‘Netko napokon mora odgovarati za ono što se dogodilo Gabrijelu!‘: od tragedije je prošlo 5 godina, obitelj još čeka…
– Bio je na kućnim vratima i rekao mi je: “Majko, u lijevom džepu imam maramicu, a u desnom zdravstvenu knjižicu. Ne brini se.” To su bile njegove posljednje riječi koje mi je rekao. Tada je izišao kroz vrata i s ocem Mišom otišao prema Domu zdravlja.
Više se nikada nije vratio svojoj kući, vratili su mi ga u mrtvačkom kovčegu – govori nam plačući Ivana Bebić iz Metkovića na petu godišnjicu smrti svoga sina Gabrijela.
Danas se navršava 1825 dana, odnosno pet godina od prerane smrti devetogodišnjeg Gabrijela Bebića, dječaka iz Metkovića koji je umro 11. prosinca te 2018. godine i zbog čije smrti još uvijek traje sudski postupak protiv triju liječnica i medicinske sestre, koje su optužene za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem.
Proteklih pet godina višekratno smo pisali o ovoj obiteljskoj tragediji, koja je u crno zavila obitelj Bebić, dolinu Neretve, ali i digla na noge cjelokupnu hrvatsku javnost.
PROTIVNO PRAVILIMA
Kako se već u više navrata pisalo, DORH okrivljenicama stavlja na teret da su tijekom 9. i 10. prosinca 2018. u Metkoviću, u zdravstvenoj ustanovi i kao zdravstvene djelatnice, malom Gabrijelu, koji je u više navrata doveden u zdravstvenu ustanovu u teškom stanju, upoznate s tim stanjem i, prema simptomima, pogoršanjem zdravstvenog stanja djeteta, olako držeći da dijete nije vitalno ugroženo, postupale protivno pravilima medicinske struke.
Prvookrivljenicu i drugookrivljenicu, kao dežurne liječnice Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije ispostava Metković, tereti se da su propustile adekvatno pregledati dijete i utvrditi ozbiljnost njegova zdravstvenog stanja i životnu ugroženost.
Osim toga, nisu primijenile terapiju djelotvornim lijekovima i poduzele daljnje radnje za hitno medicinsko zbrinjavanje djeteta u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Split radi daljnjih pretraga i hospitalizacije, te su dijete vratile na kućno liječenje.
Također, četvrtookrivljenica je 10. prosinca 2018. odbila pregledati dijete i uputila je njegova oca da malenog odvede kod pedijatra, te je istog dana, nakon postavljene dijagnoze i prepoznavanja životne ugroženosti, prilikom medicinskog zbrinjavanja djeteta propustila ordinirati odgovarajući lijek.
UPALE, SEPSA, ŠOK
Trećeokrivljenici, medicinskoj sestri pedijatrijske ordinacije, stavlja se na teret da nije provela standardizirani postupak procjene stanja djeteta dovedenog u čekaonicu i prepoznala njegovo teško zdravstveno stanje i da je već životno ugrožen.
Tereti je se da nije obavijestila liječnika, pa je zbog toga, kao i zbog prethodnog neodgovarajućeg postupanja okrivljenih dežurnih liječnica Zavoda za hitnu medicinu, došlo do daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja djeteta.
Dijete je, unatoč naknadnom helikopterskom prijevozu i hospitalizaciji u KBC-u Split i tamo poduzetom intenzivnom liječenju, zbog obostrane virusne i bakterijske upale pluća, multifokalne nekroze plućnog tkiva, obostrane upale porebrice, ždrijela, sepse, respiratornog distresnog simptoma, respiratorne insuficijencije i septičkog šoka, preminulo 11. prosinca 2018. godine.
– Prošlo je pet godina, a svaki trenutak u tih pet godina svima nama u obitelji jako je bolan. Ne možemo još uvijek shvatiti i prihvatiti da našeg Gabrijela više nema među nama i da ga više nikada ja kao majka, ali i svi mi u obitelji nećemo moći zagrliti, poljubiti ili čestitati mu rođendan.
Ne mogu vidjeti kako moje dijete odrasta, kako postaje čovjekom koji će meni i mome suprugu Miši biti na ponos i diku. To je grozno i to je ono što ne mogu nikako prihvatiti, iako živim iz dana u dan. Jer moram živjeti zbog svoje drugo dvoje djece – govori nam Ivana Bebić, kojoj suze i pet godina nakon obiteljske tragedije teku bez prestanka.
Rane u ovom slučaju ne zacjeljuju.
– Jednako mi je bolno kao i onog trenutka kada su nam divni ljudi, liječnici i medicinske sestre iz splitskog KBC-a javili da je Gabrijel umro, iako su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da mu spase život. Život koji nije ni smio biti ugrožen. Vrijeme nije donijelo niti malo olakšanja, nego nas prisiljava da guramo naprijed radi naše ostalo dvoje djece, naše Gabrijele i Mihaela, koji odrastaju sa sjećanjem na svojeg starijeg brata. Radujemo se svakom njihovu uspjehu i vjerujemo da ih Gabrijel gleda i čuva – veli nam Ivana.
Gabrijel, koji je Božja snaga, jer njegovo ime na hebrejskom znači “Bog je moja snaga”, daje snagu i ovoj obitelji da preživi tragediju koja ih je zadesila.
TAMA PREVLADALA
– Ponekad moga Gabrijela vidim u snovima. Htjela bih da je to češće. Vidim ga kao dijete od devet godina, koje mi je otrgnuto iz mog majčinskog krila. Pokušavam ga zamisliti kako bi izgledao danas, s 14 godina, bio bi već dječak koji sazrijeva u mladića, mladića u pubertetu, koji bi, da je živ, možda sada imao i neku svoju simpatiju.
I to mi je jako teško, da smo dovedeni u situaciju da moj Mišo i ja zamišljamo svoje dijete umjesto da ga grlimo i ljubimo, tu u našem domu…
Upitali smo Ivanu Bebić hoće li ikada moći pronaći neki svoj unutarnji mir.
– Ivice, ja ne mogu reći da očekujem nekakav mir, jer mir je nestao za mene taj dan kad je Gabrijel otišao, ali očekujem pravdu za svoje dijete i za nas u obitelji, koji otada svaki dan započnemo ljubeći ga u srcima i mislima bez mogućnosti da ga zagrlimo.
Nikada nikome u životu nisam željela zlo, ne želim ni sada, ali netko mora odgovarati za ono što se dogodilo mome djetetu. A nije mu se smjelo dogoditi.
Moj Mišo i ja moramo nastaviti živjeti, dan za danom za svoje dvoje djece, i moramo im omogućiti normalan život, koliko je god to moguće.
No u dubini naših duša, u dubini naših srca, naše je sunce zašlo i nadvila se tog 11. prosinca 2018. tama nad našim životima. Tama koju je teško odagnati ma koliko se mi trudili – završava tužnu, najtužniju priču za svakog roditelja Ivana Bebić.
Objava ‘Netko napokon mora odgovarati za ono što se dogodilo Gabrijelu!‘: od tragedije je prošlo 5 godina, obitelj još čeka… pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.