Neki
čovjek
imao
dva
sina.
Najprije
priđe
prvome
i
zamoli
ga
da
ode
na
posao
u
vinograd.
Sin
je
odgovorio
niječno,
ali
nakon
što
je
promislio
o
svome
negativnom
odgovoru
svome
dobrome
ocu,
koji
to
nije
očekivao
a
nije
ni
zaslužio
jer
je
u
pitanju
ekonomsko,
gospodarsko
dobro
cijele
obitelji,
predomislio
se
i
otišao
je
na
rad
u
vinograd.
Taj
posao
nije
samo
očev
nego
cijele
obitelji,
pa
prema
tome
treba
ga
i
valja
ga
obaviti
u
vinogradu,
a
na
dobro
je
i
svakom
pojedincu
iz
obiteljske
zajednice
i,
naravno,
cijeloj
obitelji.

Potom
je
otac
prišao
drugome
svome
sinu
i
naredi
mu
da
ode
u
vinograd
na
rad.
Ovaj
sav
radostan
očituje
spremnost
na
posluh
i
na
sam
rad,
ali
nije
otišao.
Što
se
u
njemu
promijenilo,
i
to
najednom,
teško
je
razumjeti.
Je
li
u
pitanju
neki
novi
iskrsli
posao
koji
je
prije
nekome
obećao
zaboravivši
prilikom
obećanja
ocu
ili
se
zbilo
nešto
slično,
a
možda
nije
niti
jedno
niti
drugo,
nego
jednostavno
mladenački
hir
povezan
s
neodgovornošću
i
neposluhom,
a
ovo
bi
trebalo
biti
na
prvome
mjestu
u
njegovu
životnom
stavu,
jer
izvršenje
očeve
zapovijedi
ne
bi
smjelo
ništa
drugo
odgoditi.

Nakon
što
je
izložio
ovu
prispodobu,
Isus
je
upitao
svoje
slušatelje
o
tome
tko
je
od
dvojice
sinova
izvršio
svoju
obvezu
u
odnosnu
prema
ocu.
Odgovor
je
bio
da
je
onaj
prvi
sin
izvršio
volju
očevu,
što
uistinu
i
jest
unatoč
njegovu
prvotnom
stavu
da
neće
na
posao
u
vinograd,
a
domalo
se
ipak
opredijelio
i
otišao
je
u
vinograd
na
rad.
Nadvladao
je
samoga
sebe,
pobijedio
je
svoje
osjećaje
u
razmaku
od
emocija
izrečenih
u
obliku
neću
do
osjećaja
iskazanih
u
glagolskom
obliku
hoću.
Ova
pobjeda
u
karakteru
što
je
povezano
i
s
vražjim
iskušenjima
da
ne
posluša
oca
protivno
Božjoj
zapovijedi
o
posluhu
ocu,
a
zapovijed
u
cijelosti
glasi:
“Poštuj
oca
i
majku
da
dugo
živiš
i
dobro
ti
bude
na
zemlji!“
(Usp.
Izl
20,12).

Drugi
sin
je
izigrao
oca
svojim
stavovima
koji
su
između
hoću
i
konačno
neću.
On
je
povrijedio
Božju
zapovijed
o
poštivanju
oca,
odnosno
svojih
roditelja,
oca
i
majke.
Zbog
toga
će
imati
i
posljedice,
morat
će
se
pokajati
za
taj
učinjeni
grijeh
neposluha.
Ravnovjesje
se
mora
uspostaviti
između
volje
očeve
iskazane
u
zapovijedi
da
sin
ode
u
vinograd
na
rad
i
sinovljeva
posluha
izvršena
radom
u
vinogradu.
Nemoguće
je
s
oduševljenjem
prihvatiti
volju
očevu
o
radu
u
vinogradu
što
je
dobro
cijele
obitelji
i
izvor
godišnjih
prihoda,
koji
se
ne
smiju
zanemariti
i
preskočiti
neradom.
O
neradu
ovisi
gubitak
prihoda
što
se
ubiru
u
vinogradu.
Zato
je
vrlo
važna
i
odgovorna
očeva
zapovijed
o
radu,
te
je
valja
poštivati
i
izvršiti.
Onaj
tko
je
odgovoran
za
dobro
postojanje
obitelji
i
njezina
gospodarstva,
u
ovom
je
slučaju
otac
sa
svojim
sinovima,
od
kojih
jedan
najprije
neće
pa
onda
hoće,
a
drugi
hoće
pa
neće.
Božja
je
želja
da
naš
odnos
prema
očevoj
zapovijedi
bude
izražen
riječju
hoću,
jer
je
to
jedini
pravi
put
do
uspjeha
i
dobra
vlastite
obitelji,
a
potom
i
općega
dobra
jer
se
pojedinačno
dobro
uklapa
u
opće
dobro,
te
tako
usklađeno
i
raspoređeno
dobro
vodi
napretku
obitelji
i
društva
u
cjelini.

Don
Ilija
Drmić/Tomislavcity