Devet minuta po pacijentu

Neadekvatno upravljanje ljudskim resursima, navode revizori, povezano je i sa konstatovanim sistemskim nedostacima. Naime, Federalno ministarstvo zdravstva već godinama nije izvršilo obaveznu reviziju Standarda i normativa, a ni svi kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja prilikom obračunavanja sredstava za finansiranje domova zdravlja ne primjenjuju važeće standarde i normative.

Kad je riječ o broju prosječnom broju pacijenata i tu su velike razlike. Tako, na primjer, u Domu zdravlja Kantona Sarajevo prosječan dnevni broj pacijenta po jednom doktoru porodične medicine je 50. U prosjeku doktor jednom pacijentu može posvetiti najviše devet minuta.

U Mostaru je prosječan dnevni broj pacijenata 23, pa se mogu zadržati u ordinaciji čak 20 minuta.

Razvijene, zemlje sa uređenim sistemom zdravstvene zaštite, imaju standard od 15 do 25 minuta po pacijentu.

Revizijom je utvrđeno da gotovo svi domovi zdravlja imaju značajne razlike između broja i strukture radnih mjesta u odnosu na važeće Standarde i normative, kao i razlike u broju sistematizovanih i popunjenih radnih mjesta.

Tako su u Kantonu Sarajevo doneseni kantonalni standardi i normativi, ali je utvrđeno da broj sistematizovanih radnih mjesta u domovima zdravlja u KS nije usklađen ni sa kantonalnim propisom.

Medicinski vs. nemedicinski kadar

Važno je naglasiti da većina domova zdravlja nema saglasnosti osnivača na sadržaj pravilnika koji uređuju sistematizaciju i organizaciju radnih mjesta. To je vjerovatno i  razlog zašto prilikom popunjavanja radnih mjesta nisu poštovani standardni i normativi, ali ni sami akti o sistematizaciji.

– U pojedinim domovima zdravlja je istaknuto da su sistematizacije prilagođavane postojećem broju već zaposlenih lica. To je imalo za posljedicu da su usljed prekobrojnosti zaposlenih u pojedinim službama, velikog broja nemedicinskog kadra i nedovoljnih sredstava za njihovo finansiranje ovi domovi zdravlja imali probleme sa redovnim izmirivanjem plaća, doprinosa i drugih obaveza iz radnog odnosa – naveli su revizori.

No, to se bolje vidi iz tabela.

Problem predstavlja i omjer medicinskog i nemedicinskog kadra. Po standardu trebao bi biti 80: 20, u korist medicinskog kadra. No, standard nije jača strana u domovima zdravlja, pa je u njih šest konstatiran veći udio nemedicinskog kadra.

Ko kontrolira koliko uspješno i efikasno rade zaposleni? Pa sudeći po reviziji, gotovo niko. Nema definiranih mjerljivih podataka učinka. Tako je teško ustanoviti ne samo učinkovitost nego i opterećenost. A samim tim napraviti i korekcije.

Preveliko opterećenje po leđima pacijenta

Svi domovi zdravlja na kvartalnoj razini trebali bi izvještavati o pruženim uslugama, o broju posjeta ordinacijama i preventivnom radu, o broju pregleda kako u ordinaciji, tako i u kućnim posjetama, o broju izdatih recepata i uputnica.

No, ti podaci ostaju tek statistika jer se ne koriste u cilju boljeg upravljanja.

Dostupni podaci ukazuju na to da se broj pacijenata značajno razlikuje između domova zdravlja, ali i da postoje značajne razlike između organizacionih jedinica unutar jednog doma.

Šta je posljedica? Preveliko opterećenj pojedinih organizacionih jedinica. I nedovoljne usluge pacijentima.

Na osnovu dostupnih podataka o broju pacijenata u 2021. godini i broju doktora u tri posmatrane službe u domu zdravlja iz jednog uzorka, utvrđene su značajne razlike u prosječnom raspoloživom vremenu po pacijentu, kao i prosječnom broja pacijenata po jednom doktoru.

Evo i dokaza.

Naime, za zubnozdravstvenu zaštitu predviđena je usluga od 15 do 17 minuta, dok je za zdravstvenu zaštitu djece do 6 godina prosječna usluga predviđena od 20 minuta.

Oko specijalizacija već je ponešto rečeno. No, bez planova teško je govoriti o tome gdje šta treba, odnosno gdje koji specijalista nedostaje. A nedostaje.

Neum i Drvar ne planiraju specijalizacije

Tako u Neumu i Drvaru već godinama ne planiraju specijalizacije. No, ni u ostalim domovima zdravlja ne mogu se pohvaliti da su planiranje radili na osnovu potreba.

Zato, unatoč tome što baš fali pedijatara u Livnu, Bihaću, Cazinu nisu planirali niti jednu specijalizaciju iz oblasti pedijatrije.

U Tuzli su prije tri godine u okviru osam planiranih specijalizacija naveli i dvije koje nisu deficitarne u ovom kantonu.

Podaci govore da je od 2019-2022. godine najveći broj planiranih specijalizacija u domovima zdravlja bio iz oblasti porodične medicine.

I šta je bilo?

– S obzirom na organizaciju primarne zdravstvene zaštite, većina domova zdravlja i dalje nema dovoljan broj potrebnih specijalista porodične medicine. To ima za posljedicu da ova djelatnost još uvijek nije uspostavljena shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, iako se sa njenom uspostavom započelo još 2005. godine – navode revizori.

Naime, u velikom broju domova zdravlja primarna zaštita je i dalje na nivou opće medicine. Odnosno i dalje veliki broj ljekara koji pružaju usluge porodične medicine nemaju odgovarajuću specijalizaciju.

Prema izjavama sagovornika revizije, jedan od uzroka problema je i činjenica da ljekari nisu dovoljno zainteresovani i motivirani za specijalizacije iz oblasti porodične medicine, kako zbog uslova rada u službama porodične medicine tako i finansijske nadoknade.

Bez konkursa, na određeno

Konstatirano je dalje da su neki domovi zdravlja uredno planirali, ali ne i proveli specijalizacije. Tako je to bilo u Tuzli, Mostaru, Bihaću i Cazinu, gdje je dodijeljeno značajno manje specijalizacija u odnosu na planirane. U Sarajevu je bilo potpuno suprotno.

U Tuzli i Mostaru zabilježena je niska stopa realiziranja specijalizacija.

Kad je u pitanju zapošljavanje u domovima zdravlja, revizori su zatekli različite prakse.

Pa su tako domovi zdravlja Tuzla, Cazin, Drvar i Goražde zapošljavali na određeno vrijeme bez konkursne procedure. I medicinski i nemedicinski kadar.

Većina domova zdravlja, tako je navedeno u internim aktima, nema obavezu javnog oglašavanja zapošljavanja na određeno vrijeme. Jer to, tvrde, ne propisuju kantonalne uredbe.

No, važno je napomenuti da je Zakonom o radu propisano da se prijem u radni odnos vrši nakon provedene procedure javnog oglašavanja.

Ali, analiza revizora pokazuje da određeni domovi zdravlja već godinama angažiraju vanjske suradnike na osnovu ugovora o djelu. Bez obzira je li riječ o medicinskom ili nemedicinskom osoblju. I to za obavljanje redovnih i sistematizovanih poslova.

I sve to, kad se svedemo, može biti kritika menadžmentu i onima koje vode domove zdravlja.

Vlastima koje su ih postavile.

Ali, na kraju, deblji kraj, to već znate, izvuku pacijenti.

Bez obzira jesu li ušli, što bi rekao jednom jedan direktor doma zdravlja, „sazada“.

The post OD ČEGA BOLUJU DOMOVI ZDRAVLJA Kad politika uđe “sazada” pacijent postaje samo statistika appeared first on Interview.ba.