Republiku
Srpsku
svake
godine
napušta
sve
više
medicinskih
radnika,
prije
svega
medicinskih
sestara.
Iako
su
finansijski
razlozi
uglavom
na
prvom
mjestu,
istraživali
smo
šta
još
zdravstvene
radnike
tjera
iz
Srpske
i
plaše
li
se
građani
ko
će
ih
u
budućnosti
liječiti.
Duboka
starost
i
zdravlje
koje
vas
služi
do
kraja
danas
se
rijetko
sreću.
Svakome
od
nas
je,
prije
ili
kasnije
potrebna
pomoć
medicine
i
zdravstvenih
radnika.
Njih
je,
međutim,
u
Srpskoj
svake
godine
sve
manje.
Građani
to,
kako
kažu,
već
odavno
osjete.

“Bio
mi
je
potreban
internistički
pregled.
Tri
mjeseca
sam
zvala
i
niko
se
ne
javlja,
a
kad
se
i
jave,
ne
možeš
doći
na
red.
Znači,
ako
ti
treba
internista,
kardiolog,
ne
možeš
doći
za
pola
godina
kod
njega.
Šta
to
znači?
Znači
da
možeš
da
umreš
dok
dođeš
na
red
kod
doktora”,
priča
nam
jedna
Dobojlijka.
Medicinski
radnici,
prije
svega
medicinske
sestre,
masovno
odlaze
uglavnom
u
Njemačku
i
Austriju,
a
one
su,
kako
često
ističu
i
sami
ljekari,
prve
i
najbliže
pacijentima.

“Ne
možemo
da
odškolujemo
onoliko
kadrova
koliko
odlazi
iz
Republike
Srpske
sa
željom
da
se
nikad
ne
vrate”,
kaže
dr
Goran
Bjeković,
član
Glavnog
odbora
Strukovnog
sindikata
doktora
medicine
Republike
Srpske.Ljekari
pak,
zbog
jezičke
barijere
uglavnom
odlaze
na
rad
u
Federaciju
BiH,
Srbiju
ili
Hrvatsku,
gdje
su
finansijski
uslovi
daleko
bolji.
Pored
toga,
ističe
dr
Bjeković,
nema
potcjenivačkog
odnosa
i
nema
ucjene.

“Mi
imamo
problem
da
u
našim
bolnicama
ljekari
veoma
teško
prihvataju
specijalizacije
jer
su
ogromna
ograničenja.
Ne
možete
da
nađete
doktora
da
ostane
da
radi
jer
shvati
da
mnogo
mora
da
uči,
radi
i
odriče
se
i
na
kraju
dobije
platu
za
2.000
ili
3.000
KM.
To
djeluje
kao
velika
suma,
ali
je
mizerno
za
hirurga
koji
je
šest
godina
studirao,
pa
isto
toliko
proveo
na
specijalizaciji,
do
koje
treba
da
prođe
četiri
ili
pet
godina.
Taj
ljekar
je
na
nuli
sa
svojih
35,
36
ili
40
godina
kad
počinje
da
radi
ono
za
šta
je
završio
specializaciju”,
objašnjava
dr
Bjeković.

Oglas

Pored
finansijskih
uslova,
problem
je
i
sistem
u
Srpskoj
koji
ne
može
da
odgovori
izazovima
zdravstva
i
koji
ne
može
da
se
poredi
sa
onim
u
EU,
smatraju
ljekari.Kada
čovjek
iz
Trebinja
doživi
infarkt,
on
leži
i
prima
trombolitičku
terapiju
kroz
infuziju
i
onda
ga
šalju
u
Bijeljinu
da
se
uradi
angiografija
i
eventualno
ugradi
stent,
što
nije
normalno
jer,
kada
je
pacijent
u
takvom
stanju,
sati
i
minute
odlučuju
da
li
će
preživjeti
ili
neće”,
kaže
dr
Saša
Borjan
iz
Trebinja
i
dodaje:

“Prilikom
svake
operacije
u
Banjaluci,
svakog
porođaja
u
Miroslavu
Zotoviću
ili
UKC-u
Srpske
građani
su
obavezni
da
dovedu
dva
ili
četiri
donora
u
Zavod
za
transfuziju.”

Nažalost,
vlast
upozorenja
struke
ne
shvata
ozbiljno
jer
iz
usta
vladajućih
svakodnevno
stižu
hvalospjevi,
naglašava
dr
Bjeković.

Oglas

“Tu
je
je
taj
podcjenjivački
odnos
vlasti
prema
zdravstvenim
radnicima.
Morate
imati
člansku
kartu,
u
ovom
momentu
SNSD-a,
morate
ići
na
njihove
skupove,
kongrese,
sastanke.
Ovdje
se
ljudi
organizovano
odvode
na
skupove
SNSD-a,
pa
čak
i
doktori
medicine,
jer
inače
neće
dobiti
specijalizaciju
ili
će
im
biti
prekinuta.
To
vam
je
surova
istina
u
Srpskoj”,
priča
dr
Bjeković.

Osim
zdravstvenog
kadra
odlaze
i
drugi,
kvalitetni
radnici,
dodaje
dr
Bjeković,
pitajući
da
li
vlast
želi
da
ti
ljudi
odu
kako
bi
mogli
da
manipulišu
onima
kojima
sada
manipulišu.Da
li
je
opstanak
Republike
Srpske
vezan
za
opstanak
sadašnje
ili
neke
buduće
vlasti
u
Srpskoj,
to
je
veliko
pitanje.
Zašto
su
ljudi
izgubili
glave,
to
je
takođe
veliko
pitanje.
Oni
su
napravili
i
sačuvali
Srpsku.
Ona
je
zalivena
krvlju
i
nije
nastala
tek
tako,
a
sad
se
nalazimo
u
situaciji
da
sve
prokockaše
i
pronevjeriše
oni
koji
nisu
osjetili
baruta,
a
koji
nama
diktiraju
pravila
života”,
tvrdi
dr
Bjeković.

Nakon
svega,
pitanje
koje
se
prvo,
sa
zebnjom,
nameće
je:
Da
li
je
građane
strah
i
ko
će
nas
liječiti?

Oglas

“Normalno
je
da
nas
to
brine,
ali
ništa
ne
možemo
da
uradimo.
Ne
znamo
ko
će
nas
liječiti,
ali
se
uzdamo
u
neke
nove
generacije”,
kažu
oni.

Pošto
malo
toga
možemo
da
uradimo
do
neke
nove
promjene
sistema,
bili
vjernici
ili
ne,
ostaje
nam
jedino
da
ponavljamo
ono
čuveno
“Bože
zdravlja”.

Oglas