Formiranje
superkontinenta
na
Zemlji
moglo
bi
uništiti
ljude
i
sve
druge
sisavce
koji
još
postoje
za
250
milona
godina
tvrdi
nova
naučna
studija.

Masovno
izumiranje
prvenstveno
bi
bilo
uzrokovano
toplinskim
stresom
kao
rezultatom
veće
vulkanske
aktivnosti
koja
bi
u
atmosferu
stavila
dvostruko
više
ugljičnog
dioksida
od
trenutnih
razina,
starijeg
sunca
koje
bi
emitiralo
više
zračenja
i
opsega
kopnenih
pustinja
u
tropima.

Očekuje
se
da
će
superkontinent
Pangea
Ultima
poprimiti
oblik
kada
se
svi
sadašnji
kontinenti
spoje
zajedno
u
dalekoj
budućnosti.
Rad,
koji
je
objavljen
u
ponedjeljak
u
časopisu
Nature
Geoscience,
prvi
je
pokušaj
modeliranja
koliko
bi
klima
mogla
postati
ekstremna
zbog
tog
geološkog
preuređivanja.

Korištenjem
klimatskog
modela
UK
Met
Officea
i
superkompjutera
Univerziteta
u
Bristolu,
simulacija
je
također
pružila
tektonske
naznake
prošlih
događaja
izumiranja
i
podatke
koji
bi
mogli
biti
od
koristi
astronomima
koji
traže
druge
nastanjive
planete.

U
eri
Pangea
Ultima
očekuje
se
da
će
temperaturni
ekstremi
biti
dramatični,
s
više
vlage
nego
sada
duž
obala
i
ekstremno
sušnim
uvjetima
u
golemim
kopnenim
pustinjama.
U
ovom
bi
svijetu
globalne
temperature
mogle
narasti
za
15
stepeni
(i
do
30
C
na
kopnu)
iznad
predindustrijskih
razina,
što
bi
vratilo
svijet
na
ekstremnu
vrućinu
kroz
koju
je
posljednji
put
prošao
u
razdoblju
perm-trijas,
prije
260
miliona
godina,
kada
je
više
od
90
posto
vrsta
iskorijenjeno.
Dugotrajna
razdoblja
vrućine
iznad
40
stepeni
bila
bi
izvan
razina
tolerancije
mnogih
oblika
života.

Sisavci
su
najveća
svjetska
priča
o
evolucijskom
uspjehu,
posebno
od
smrti
dinosaura
tokom
posljednjeg
velikog
izumiranja,
ali
sposobnost
sisavaca
da
se
prilagode
toplini
možda
je
prespora.
To
uključuje
i
ljude
koji
su
na
Zemlji
relativno
kratko
vrijeme.

Hominidi
su
se
pojavili
prije
otprilike
6
miliona
godina
kada
je
svijet
bio
mnogo
hladniji
nego
što
je
bio
tokom
razdoblja
dinosaura.
Iako
se
naša
vrsta
razvila
nevjerojatno
brzo,
suočili
bismo
se
s
ogromnim
izazovima
u
eri
Pangea
Ultima,
pod
pretpostavkom
da
prebrodimo
sadašnju
samoprouzročenu
klimatsku
krizu
i
masovno
izumiranje
drugih
vrsta.

Osim
izravnih
utjecaja
vrućine,
došlo
bi
do
ozbiljnih
problema
s
opskrbom
hranom
zbog
propadanja
vegetacije.
U
radu
se
navodi
da
većina
biljaka
postaje
pod
stresom
na
temperaturama
višim
od
40
stepeni
i
da
se
potpuno
pokvare
ako
su
dugotrajno
izložene
60
stepeni.

Glavni
autor
rada,
Alexander
Farnsworth
sa
Univerziteta
u
Bristolu,
rekao
je
da
je
mogućnost
još
jednog
izumiranja,
koje
uključuje
i
ljude,
otrežnjujući
podsjetnik
na
prolaznost.

“Zemlja
ima
vrlo
promjenjiv
okoliš.
Ljudi
su
vrlo
sretni
s
onim
što
sada
imamo
i
ne
bismo
trebali
gurati
vlastitu
klimu
dalje
od
hladnije
klime
kroz
koju
smo
evoluirali.
Mi
smo
dominantna
vrsta,
ali
Zemlja
i
njena
klima
odlučuju
koliko
će
to
trajati.
Svako
može
nagađati
što
slijedi.
Dominantna
vrsta
bi
mogla
biti
nešto
potpuno
novo”,
kazao
je.

Autori
priznaju
da
njihova
predviđanja
imaju
visoku
razinu
neizvjesnosti
zbog
ultradugoročnog
vremenskog
okvira,
ali
se
nadaju
da
će
studija,
koja
je
pokrenuta
tokom
pandemije,
pružiti
korisne
uvide
u
događaje
masovnog
izumiranja
u
prošlosti
i
moguću
nastanjivost
drugih
planeti.

Do
sada,
kada
su
astronomi
skenirali
udaljene
galaksije
u
potrazi
za
planetima
koji
bi
mogli
pružiti
alternativni
dom
ljudima,
uglavnom
su
razmatrali
udaljenost
od
najbližeg
sunca
i
prisutnost
vode.
Nova
studija
pokazuje
da
je
tektonika
također
važan
čimbenik
u
određivanju
klime
planeta.

“Kad
bi
Nasa
mogla
poslati
svemirski
šatl
samo
na
jedan
planet,
onda
bih
izabrao
onaj
koji
nema
superkontinent.
Bolje
imati
više
kontinenata
raštrkanih
uokolo,
kao
što
je
sada
slučaj
na
Zemlji”,
kazao
je
naučnik.