Iz nedjeljne prispodobe saznajemo da je Kraljevstvo nebesko slično domaćinu koji rano ujutro oko šest sati iziđe na trgove i raskrižja ulica najmiti radnike za rad u svome vinogradu. U rujnu je rad u vinogradima veoma bitan i zato su potrebni radnici. Koji pristanu na rad u njegovu vinogradu, s njima se pogode za dnevnicu u visini jednoga denara, što je bila solidna plaća za jednu višečlanu obitelj. Pogodivši se s njima, oni su otišli na rad dobivši sve upute što trebaju uraditi i kako, jer je to poseban oblik rada od branja grožđa, zatim prijevoza do podruma, pripremanja za proizvodnju vina, odvajanja grožđa za blagovanje obitelji i prodaju drugima i sl.

No, trebalo mu je još radnika, jer posao je zahtjevan, pa je izišao na trg i o “trećoj uri“ – oko devet sati, te se pogodio s drugom skupinom radnika da će im dati što bude pravo, i oni također odoše na posao sa svim uputama o pravilnome radu u vinogradu. Izišao je na trg i “o šestoj i devetoj uri“ – popodnevni sati između 12 i 15 sati također ih savjetovavši o ispravnosti rada u vinogradu, te je poslao u svoj vinograd na odgovorni rad. Isto je to učinio i o “jedanaestoj uri“ kada je izišao na trgove i unajmio još jednu skupinu radnika za vinograd uputivši ih na vrstu posla i potrebitu odgovornost, a plaća im neće umaći. Ove radnike koji su čekali na trgu gotovo cijeli dan nitko nije unajmio, pa ih je ovaj gospodar unajmio i poslao u svoj vinograd. Tako je gospodar cijeli dan potrošio sazivajući radnike na rad u svome vinogradu, jer je to takav posao za koji je potrebno što više ruku marljivih radnika kako bi posao što prije bio uspješno dovršen.

Po završetku radnoga dana gospodar vinograda naredio je svojemu upravitelju da sazove sve radnike i da im se podijele plaće. Redoslijed dijeljenja plaća bio je obrnut od redoslijeda njihova stizanja na rad u vinogradu. Tako prvi su plaću dobili oni radnici od “jedanaeste ure“ i to u visini od jednoga denara. Istu plaću dobili su i oni ostali radnici sve do onih prvih. Ovi prvi radnici, koji su podnijeli “svu tegobu dana i žegu“, mislili su da će dobiti mnogo više. Oni su prosvjedovali govoreći da ih je izjednačio s onima koji su radili samo jednu uru, a oni su se trudili cijeli dan radeći marljivo. Gospodar je odgovorio jednome od njih i to oslovivši ga riječju prijatelju, te mu je rekao da mu ne čini ništa krivo jer se s njima pogodio po denar, a njegova je volja da prvome dadne jednako kao i posljednjemu, jer je slobodan u svojim činima i sa svime svojim. Još ga je prekorio zar mu je oko zlo što je on dobar prema svima. Zaključak ove prispodobe povezan je s redoslijedom dijeljenja plaća, a to znači da će prvi biti onaj posljednji, a onaj prvi bit će sada posljednji.

Ljudski kriteriji o prvome i posljednjem nisu često u sukladnosti s Božjim kriterijima. Naime, tko iz oholosti ljudske stavlja sebe i druge na prvo mjesto, ne razmišljajući dostatno o stvarnim zaslugama, upada u sukob s Božjom mišlju koja ima u vidu sve nijanse dobrote u dotičnoj osobi, koja se može staviti na prvo mjesto. Stoga tu treba biti veoma oprezan, jer na prvome mjestu je samo onaj koga Bog na to mjesto stavi i Božja plaća svima je pravedna: prvima, srednjima i zadnjima.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity