RUSIJA
bi
mogla
regrutirati
novih
400.000
vojnika
u
svoju
vojsku.
Kako
je
pisala
Radio
Svoboda,
nova
kampanja
novačenja
trebala
bi
početi
1.
travnja.

Kremlj
negira
mogućnost
mobilizacije

Radio
Svoboda
je,
pozivajući
se
na
nekoliko
regionalnih
medija,
izvijestila
da
je
rusko
ministarstvo
obrane
već
poslalo
naredbe
oblasti,
u
kojima
je
naveden
broj
ljudi
s
kojima
bi
trebali
biti
potpisani
vojni
ugovori.

Ove
glasine
nisu
ništa
novo.
Šire
se
one
medijima
od
kraja
prošle
godine.
Obavještajne
službe
nekoliko
zapadnih
zemalja
i
ukrajinske
vlasti,
između
ostalih,
upozorili
su
na
takve
događaje.
Kremlj
negira
te
planove.

“Kremlj
ne
planira
proglasiti
drugi
val
mobilizacije”,
rekao
je
u
utorak
za
TASS
tajnik
ruskog
predsjednika
Dmitrij
Peskov.

Krajem
listopada
prošle
godine
Putin
i
ruski
ministar
obrane
Sergej
Šojgu
izjavili
su
da
je
mobilizacija
završena,
ali
je
dekret
o
“djelomičnoj
mobilizaciji”
ostao
na
snazi.

Tu
djelomičnu
vojnu
mobilizaciju
proglasio
je
Vladimir
Putin
u
rujnu.
Tada
je
ruski
ministar
obrane
Sergej
Šojgu
u
vlastitom
obraćanju
dao
do
znanja
da
će
biti
mobilizirano
300
tisuća
rezervista,
napominjući
da
je
to
“samo
1
posto
potencijala”
budući
da
su
ruske
vojne
rezerve
“ogromne
i
iznose
25
milijuna
ljudi”.

Djelomična
mobilizacija
ustvari
je
izazvala
paniku
među
Rusima.
Poznate
su
snimke
iz
aerodroma
prepunih
ljudi
koji
pokušavaju
izaći
iz
zemlje,
isto
kao
i
ogromne
kolone
na
graničnim
prijelazima
sa
susjednim
zemljama,
prosvjedi,
kao
i
zapaljeni
centri
za
regrutaciju.

Mediji
su
tada
bili
preplavljeni
i
snimkama
novaka
s
prastarim,
zahrđalim
puškama
i
bez
elementarne
vojne
opreme.

To
vjerojatno
najzornije
ilustrira
snimka
koja
se
proširila
po
društvenim
mrežama,
na
kojoj
časnica
u
vojarni
u
Altajskoj
regiji
na
jugu
Sibira
navodno
objašnjava
novim
regrutima
kako
praktički
svu
opremu
za
bojište
moraju
nabaviti
sami,
sve
osim
odora
i
oklopa
–
uključujući
prvu
pomoć,
lijekove,
vreće
za
spavanje
i
prostirke.

U
ovim
navodima
može
se
otkriti
i
razlog
zbog
kojeg
Peskov
govori
da
se
o
mobilizaciji
ne
razmišlja.
Prema
izvješćima
ukrajinskog
Glavnog
stožera
i
Instituta
za
proučavanje
rata,
Kremlj
je
tajno
nastavio
mobilizaciju.
Šef
estonske
obavještajne
službe
Margo
Grosberg
rekao
je
da
mobilizacija
u
Rusiji
zapravo
nikada
nije
prestala.

Ukrajina:
Rusi intenziviraju
mobilizacijske
napore

Verstka,
nezavisna
ruska
novinska
kuća,
jučer
je
objavila
da
ruski
vojni
uredi
pokušavaju
nadoknaditi
gubitke
Rusije,
pri
čemu
je
osobito
značajan
nedostatak
vozača
oklopnih
vozila
i
topnika.

Ukrajinski
Nacionalni
centar
otpora
također
je
izvijestio
da
ruske
okupacijske
snage
intenziviraju
svoje
mobilizacijske
napore
diljem
Krima.
Glasine
o
početku
drugog
vala
mobilizacije
u
Rusiji
zbog
nedostatka
ljudstva
povremeno
se
pojavljuju
u
medijima
od
kraja
prošle
godine.

Primjerice,
britansko
ministarstvo
obrane
objavilo
je
krajem
siječnja
dnevno
izvješće
o
razvoju
situacije
u
Ukrajini,
u
kojem
je
navedeno
da
ruske
vlasti
još
razmatraju
mogućnost
dodatnog
kruga
djelomične
mobilizacije.

Mediji
su
22.
siječnja
izvijestili
da
je
ruska
granična
kontrola
spriječila
migrante
iz
Kirgistana
s
dvojnom
putovnicom
da
napuste
Rusiju
navodeći
da
su
njihova
imena
na
popisu
za
mobilizaciju.
Dan
kasnije
je
glasnogovornik
ruskog
predsjednika
Dmitrij
Peskov
rekao
da
je
dekret
o
djelomičnoj
mobilizaciji
i
dalje
na
snazi
tvrdeći
da
je
neophodan
za
potporu
oružanih
snaga.

Mobilizacija
više
Rusima
ne
ulijeva
strah
u
kosti?

Međutim,
čini
se
da
sama
mobilizacija
Rusima
više
ne
izaziva
toliki
strah.
Kako
je
pisao
Politico,
nakon
prve
djelomične
mobilizacije,
ubrzo
se
nastavio
normalan
život.
I
to
do
te
mjere
da
su
se
neki
Rusi
koji
su
isprva
pobjegli
u
inozemstvo
vratili,
često
potaknuti
obiteljskim
i
financijskim
obvezama.

Kako
ruska
granična
služba
ne
objavljuje
podatke
o
broju
ruskih
državljana
koji
su
ušli
u
zemlju,
ne
može
se
reći
koliko
ih
je.

“To
je
kao
s
karantenom
tijekom
pandemije:
kad
prvi
put
ponovo
izađete
van,
osjećate
strah.
Ali
uskoro
ćete
skidati
masku
i
ponovno
posjećivati
​​mjesta
s
puno
ljudi”,
rekao
je
za
Politico
32-godišnji
Fjodor.

Politico je
iznio
mišljenje
kako
će
možda
morati
ponovno
ubrzati
tempo
mobilizacije
u
svjetlu
gubitaka
pretrpljenih
u
krvavim
bitkama
oko
borbenih
žarišta
kao
što
je
Bahmut.

“Rusima
je
zbog
Bahmuta
potreban
drugi
val
mobilizacije”

“Čak
i
samo
da
nadoknadite
te
gubitke,
da
tako
kažem,
vratite
ravnotežu,
potreban
vam
je
drugi
val
mobilizacije”,
rekao
je
za
Politico
vojni
analitičar
Ruslan
Leviev
iz
istraživačkog
projekta
Conflict
Intelligence
Team.

Dodao
je
da
je
nova
godina
sa
sobom
donijela
promjenu
u
ruskoj
vojnoj
strategiji,
od
fokusiranja
uglavnom
na
topništvo
s
ciljem
održavanja
prve
crte
bojišnice,
do
pokušaja
da
ga
progura
naprijed
kopnenom
ofenzivom,
imajući
kao
svoju
glavnu
snagu
veliku
brojnost
trupa.

“Počevši
od
siječnja,
vidimo
da
se
dio
onih
koji
su
mobilizirani,
ali
su
još
uvijek
u
kampovima
za
obuku
i
još
nisu
uključeni
u
borbe,
postupno
preusmjerava
na
bojišnicu”,
rekao
je
Leviev.

Procijenio
je
da
će,
ovisno
o
razmjerima
ambicija,
ruske
oružane
snage
trebati
dodatnih
nekoliko
stotina
tisuća
do
milijun
ljudi
više.

Kako
bi
se
izbjeglo
usko
grlo
i
maksimizirao
učinak,
te
dodatne
trupe
trebale
bi
biti
regrutirane
i
obučene
prije
početka
ruskog
godišnjeg
proljetnog
novačenja
u
travnju;
a
i
prije
isporuke
zapadnih
tenkova
i
raketnih
sustava
Ukrajini,
koja
bi
se
mogla
dogoditi
već
u
ožujku.

Zašto
Putin
odugovlači
s
mobilizacijom?

Jedno
široko
rasprostranjeno
objašnjenje
među
stručnjacima,
navodi
Politico,
je
da
Putin
odugovlači
s
donošenjem
odluke
u
nadi
da
će
iznenadno
postići
uspjeh
na
bojištu.
Ili,
da
je
oprezan
po
pitanju
političkog
rizika
i
da
bi
umjesto
toga
mogao
izabrati
manje
kontroverznu
“stealth
mobilizaciju”.

To
bi
moglo
uključivati
​​neposrednu
mobilizaciju
ročnika
prošlog
proljeća
po
završetku
njihove
godine
službe,
ili
ovogodišnjih
novih
novaka
u
ime
ratnih
napora.
Ili
čak
oboje.

“Ali
takve
mjere
bi
osigurale
samo
oko
150.000
dodatnog
osoblja”,
rekao
je
Leviev,
dodajući
da
bi
to
bilo
nedovoljno
da
se
nadjačaju
ukrajinske
snage.

Francis
Lee-Saunders,
analitičar
Dragonfly
Intelligencea,
objasnio
je
za Geopolitical
monitor kako
je
glavni
razlog
zašto
je
još
jedan
krug
mobilizacije
vjerojatan
taj
što
se
čini
da
Rusija
još
uvijek
ima
ambiciozne
strateške
ciljeve
u
Ukrajini.

“U
najmanju
ruku
čini
se
da
je
ovo
masovna
okupacija
teritorija
Ukrajine. U
najboljem
slučaju,
Kremlj
vjerojatno
još
uvijek
gaji
težnje
da
prisili
promjenu
režima
u
Kijevu,
iako
su
sredstva
kojima
bi
to
sada
mogli
učiniti
nejasna.

Bez
obzira
koji
su
ciljevi,
malo
je
vjerojatno
da
će
Putin
biti
zadovoljan
trenutnim
vojnim
i
teritorijalnim
statusom
quo
u
Ukrajini.
Rusija
čak
ne
kontrolira
sve
teritorije
za
koje
tvrdi
da
ih
je
anektirala
i
suočava
se
s
ukrajinskom
vladom
koja
pokazuje
malo
interesa
za
kompromis
s
Kremljom
i
za
koju
zapadna
podrška
pokazuje
malo
znakova
opadanja.

“Stalno
rusko
preslagivanje
generala
vjerojatno
je
još
jedan
dokaz
Putinova
nezadovoljstva
trenutnom
situacijom
i
širih
unutarnjih
sukoba
unutar
viših
ešalona
Kremlja
i
vojske”,
naveo
je.

“Rusija
se
suočava
s
trostrukom
dilemom”

Dodao
je
kako
je
Rusija
u
Bahmutu
koristila
taktiku
“ljudskog
vala”,
frontalne
napade
na
ukrajinske
položaje
s
malo
ili
nimalo
zaštite
ili
zračne
potpore.

“Čini
se
da
to
ima
veliku
cijenu. Dužnosnici
NATO-a,
citirani
u
medijima
u
veljači,
rekli
su
da Rusija
gubi
čak
2000
ljudi
na
svakih
100
osvojenih
jardi
u
sklopu
ovih
napada.

U
ovom
sve
više
iscrpljujućem
sukobu
Rusija
se
suočava
s
trostrukom
dilemom:
tolerirati
daljnje
teške
gubitke,
smanjiti
ambiciozne
ratne
ciljeve
ili
krenuti
u
novu
rundu
novačenja. Malo
je
znakova
da
će
Rusija
izabrati
drugu
opciju. Nastavak
iscrpljivanja
njezinih
invazijskih
snaga
samo
bi
olakšao
Ukrajini
ponovno
preuzimanje
kopna. Ostaje
mu
treća
opcija,
a
to
je
još
jedan
krug
mobilizacije”,
navodi.

“Mobilizacija
također
dovodi
rat
u
rusko
društvo
na
način
koji
je
vlada
prvih
nekoliko
mjeseci
rata
pokušavala
izbjeći. Prosvjedi
u
većim
gradovima
bili
bi
vjerojatni
u
slučaju
još
jednog
kruga
mobilizacije,
iako
bi
oni
ponovno
bili
relativno
mali
i
lako
bi
ih
se
ugušilo.

Ali
režim
to
vjerojatno
vidi
kao
najmanje
lošu
opciju. Kako
i
u
kojoj
mjeri
još
nekoliko
stotina
tisuća
vojnika
može
nadoknaditi
sve
druge
slabosti
unutar
ruske
vojske,
u
konačnici
je
nejasno. Ipak,
to
bi
Rusiji
barem
dalo
potencijalnu
brojčanu
prednost
nad
Ukrajinom
i
ponudilo
neki
dodatni
ofenzivni
potencijal,
ovisno
o
tome
koliko
dodatnih
trupa
Rusija
može
iskoristiti”,
pojasnio
je.

Galejev:
Mobilizacija
je
revolucionarna
situacija

Podsjetimo
i
na
riječi
ruskog
neovisnog
analitičara
Kamila
Galejeva,
koje
je
on
naveo
uz
prvu
djelomičnu
mobilizaciju
u
rujnu.

“Što
se
tiče
mobilizacije,
Putin
je
može
proglasiti,
dapače.
Ali
to
će
biti
riskantna
odluka.
SSSR
je
zadržao
golemu
infrastrukturu
za
potpunu
mobilizaciju
koja
je
uglavnom
demontirana
u
postsovjetskoj
Rusiji.
Vjerojatnije
je
da
će
mobilizacija
izazvati
politički
kaos”,
piše
Galejev
na
Twitteru.

“Puno
je
teže
provesti
pravilnu
mobilizaciju
tijekom
stranog
rata.
Prvo,
većina
sposobnih
časnika
koji
su
mogli
obučavati
i
voditi
nove
regrute
je
u
Ukrajini.
Mnogi
od
njih
su
već
mrtvi.
Mnoge
kadrovske
postrojbe
koje
su
mogle
služiti
ili
kao
‘spužve’,
upijajući
novake,
ili
kao
izvor
časnika/dočasnika
za
nove
postrojbe,
već
su
uništene”,
primjećuje
ovaj
Putinov
kritičar.

Za
kraj
Galejev
podsjeća
na
sličnu
epizodu
iz
Prvog
svjetskog
rata,
iz
koje
bi
Putin,
opsjednut
ruskom
poviješću,
mogao
izvući
bitnu
pouku.

“U
slučaju
mobilizacije:

1)
imat
će
tone
novih,
nemotiviranih
novaka

2)
bit
će
svjesni
da
će
biti
poslani
u
Ukrajinu,
gdje
će
vjerojatno
umrijeti
ili
biti
osakaćeni

3)
bit
će
zaglavljeni
u
Moskvi,
u
blizini
sjedišta
vlasti.

“To
je
revolucionarna
situacija.
Usput,
upravo
je
to
scenarij
revolucije
u
Rusiji
1917.”,
tvrdi
Galejev
i
dodaje
kako
nisu
“radnici
ili
seljaci
izveli
Februarsku,
a
potom
Oktobarsku
revoluciju”,
već
“prije
svega
460.000
vojnih
obveznika
garnizona
Sankt-Peterburga
koji
su
zbog
logistike
zapeli
u
glavnom
gradu
i
našli
se
blizu
sjedišta
vlasti”.

“Rusija
i
mobilizira
i
ne
mobilizira”

Zbog
svega
navedenog,
očito,
nejasno
je
hoće
li
doći
do
mobilizacije
i
kakva
će
ona
biti.
Kako
to
funkcionira
u
Rusiji
objasnio
je
i
Maksim
Trudoljubov
za
Wilson
Center.
Jednostavno,
u
Rusiji,
čini
se,
istina
je
uvijek
negdje
između.

“Rusija
i
mobilizira
i
ne
mobilizira.
Prošlogodišnji
dekret
o
mobilizaciji
nije
ukinut.
Prema
Putinovim
riječima,
mobilizacija
je
završena,
ali
njegove
riječi
nisu
pravno
obvezujuće.
Shvaćajući
da
je
mobilizacija
–
pogotovo
kad
se
tako
zove
–
nepopularna,
vlasti
čine
sve
da
je
provedu
prikriveno.

Puzajuća
kampanja
koja
se
širi
zemljom
se
nastavlja.
Redoviti
ročnici
koji
ne
bi
trebali
služiti
na
ratištima
tjerani
su
ili
prisiljeni
potpisati
ugovore
s
vojskom,
čime
se
popunjavaju
ruske
snage
raspoređene
u
Ukrajini”,
napisao
je
on.

“Ratno
stanje
je
na
snazi
​​i
nije
na
snazi”

Zanimljivo
je
pročitati
što
smatra
i
oko
ratnog
stanja
u
ovoj
zemlji.

“Ratno
stanje
je
na
snazi
​​i
nije
na
snazi
​​u
Rusiji.
U
nedavnom
dekretu,
Putin
je,
pozivajući
se
na
zakon
o
vojnom
stanju,
naredio
da
se
one
tvrtke
koje
ne
ispune
obrambene
ugovore
stave
pod
vanjsku
upravu.

Prošlog
listopada
Putin
je
uveo
ratno
stanje
u
četiri
regije
Ukrajine
koje
je
Rusija
nezakonito
pripojila.
Ali
nova
uredba
ni
na
koji
način
ne
implicira
da
se
odnosi
samo
na
ove
četiri
“regije”
Ruske
Federacije.
Pritom
Putin
nije
najavio
uvođenje
izvanrednog
stanja
u
cijeloj
zemlji
barem
zato
što
bi
u
ovom
slučaju
rat
bilo
potrebno
nazvati
ratom.

Primjeri
ove
vrste
su
beskrajni.
To
je
posebna
vrsta
jezika,
jezik
izmicanja
odgovornosti.
U
ruskom
službenom
diskursu,
ono
što
Rusija
radi
u
Ukrajini
je
i
tragedija
uzrokovana
postupcima
drugih
i
nužna
akcija
koju
Rusija
poduzima”,
napisao
je.

Centralna.ba