Čelnici Grada Ljubuškog posjetili stočare na Ljubuši
Dan
za
pamćenje
–
Ovo
je
sigurno
dan
koji
ćemo
pamtiti.
Znali
smo
da
se
jedan
broj
naših
sugrađana
bavi
sezonskim
stočarstvom,
ali
nismo
imali
uvida
kako
to
u
stvarnosti
izgleda.
Za
našeg
kratkog
posjeta
sagledali
smo
dio
njihove
svakodnevice.
Na
osnovi
viđenog
možemo
se
samo
diviti
ovim
ljudima
na
predanosti
poslu
kojim
se
bave,
ustrajnosti,
znanju
i
sposobnosti
da
opstanu
na
ovom
prostoru
i
u
ovom,
očito
je,
složenom
pozivu.
Možemo
obećati
da
će
oni
ubuduće
biti
sastavni
dio
naših
razvojnih
planova
u
oblasti
stočarstva
–
bio
bi
siže
dojmova
gradonačelnika
Markotića
i
predsjednika
GV
Kvesića
na
povratku
s
planine
Ljubuše.
Večernji
list
BiH
Valja
reći
da
su
čelnici
Ljubuškog
i
sami
bili
zatečeni
spoznajom
da
su
veliki
dijelovi
Ljubuše
bili,
a
neki
su
i
danas,
u
vlasništvu
žitelja
Ljubuškog.
Posredno
smo
doznali
od
čelnika
mjesne
zajednice
Lipno
da
su
mještani
tog
naselja
uredno
u
općini
Tomislavgrad
uknjižili
posjede
na
Ljubuši,
dok,
primjerice,
iz
mjesne
zajednice
Crveni
Grm
to
nisu
učinili
itd.
Bez
obzira
na
to
što
su
trenutačno
na
Ljubuši
od
nekadašnjih
više
desetaka
stanova
aktivna
samo
tri
–
Dragana
Pavlovića
iz
Gornje
Vitine
na
Prokosu,
Mladenke
Pehar
iz
Stubice
na
Trebiševu
i
Mirjane
Šaravanja
iz
Lipna
na
Zlopolju,
u
njihovu
vlasništvu
je
značajan
dio
stočnog
fonda
Ljubuškog,
više
od
400
grla
krupne
(goveda)
i
sitne
stoke
(ovce).
Na
prostranstvu
koje
smo
vidjeli
ima
mjesta
bar
za
petnaestak
puta
više
stoke,
ali
to
je
već
druga
priča.
Vozeći
se
prema
Trebiševu,
prošli
smo
kraj
neuređenog
groblja
na
Lugavi,
gdje
su
pokopani
brojni
stočari
iz
ljubuškog
kraja
i
Brotnja.
Ljepote
Trebiševa,
kraške
zaravni
s
nadmorskom
visinom
od
oko
1300
metara,
teško
je
opisati.
Međutim,
naš
cilj
je
bio
stan
obitelji
Pehar
–
Andričić
na
zapadu
tog
bisera
prirode.
Članovi
ove
obitelji
nisu
bili
pripremljeni
za
posjet.
Gospođu
Anitu
Pehar,
udanu
Andričić,
u
osmom
mjesecu
trudnoće
zatekli
smo
kako
uz
pomoć
svekrve,
koja
je
očito
došla
u
ispomoć,
suzbija
ovce
prema
toru.
Na
vratima
nas
je
dočekala
gospođa
Mladenka
Pehar,
Anitina
majka,
vrsna
majstorica
spravljanja
sušenog
ovčjeg
sira
iz
mijeha.
Ubrzo
je
stigao
i
Anitin
suprug
Josip
Andričić,
koji
je
to
prijepodne
vraćao
ovce
u
Tihaljinu
kraj
Gruda,
koje
su
preko
ljeta
bile
na
čuvanju.
Obitelj
Pehar
na
Trebiševu
ima
posjed
najmanje
dvjesto
godina,
a
nikad
ih,
koliko
ih
obiteljske
predaje
služe,
nije
posjetilo
neko
slično
izaslanstvo.
Uzorna
kućanstva
Slijedio
je
posjet
obitelji
Šaravanja
na
Zlopolju
koja,
uz
pedesetak
goveda,
ima
i
stado
od
više
od
200
ovaca.
Zdravko
Šaravanja,
sin
gospođe
Mirjane,
na
kojoj
se
vodi
ovo
uzorno
stočarsko
kućanstvo,
vraćajući
se
iz
Tomislavgrada,
gdje
je
išao
po
namirnice,
primijetio
je
nepoznato
vozilo
kako
skreće
na
Prokos
te
zaključio
da
bi
to
mogao
biti
posjet
iz
Ljubuškog.
Na
brzinu
je
pripremio
janje
na
ražnju,
zatekli
smo
ga
u
poslu.
Možemo
samo
reći
da
je
ostao
razočaran
apetitom
gostiju
pa
je
na
rastanku
kazao:
–
Kad
budete
drugi
put
dolazili,
onda
za
svaki
stan
treba
po
jedan
dan.
Treba
razgledati
Ljubušu,
lijepa
je
to
planina,
vidjeti
stoku
na
ispaši,
onda
ručati
i
krenuti
natrag
–
objasnio
je
Zdravko.
Ono
što
nam
je
zapelo
za
oko
je
činjenica
da
su
se
planini
vični
ljudi
zbunili
kada
ih
je
gradonačelnik
Markotić
upitao
za
neku
pomoć
u
poslu.
Na
to
uopće
nisu
bili
spremni.
“Što
je
ovo?
Nama
nitko
nikada
nije
nudio
pomoć.”
Bio
je
to
zaista
lijep
dan,
unatoč
kiši
koja
je
prijetila.
Pročitaje
više
na
Večernji
list
BiH