Ljubušanka
Petra
Primorac,
medicinska
sestra
s
Neurokirurgije
Sveučilišne
kliničke
bolnice
Mostar,
o
ovom
plemenitom
pozivu
govorila
je
za Večernji
list.

“Sestrinstvo
je
poziv,
a
ne
posao”,
reći
će
mnogi
koji
su
se
time
bavili
ili
to
još
rade.
Jedna
od
onih
koji
taj
posao
rade
potpuno
predano
je
i
Petra
Primorac,
mlada
Ljubušanka,
kako
nam
kaže,
najstarija
od
četiri
sestre
u
obitelji.
Nakon
volontiranja
u
oba
doma
za
starije
i
nemoćne
u
Ljubuškom,
i
to
dulje
vremena,
Petra
je
krenula
novim
putem.

–
Za
volontiranje
je
zaslužna
Frama
Humac
u
kojoj
sam
volontirala
oko
5
godina.
Trenutačno
ne
stignem
volontirati,
ali
planiram
s
kolegama
pokrenuti
kućnu
njegu,
za
koju
se
nadamo
da
će
biti
aktivna
–
priča
nam
u
uvodu
razgovora
mlada
medicinska
sestra.

Odagnati
strah

Oglas

Pitamo
je
kako
je
raditi
s
pacijentima
u
SKB-u
Mostar,
gdje
je
danas.

–
To
je
dosta
širok
pojam,
a
najprivlačnija
u
tom
poslu
mi
je
komunikacija
s
pacijentima,
koja
je
iznimno
važna,
kao
i
brzina
u
pružanju
pomoći.
Hitna
stanja,
koliko
god
su
teška,
toliko
su
i
privlačna,
a
Bogu
se
uvijek
pomolim
da
sve
prođe
dobro.
Bitno
je
pacijentu
u
početku
pružiti
osjećaj
sigurnosti
i
zato
mnogi,
kad
dođu
u
bolnicu,
kažu
da
se
osjećaju
kao
kući
ili
čak
i
da
im
se
ne
ide
kući,
sve
kroz
šalu,
ali
ima
u
tom
istine
–
priča
nam
Petra.
Ima
i
onih
koji
dolaze
prvi
put,
koji
dolaze
nakon
mnogo
godina.

–
Ima
pacijentica
koje
su
u
bolnici
bile
kad
su
rađale
djecu
pa
onda
shvatite
i
koliko
je
straha
u
tim
osobama
koje
dolaze
nakon
dugo
vremena,
ali
sve
to
treba
riješiti
komunikacijom
i
odagnati
taj
strah.
Važno
je
pružiti
toplinu,
neku
dozu
emocije,
suosjećajnost.
Doći
do
toga
da
ti
se
pacijent
povjeri
i
ispriča
životnu
priču
je
posebno.
I
vidi
se
tu
sve
i
svašta
te
je
dobro
da
čovjek
osvijesti
i
sebi
kaže
kad
god
može:
Hvala
Bogu
što
smo
živi
i
zdravi
i
što
nas,
zapravo,
ništa
ne
muči
–
priča
nam
Petra
te
se
iz
prve
uvjeravamo
da
joj
je
komunikacija
jača
strana,
a
što
i
ona
naglašava
kao
nešto
jako
bitno
u
svom
pozivu.
Kaže
da
je
bilo
i
teških
trenutaka.

–
Ima
ih
i
uvijek
će
ih
biti.
To
je
normalno
jer
ipak
radimo
u
velikom
zdravstvenom
sustavu.
I
nije
uvijek
sve
po
volji
i
ne
mora
se
osobi
uvijek
sviđati,
ali
svi
ti
teški
trenuci
dođu
i
prođu.
Život
je
takav.
Iskreno,
nikad
nisam
htjela
odustati
od
svog
poziva.
Sviđa
mi
se
i
volim
ovo
raditi,
a
da
imam
i
većih
ambicija
vezanih
uz
svoj
poziv,
to
je
normalno
–
kaže
nam
Petra
i
naglašava
da
je
važno
biti
uporan
i
staložen,
a
ako
postoji
ljubav
prema
ovom
poslu,
svi
zadaci
su,
kako
kaže,
mala
maca.
Posebno
joj
je
važna
podrška
obitelji.

Oglas

–
Imam
snažnu
podršku
obitelji,
a
posebno
me
raduje
zadovoljstvo
pacijenata
našim
kolektivom
Klinike
za
neurokirurgiju.
Stvarno
sam
sretna
zbog
toga.
I
dosta
učim
uz
ovaj
posao.
Također,
bila
sam
i
na
simpoziju
neurokirurga
u
Opatiji
2022.,
gdje
sam
dosta
naučila
od
drugih
kolega,
a
uvijek
se
važno
usavršavati.

Moja
prijateljica
je
imala
temu
“Poslijeoperacijska
zdravstvena
njega
neurokirurških
bolesnika”
u
kojoj
sam
također
pomogla
i
bilo
je
dosta
pohvala
jer
je
fokus
bio
na
najvažnijim
stvarima,
od
pristupa
pacijentu
do
izlaska
iz
bolnice
te
daljnjeg
liječenja.
Uz,
naravno,
program
pripreme
za
operaciju
i
same
operacije.
Nakon
tog
usavršavanja
primijetila
sam
dosta
stvari
koje
prije
nisam
registrirala,
osobito
kad
bi
liječnici
to
govorili.
I
zato
je
dobro
učiti
jer,
iako
mi
nismo
liječnici,
važno
je
znati
i
razumjeti
mnoge
stvari
koje
mogu
pomoći
pacijentu.
Išla
sam
i
na
simpozij
i
edukaciju
u
Beograd
u
povodu
100
godina
neurokirurgije.
Naša
tema
tada
je
bila
“Prije
i
poslije
operacijska
priprema
neurokirurških
bolesnika”,
a
i
tu
se
mnogo
novoga
naučilo.
Treba
ići
gdje
se
god
pruži
prilika
jer
iz
svega
se
može
naučiti
–
priča
Petra.

Što
se
daljnjih
planova
tiče,
ide
korak
po
korak.

Završetak
faksa

Oglas

–
Ne
volim
planirati
baš
zato
što
radim
ovaj
posao
i
tu
sam
naučila
da
se
život
može
okrenuti
naopačke
u
roku
od
milisekunde.
Želim
posjetiti
neke
gradove,
poput
grada
Petra
u
Jordanu,
završiti
fakultet,
ostvariti
svoju
obitelj
kad
za
to
dođe
vrijeme
i
za
te
stvari
živim,
sigurno
–
zaključuje
za
kraj
mlada
medicinska
sestra
iz
SKB-a
Mostar.