Već
na
ulazu
samostana
“Drinskih
mučenica”
u
Novom
Travniku,
koji
je
dom
časnih
sestara
Kćeri
Božije
ljubavi,
potpuno
druga
slika
od
surove
stvarnosti.
Ljubaznost,
gostoprimstvo,
osmijesi
prisutni
su
na
svakom
kutku,piše
federalna.ba.

I
nije
tako
samo
u
predblagdansko
ozračje,
kao
sada
u
vrijeme
Adventa
i
iščekivanja
jednog
od
najradosnijih
kršćanskih
blagdana
Božića,
nego
tako
je
tijekom
cijele
godine
reći
će
u
razgovoru
za
Anadolu
sestra
Benedikta,
voditeljica
samostana
“Drinskih
mučenica”
i
voditeljica
i
odgajiteljica
dječijeg
vrtića
“Anđeli”
koji
djeluje
pri
samostanu,
jer
nam
svima
treba
činjenja
dobrih
djela
i
radosti.

Samostan
je
uređen,
okićen
i
spreman
za
doček
Božića,
ali
on
što
je
posebno
važno
jeste
duhovna
priprava
i
molitva.

Samostan
“Drinskih
mučenica”
u
Novom
Travniku
zajednica
je
pet
časnih
sestara.
Dvije,
sestra
Aneta
i
sestra
Benedikta,
rade
u
vrtiću
gdje
imaju
cjelodnevno
radno
vrijeme.
Jedna,
i
to
sestra
Mirela,
je
angažirana
u
župi
Presveto
trojstvo,
ona
je
sviračica,
sestra
Antonija
u
školi
predaje
vjeronauk
i
sestra
Zora
radi
u
bolnici
u
Novoj
Biloj.
Svaka
od
redovnica
ima
svoje
područje
rada
i
vrlo
raznoliko
za
jednu
malu
zajednicu
sestara
kao
što
je
ova
Kćeri
Božje
ljubavi
u
Novom
Travniku.

Oglas

–
Svima
nam
treba
mir,
prvo
u
srcu
–

“U
biti
svako
vrijeme
kroz
godinu
kod
nas
je
sveto
vrijeme.
Priprema
za
Božić,
za
Isusov
rođendan,
nama
u
samostanu
je
najbitnija
ta
duhovna
dimenzija.
Mi
se
uglavnom
najviše
molitveno
pripremamo,
kroz
molitvu
i
čineći
tako
i
dobra
djela.
To
se
ogleda
kroz
činjenja
dobrih
djela
u
zajednici
počevši
od
toga
da
to
radimo
jedna
drugoj.
I
ne
znamo,
to
se
pokuša
nekako
skriti,
da
nije
tako
javno
već
u
anonimnosti,
da
je
samozatajno
da
činimo
prvo
jedna
prema
drugoj
neka
djela
ljubavi
na
bilo
koji
način.
A,
isto
tako,
činimo
djela
ljubavi
prema
ljudima
u
potrebi
koji
su
izvan,
u
okruženju.
Uglavnom,
u
nas
je
najbitniji
taj
element
duhovni,
molitva
naša
u
samostanu,
svakodnevno
koju
mi
imamo.
Kroz
ovo
vrijeme
pripreme
za
Božić
svakako
to
malo
više
pojačamo”,
kaže
sestra
Benedikta.

U
samostanu
gori
i
četvrta
svijeća,
koja
simbolizira
završnicu
dočašća
i
pripreme
za
Božić.

“Advent
je
radosno
vrijeme.
Vrijeme
gdje
ne
bismo
mi
kao
kršćani,
ne
samo
mi
kao
redovnice
i
redovnici,
ne
bismo
smjeli
biti
tužni,
ne
bismo
smjeli
biti
žalosni.
Kroz
to
vrijeme
priprave
za
Božić,
mi
bismo
trebali
biti
radosni.
I
tu
radost
bismo
trebali
širiti
prema
drugima,
prvenstveno
prema
onima
sa
kojima
živimo,
a
isto
tako
što
više
izlazeći
vani
i
na
margine
društva,
činiti
to
svakako,
tu
radost
širiti.
To
radosno
iščekivanje.
I
trebamo
biti
radosni,
kao
što
ste
i
sami
rekli
kada
ste
ušli
u
samostan,
da
su
sestre
radosne.
Treba
da
budemo
radosne.
Imamo
razloga
biti
radosni.
Jer,
Bog
je
došao
na
Zemlju
i
to
nam
je
najbitnije
i
najvažnije.
On
je
tu,
on
je
sa
nama.
Mi
slavimo
Božić,
slavimo
dan
njegovog
rođenja
i
sjećamo
ga
se.
Ali,
on
je
tu
sa
nama
i
to
je
velika
radost
za
nas
kršćane,
za
nas
redovnice”,
navodi
sestra
Benedikta.

Oglas

Pripreme
za
blagdane
ne
razlikuju
se
posebno
u
odnosu
na
sve
druge
kršćane.

“Ne
bi
se
trebali
izdvajati.
Svaki
pojedini
kršćanin
bi
to
trebao.
Radosno
se
pripremati
za
blagdan
Božića.
Može
se
aranžirati,
lijepo
je
to
sve.
Ali,
to
nije
bit.
Nije
to
bitno.
Bez
toga
se
svega
ustvari
može.
Iako
i
mi
isto
okitimo
kuću,
svakako
da
se
to
nekako
i
izvana
primijeti
u
odnosu
na
drugo
razdoblje
kroz
godinu.
Ali,
istaknut
ću
da
je
najbitnija
ta
duhovna
dimenzija,
duhovna
priprema,
čineći
dobra
djela
i
širiti
radost
svakako”,
ističe
sestra
Benedikta.

Uputila
je
jasnu
poruku
za
Božić.

“Osobno,
kao
redovnica,
reći
što
bih
ja,
što
je
moja
želja
za
ovu
našu
zemlju,
za
svakoga
čovjeka
koji
živi
na
Zemlji
bez
obzira
na
vjeroispovijest,
jer
smo
mi
pred
Bogom
prvenstveno
djeca
božija.
Moja
želja
je
ta
da
se
stvarno
stvori
to
ozračje
mira
i
slobode
ljudima,
jer
je
Bog
nas
stvorio
kao
slobodna
bića.
Tako
treba
da
svaki
čovjek
bude
slobodan.
Da
se
nekako
omogući
da
svaki
čovjek
ima
nekakav
pristojan
život,
neke
osnovne
potrebe
za
životom
da
su
mu
zadovoljene.
Mi
u
samostanu
i
šire
kao
kršćani
prvenstveno
bi
trebali
taj
mir.
Svima
nama
potreban
je
taj
mir.
Prvo
mir
u
srcu
čovjeka.
Ako
ima
mir
u
srcul
onda
ima
mir
i
oko
sebe,
onda
ima
i
mir
u
obitelji,
onda
ima
mir
i
u
široj
zajednici.
Dakle,
mir
nam
je
svima
potreban.
Mislim
da
za
ovaj
Božić,
moja
poruka
je
da
nam
svima
mali
Isus,
mali
Bog
koji
se
rodio,
koji
dolazi,
koji
je
zapravo
već
došao,
podari
i
da
svima
mir
u
srcu”,
navodi
sestra
Benedikta.

Oglas

Naglašava
kamo
je
važna
tradicija
obilježavanja
blagdana,
pa
tako
i
Božića.

“Tradicija
je
bitna.
Mi
u
Bosni
imamo
jako
puno
tih
specifičnosti.
Lijepo
je,
mi
moramo
i
nekim
vanjskim
znakovima
pokazati
i
obilježiti.
Sami
ti
adventi
koji
se
obilježavaju
u
mjesnim
zajednicama,
u
župama,
u
općinama
su
lijepi
sami
po
sebi.
Sve
je
to
lijepo,
ne
mogu
reći
da
nije.
Ali,
po
meni,
za
mene
kao
za
redovnicu
i
za
svakoga
kršćanina,
priprema
za
Božić,
za
blagdan
je
ona
duhovna
prvenstveno”,
cijeni
sestra
Benedikta.

–
Važnost
okupljanja
za
stolom
–

Dala
je
jasne
naputke
šta
kod
svake
obitelji
koja
dočekuje
blagdane
Božića
ne
bi
smjelo
biti
neizostavno.

Oglas

“Mi
u
samostanskoj
zajednici
pripremali
smo
se
kroz
cijeli
advent
u
jednom
radosnom
iščekivanju.
Kruna
toga
svakako
će
biti
polnoćka,
sveta
misa
u
pola
noći.
Prije
te
same
svete
mise,
mi
imamo
zajednički
objed.
To
je
bitno,
da
se
mi
nađemo
za
tim
zajedničkim
stolom.
Za
svaku
obitelj
je
bitan
taj
zajednički
stol.
Nebitno
je
da
li
je
to
doručak,
ručak
ili
večera.
Važnost
obilježavanja
blagdana
Božića,
jer
je
to
obiteljski
blagdan,
da
se
upravo
obitelj
nađe
na
okupu,
da
bude
zajedno.
To
je
najvažnije
u
tom
razdoblju,
biti
zajedno”,
ističe
sestra
Benedikta.

Pretjerani
materijalizam,
kaže,
na
jedan
način
svakim
danom
sve
više
ugrožava
život
obitelji.

“Što
znači,
od
samog
radnog
vremena
koje
se
nameće
današnjem
društvu.
Jednostavno,
obitelj
nema
vremena
za
sebe,
da
se
nađe
zajedno.
Da
li
je
to
nekakav
sistematski
način,
nažalost,
ne
može
se
drugačije
tumačiti,
da
se
razori
zajedništvo
obitelji.
Kako
spasiti
obitelj?
Tako
da
se
svi
mi
potrudimo.
Što
mi
kao
vjerske
zajednice,
moramo
se
uključiti.
Evo,
mi
imamo
vrtić.
Moramo
se
nekako
truditi
i
roditeljima,
te
neke
vrijednosti
koje
su
bitne
za
njih
ukazivati,
kao
recimo
sada
za
blagdan
Božića.
Jednostavno
ih
naglašavati,
govoriti
ih,
što
indirektno,
što
direktno.
Sada
primjerice
trebamo
govoriti
šta
je
bitno
za
Božić.
Jer,
mi
razgovaramo,
pričamo.
Imamo
i
radionice.
I
sve
je
to
lijepo.
Ali,
treba
im
se
jednostavno
malo
više
govoriti,
razgovarati
sa
njima,
dati
ljudima
možda
mogućnost
za
susrete,
što
je
bit,
što
je
važno.
Jednostavno
da
malo
stanemo
na
loptu.
Svima
nama
to
treba,
nogu
na
loptu
i
da
malo
razmisli
o
biti
i
važnosti
toga
zajedničkoga
obiteljskoga
stola
i
naših
zajednica.
Mi
nismo
ništa
izuzeti
od
jedne
obitelji.
Ako
se
mi
ne
borimo,
ne
trudimo,
onda
ništa.
Jer,
i
mi
po
zajednicama
smo
puno
prezaposleni.
Svatko
ima
svoje
obveze,
što
župne
škole,
vrtiće,
bolnica.
Mi
smo
ovdje
tako
raznoliki.
I
ako
se
mi
ne
potrudimo
da
nađemo
neko
zajedničko
vrijeme
gdje
mi
moramo
početi
zajedno,
onda
gubimo”,
navodi
sestra
Benedikta.

Dan
u
samostanu
počinju
zajedno
u
6,15
sati
ujutro
zajedničkom
molitvom.

Oglas

“Možda
je
to
nekome
rano.
Ali,
mi
nemamo
neko
drugo
vrijeme.
Jer,
nam
je
stalo
da
mi
započnemo
dan
zajedno
molitvom.
Tako
isto
navečer,
kao
zajednica,,,,,
dan
zajedno
i
završimo.
Jer,
preko
dana
mi
smo
svi
raštrkani.
Moramo
spašavati
obitelj.
Obitelj
je
definitivno
ugrožena.
Ugrožena
je
totalno.
Ja
radim
u
vrtiću
s
obiteljima,
i
svakodnevno
vidim
poteškoće
tih
obitelji.
Vidim
koliko
su
djeca,
nisu
namjerno,
od
svojih
roditelja
ugrožena,
zapostavljena.
Imaju
sve
ono
materijalno,
ali
nemaju
ono
najbitnije,
a
to
je
nemaju
vrijeme
svog
roditelja
koje
je
nezamjenjivo”,
ističe
sestra
Benedikta.

Kaže
kako
nam
nedostaje
razgovora
i
razuma.

“Apsolutno.
To
je
osnovno.
Gdje
god
se
razgovara,
gdje
ima
zajednička
riječ,
može
se
nešto
i
postići.
Da
bi
se
razgovaralo,
moramo
biti
zajedno.
Ako
nemamo
potrebe
za
razgovorom,
onda
nema
zajedništva”,
ističe
sestra
Benedikta.

Dala
je
jasne
poruke
šta
bi
se
žurno
trebalo
učiniti
na
spasu
obitelji.

Oglas

“Pojedinci
puno
čine.
Mislim,
definitivno,
ne
može
se
reći
da
se
ništa
ne
čini.
Ima
na
pojedinačnom
planu
aktivnosti.
Ali,
tu
se
mora
uključiti
šira
zajednica
da
bi
se
neko
nazovimo
nasilje
spriječilo.
Tu,
u
tim
slučajevima,
nužno
je
uključenje
šire
društvene
zajednice.
Jer,
ako
je
negdje
prisutno
nasilje,
prvo
ga
treba
definirati.
Jer,
ako
se
to
ne
definira
i
ne
kaže,
ako
se
to
pod
tepih
stavlja,
to
se
nagomilava
kao
i
sve
ostalo.
Jedino
tako
možemo
pristupiti
mi
svi.
Mi
kao
redovnice
imamo
mogućnosti
susreta
sa
obiteljima.
Naš
način
je
taj
individualni
razgovor.
Uvijek
roditelji
imaju
mogućnost
sa
nama
razgovarati,
savjetovati
se,
što
bi
kako
bi,
da
li
im
mi
možemo
pomoći
riješiti
neki
problem.
Uglavnom,
mi
smo
tu
njima
na
raspolaganju.
Jer,
taj
vrtić
mi
nismo
otvorili
zato
da
imamo
neki
prosperitet,
daleko
od
toga,
nego
prvenstveno
da
pomognemo
toj
katoličkoj
obitelji
na
ovom
području”,
ističe
sestra
Benedikta.

–
Čast
i
obveza
–

Samostan
“Drinskih
mučenica”
u
Novom
Travniku
nosi
naziv
po
časnim
sestrama
koje
su
1941.
godine
odvedene
iz
samostana
na
Palama,
mučene,
a
potom
i
na
svirep
način
ubijene
u
Goraždu.
U
prostoru
za
zajedničke
molitve
samostana
u
Novom
Travniku
nalazi
se
i
komad
platna
odjeće
Drinskih
mučenica.

“Nama
je
velika
čast
zato
što
imamo
sestre
u
našoj
družbi,
našoj
provinciji
Kćeri
Božje
ljubavi
koje
su
došle
na
čast
oltara
kao
blaženice.
Naravno,
u
tom
vremenu
kao
što
se
s
njima
događalo
nije
bilo
nimalo
ni
lijepo
ni
idilično.
Ali,
mi
smo
sretne
i
ponosne
kao
Kćeri
Božje
ljubavi
da
imamo
sestre
blaženice.
Obvezne
smo.
Nas
svaka
od
Kćeri
Božje
ljubavi
obvezuje
da
širimo
taj
glas
njihove
svetosti,
glas
o
njihovom
načinu
života
i
smrti
i
ljudima
da
potičemo
da
se
utiču
na
njihovom
zagovorju.
Zaista
one
su
moćne
i
mogu
nam
pomoći
kod
dragog
Boga.
Ja
sam
u
to
uvjerena
iz
osobnoga
iskustva,
koliko
sam
na
službi
u
Bosni
i
Hercegovini,
dvadeset
punih
godina.
Jesam
rođena
u
Bosni,
ali
sam
opet
posljednjih
dvadeset
godina
ovdje
u
Bosni
i
Hercegovini,
u
Novom
Travniku”,
naglašava
sestra
Benedikta.

Oglas

Govorila
je
i
o
tome
po
čemu
su
Drinske
mučenice
bile
posebne.

“Specifičnost
je
upravo
ta
da
su
one
činile
dobro
u
tom
vremenu
u
kojem
su
one
živjele,
tom
mjestu
gdje
su
one
živjele.
I
one
su
zaista
činile
dobro
svakom
čovjeku.
One
se
nikada
nisu
osvrtale
na
vjeroispovijest
ili
bilo
koji
status
nekog
čovjeka,
neke
obitelji,
nego
su
zaista
svima
pomagale.
To
je
specifičnost,
što
su
one
zapravo
stradale
od
takvih
ljudi,
ljudi
kojima
su
one
pomagale.
Neću
reći
generalno
od
svih,
ali
jednog
dijela
ljudi
koji
su
njih
mučki
ubili
na
taj
način”,
navodi
sestra
Benedikta.

Na
nama
je,
kaže,
kao
što
su
to
činile
i
Drinske
mučenice,
širiti
dobro
i
činiti
dobro
bez
obzira
na
to
da
li
će
to
neko
prepoznati
ili
ne.

“To
nije
bitno.
Mi
smo
obvezni
da
činimo
dobro
i
širimo
radost,
da
vodimo
u
nebo”,
poručuje
sestra
Benedikta.

Oglas

Na
nedavnom
obilježavanju
dvije
decenije
rada
dječijeg
vrtića
“Anđeli”,
koji
djeluje
pri
samostanu
“Drinskih
mučenica”,
bilo
je,
kažu,
fascinantno
vidjeti
da
su
nekadašnji
polaznici
već
oženjeni
ljudi
i
imaju
svoju
djecu.

“Dječiji
vrtić
‘Anđeli’
je
otvoren
prije
točno
20
godina
isto
kao
i
samostan.
Od
samoga
starta.
Bilo
je
također
pet
sestara
2003.
godine.
Vrtić
je
kao
i
svaki
drugi
vrtić.
Registriran
je
pravno.
Podložan
je
svim
zakonima
i
normativima
Bosne
i
Hercegovine.
Program
se
provodi
cjelodnevni
u
vrtiću.
Specifičan
je
vrtić
zato
što
je
to
vjerski
vrtić,
što
mi
imamo
integriran
vjerski
program
koji
provodimo.
Roditelji
su
slobodni
u
izboru,
jer
mi
isto
tako
kao
redovnice
nikada
ne
pitamo,
je
li
dijete
katolik,
odnosno
rimokatolik,
pravoslavac,
čak
i
ako
je
muslimansko
dijete.
Jer,
roditelj
je
taj
koji
bira
gdje
će
mu
dijete
biti.
Tako
da
do
sada,
ovo
koliko
radimo,
imamo
veliki
interes
za
naš
vrtić,
ali
naš
kapacitet
je
ograničen
na
30
djece.
Mogli
bi
proširiti
kapacitete,
ali
to
povlači
druge
probleme,
jer
mi
nismo
u
mogućnosti
nekog
djelatnika
uposliti
i
plaću
im
davati.
Onda
bismo
morali
povećati
cijenu
vrtića,
a
to
nam
zaista
nije
nimalo
u
interesu,
jer
smatramo
da
trenutna
ekonomska
situacija
nije
baš
dobra
za
svakoga”,
navodi
sestra
Benedikta.

Kaže
kako
je
najbitnije
da
se
dijete
u
okruženju
u
kojem
se
nalazi
osjeća
dobro,
ugodno,
slobodno
i
zaštićeno.

“Ako
dijete
ima
te
sve
elemente
zadovoljene
u
jednom
prostoru
gdje
ono
boravi
cjelodnevno,
mi
ne
trebamo
nikakvu
drugu
propagandu.
Nama
ne
treba
propaganda.
Naš
sam
rad
i
ta
djeca
koja
izlaze
iz
naše
ustanove
nakon
dvije
do
tri
godine,
oni
su
u
biti
naša
propaganda.
Tako
da
nikakvih
drugih
planova
nemamo.
Kao
i
svi
ostali
vrtići
radimo.
Samo
je
ta
naša
specifičnost
što
smo
vjerski
vrtić,
vjerski
predznak
imamo
i
provodimo
taj
vjerski
odgoj”,
poručuje
sestra
Benedikta.

Oglas

federalna.ba/AA