Iz Gender centra pojašnjavaju da postupak posredovanja nije obaveza centara za socijalni rad, ali da su se oni mogli prijaviti na javni poziv i odlučiti da li će naplaćivati tu uslugu ili ne, te da zbog toga u kantonima postoji različita praksa

Piše: Rubina ČENGIĆ

Praksa pojedinih centara za socijalni rad u Federaciji BiH da naplaćuju usluge posredovanja ili pomirenja koja prethodi zahtjevu za razvod braka ukoliko postoje maloljetna djeca ili je supruga trudna je rodno neosjetljiva i trebala bi biti promijenjena – kaže Jasminka Džumhur, jedan od tri ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

– Zahtjev za razvod braka najčešće pokreću žene u nasilnim brakovima koje su često i nezaposlene i bez ikakvih primanja i njih je svaki iznos nedostižan, pa one zbog toga ostaju u tim nasilnim zajednicama. To je rodno neosjetljiva politika i morala bi biti promijenjena – kaže Džumhur.

Šta kaže Zakon?

Podsjećanja radi, izmjenama Porodičnog zakona u FBiH 2005. godine je propisano da prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, kao i za vrijeme trudnoće žene, su  dužni podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje. Prema ovom Zakonu, federalni ministar rada i socijalne politike je bio u obavezi da, u roku od 30 dana nakon stupanja Zakona na snagu, propiše uslove koje mora ispuniti pravno ili fizičko lice koje će pružati te usluge, te potom putem javnog poziva  odabere one kojima će biti dodijeljeno to pravo.

Iz Gender centra FBiH Fatima Bećirović pojašnjava da postupak posredovanja nije obaveza centara za socijalni rad, ali da su se oni mogli prijaviti na javni poziv i odlučiti da li će naplaćivati tu uslugu ili ne, te da zbog toga u kantonima postoji različita praksa.

– Prvobitno su se na javni poziv Ministarstva u najvećoj mjeri prijavili advokati i jedan manji broj centara za socijalni rad i nevladine organizacije kao naprimjer Vive Žene iz Tuzle. Ministarstvo nije odredilo cijenu tog postupka nego je Advokatska komora odredila jedinstvenu cijenu od 250 KM koju su kasnije u Tuzlanskom kantonu slijedili i centri za socijalni rad i Vive Žene s tim da su svi oni imali i mogućnost da neke kategorije oslobode plaćanja, pa tako i žrtve nasilja – pojašnjava Bećirović.

Nezvaničan odgovor

Spisak ovlaštenih se nalazi na web-strani Ministarstva, ali nije ažuriran, pa se na njemu, primjera radi, uz centre za socijalni rad nalaze i notari koji to ne rade više od 15 godina.

Iz Ministarstva za rad i socijalnu brigu  u Vladi FBiH nisu odgovorili na pitanja o ovoj praksi i neažuriranju spiska. No, nezvanično smo dobili komentari da “centri za socijalni rad ne bi smjeli naplaćivati ovu uslugu jer nisu ovlašteni da izdaju račun”.

Iako smo upite poslali u ministarstava za socijalnu brigu u svih deset kantona, odgovorila su samo Ministarstva u Vladama Tuzlanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrđujući da naplaćuju uslugu posredovanja.

– Centar za socijalni rad Mostar je ovlašten za obavljanje usluga posredovanja aktom kojeg je donijelo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, a cijena je 200 KM i određena je Odlukom Centra za socijalni rad Grada Mostara iz 2016. godine – pišu u odgovorima iz Ministarstva socijalne brige u Vladi HNK.

Kažu da ne znaju po kojoj cijeni ovu uslugu provode drugi ovlašteni i da ne znaju ko su ovlašteni u tom Kantonu , osim Envera Pavlovića i Častimira Mandarića.

Ko je nadležan?

U Ministarstvu za socijalnu brigu u Vladi Tuzlanskog kantona pojašnjavaju da su za odluke o naplaćivanju usluga nadležni upravni odbori centara i osnivači, odnosno lokalne zajednice.

– Imamo saznanja da pojedinice centri za korisnike naplaćuju usluge prema kriterijima koje donose navedeni nadležni organi, ali na nivou kantona postoje pravne osobe koje žrtvama porodičnog nasilja pomaže da ovu uslugu dobiju besplatno – Zavod za pravnu pomoć TK, udruženja građana kao Vive žene koji godišnje urade 25 do 30  tužbi, žalbi i drugih podnesaka za žrtve nasilja, Snaga Žene i druge – pišu iz Ministarstva.

Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem području podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište, ili na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište. Prema zakonu, bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci i ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

Feminizacija siromaštva

Aktivistkinja iz Fondacije CURE Jadranka Miličević kaže da nije znala za ovu praksu.

– Osim što praksa nije rodno osjetljiva, ta informacija nije dovoljno poznata, žene ne znaju za to, ne znaju da moraju platiti. To je rodno neosjetljiva praksa i trebalo bi je mijenjati jer mi sve više govorimo o feminizaciji siromaštva kao posljedici nasilja i o činjenici da žene trpe nasilje jer su ekonomski zavisne od nasilnika i sve trpe zbog djece i golog preživljavanja – kaže Miličević.

I zastupnica u Parlamentu Federacije BiH Alma Kratina kaže da nije znala za praksu, ali da je to podijeljena nadležnost između kantona i FBiH.

Iskreno nisam znala za to i ne znam ni kako bi mogli reagovati, na šta se pozvati da tražimo da se ta praksa promijeni i ujednači u cijeloj FBiH. Mi mjesecima pričamo o izmjenama niza zakona s ciljem efikasnije zaštite žrtava rodnozasnovanog nasilja, ali se ništa ne dešava, resorni ministar ne ispunjava obaveze prema Parlamentu, nedavno smo mu uputili poslaničko pitanje, a on je napustio sjednicu. Ministar ignoriše nas u Parlamentu i ja se osjećam  poniženo jer ne znam u kom pravcu više da djelujem, kaže Kratina.

Podsjećanja radi, Ured za reviziju je u oktobru 2023. godine objavio reviziju učinka Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama za period od 2019-2022. godine u kom je registrovano 8.038 žena žrtava nasilja.

Šta je utvrdila revizija?

Revizijom je utvrđeno da regulatorne i institucionalne pretpostavke za postizanje rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama nisu adekvatne; proceduralna obaveza federalnih i kantonalnih institucija da u proces izrade akata uključuju principe rodne ravnopravnosti nije precizno propisana; Komisija za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kao ni kantonalne komisije/odbori, nisu poduzimale dovoljne aktivnosti vezane za postizanje rodne ravnopravnosti; Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i Kruvični zakon FBiH nisu u potpunosti usklađeni s Istanbulskom konvencijom iako ju je BiH ratificirala još 2013. godine, FBiH nije osigurano efikasno planiranje i provedba strateških i planskih dokumenata za postizanje rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama: u četiri kantona nisu izrađeni gender akcioni planovi (PK, HNK, ZHK i HBŽ); mjere predviđene Gender akcionim planom BiH i izrađenim kantonalnim planovima nisu u potpunosti realizovane, a dva kantona (USK i ZHK) nisu imala izrađen i donesen nijedan dvogodišnji program mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici;  Centri za socijalni rad imaju značajne probleme prilikom provedbe mjera za zaštitu žrtava nasilja: ne postoje dovoljno razvijeni mehanizmi za omogućavanje provođenja mjera poput psihosocijalnog tretmana ili liječenja bolesti ovisnosti koje se izriču počiniocu nasilja, nemaju dovoljno zaposlenih socijalnih radnika i psihologa koji bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja, ne postoje adekvatni mehanizmi pružanja zaštite osobama s invaliditetom, kao i starijim osobama koje su sve češće žrtve nasilja i druge; nije osiguran smještaj za žrtve nasilja u svim kantonima (PK, BPK, SBK, ZHK i HBŽ), a FBiH ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje žrtava nasilja; sigurnim kućama upravljaju nevladine organizacije, a federalno i kantonalna ministarstva nadležna za socijalnu politiku ne vrše odgovarajući i redovan nadzor nad njihovim radom.

Uvećanje sredstava

Inače Vlada FBiH je u budžetu za 2024. godinu planirala milion KM za centre za socijalni rad kao podršku za primjenu federalnih propisa, odnosno pokrivanje troškova kod uvođenja u pravo neratnih invalida, sticanje statusa roditelja njegovatelja, odobravanja prava na federalni dječiji dodatak i drugih propisa koji dolaze iz tog resora.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike planiralo je i dodatno povećanje izdvajanja sredstava za zbrinjavanje žrtava porodičnog nasilja, tako da je u odnosu na prošlogodišnjih pola miliona KM, za ovu godinu planirano uvećanje na 1,5 milion KM.

The post FEDERACIJA BIH Rodno neosjetljiva praksa plaćanja usluge posredovanja appeared first on Interview.ba.