Bez obzira na promjene načina života i navike tradiciji skloni Hercegovci spremno će ustvrditi kako s onima (misli se na susjede i(li) poznanike), koji „ne sade krumpire i ne drže kokoši, ne treba vele posla imati“. Drugim riječima kazano takvi ne vole raditi, a znaju pitati. Međutim, dođu vremena kada uobičajenu proljetnu sadnju krumpira kako se to kaže – za svoje potrebe, nije lako realizirati. Od početka godine vlada nestašica sjemenskog krumpira, omiljenih sorti naših povrtlara. Zašto, govori mr. sc. Aida Kohnić iz čapljinske poljoapoteke „Dušica“:

Prvo sjeme stiže u dvanaestom mjesecu

   „Sezona krumpira je malo specifična i ona se uvijek odvija kroz dvije godine. Znači ovo je sezona krumpira 2023. i 2024. godina. Mi prvi krumpir dobijemo već u dvanaestom mjeseca i tad se opskrbljuju najviše veliki proizvođači, to su količine od 500 kg pa do nekoliko tona. To su specijalne tzv. šleperske isporuke krumpira. Naravno, ovo se sve radi u dogovoru s tim velikim proizvođačima, to je sve popisano i zapisano, njihove količine i njihove sorte, već krajem ljeta, tako da oni u dvanaestom mjesecu preuzimaju svoje, dogovorene količine. Ovo sada u ovoj godini, prvi, drugi, treći čak i četvrti mjesec, pa čak i sve do početka petog mjeseca, tako smo nekada radili imali smo prodaju krumpira sve do 1. svibnja, prvog maja. Što se događa sada sa malim proizvođačima tzv. hobistima, amaterima jer nema onih količina i nema onih sorta na koje su oni već navikli, to su razvikana mona lisa, zatim liseta pa carrera, anais … Što je uzrok“, pita se mr. Kohnić, te nastavlja:

   „Prvi uzrok je u lošoj protekloj godini. Znači klimatske promjene koje su sveprisutne i nezaustavljive, učinile su lošom prošlu godinu. Imali su problema i mali i veliki proizvođači. Znam, kroz javnost se provlačilo da je trebamo zaboraviti, ne smijemo je zaboraviti, tu godini, i ne možemo zaboraviti, neka nam služi kao pouka, kao nauk da koliko može agrotehnika, koliko je u ljudskoj moći da smanjimo štetan utjecaj neuravnoteženih klimatskih promjena. Vidite, zime skoro nije ni bilo, nije bilo ni pet dana nekog hladnog vremena, voćke su već propupale, barem za petnaest dana sve je uranilo.

Mr. sc. Aida Kohnić u nestašici sjemena krumpira bavi se maslinama

   Da se vratim na temu, krumpira nema zbog loše godine i to se odrazilo na količinu, znači količinski krumpira nam fali. Što se tiče ovih sorata koje naši ljudi traže, one su skoro otišle u ropotarnicu prošlosti. Znači svi veliki europski proizvođači sjemenskog krumpira kao što su Nizozemska, Belgija, Njemačka, Poljska… su se, što je zanimljivo, prebacili na proizvodnju sorata krumpira za pomfrit i čips. E, zašto, pa zbog jednostavne računice, kako nam se događa promjena s klimom tako nam se i stil života mijenja. Zamislite da odete u bilo koji restoran kad tražite od pomfrita do nekakvog priloga, neće vam nitko guliti krumpir i čekati deset, petnaest minuta na porciju pomfrita nego se priprema zamrznuti pomfrit“, iznosi mr. Kohnić za većinu javnosti iznenađujući podatak pa u istom stilu nastavlja:

Štetnici i bolesti

   „Proizvodnja  sjemenskog krumpira za pomfrit čak je i lakša, nego kada se proizvodi sjemenski krumpir za naše potrebe. Površine za proizvodnju sjemenskog krumpira moraju biti izolirane od napada štetnika, od napada bolesti, provode se puno jače zaštitne mjere nego što se to sprovodi za površinama koje služe za proizvodnju sjemena pomfrita i čipsa?! Dakle, tu je prerađivačka industrija preotela veliki dio kolača sveukupne proizvodnje pomfrita, odnosno krumpira. Vidimo da su sada  trenutno svojevrsne seljačke bune farmera u Europi, najlakše je sjesti na traktor i raditi nešto mehanički, ali proizvodnja je opterećena administracijom i velikim nametima, papirologijom, te bezrazložnim ekološkim nametima. Uglavnom, kad su farmeri odnosno veliki profesionalni proizvođači sjemenskog krumpira, uvidjeli  da im je jeftinije raditi sjeme krumpira za pomfrit i čips, nego za naše – monalisu, liseta i ostale, promijenili su asortiman. Jednostavna logika.

   -Što da u takvoj situaciji rade Hercegovci?

   -Već sada znamo da će iduća sezona biti još problematičnija i još teža. Dakle, preporučila bi svim onim ljudima koji planiraju proizvodnju krumpira za sljedeću godinu, da već krajem ljeta sjednemo, razgovarao i pokušamo neke količine ‘baciti’ na papir i s tim količinama aplicirati kod uvoznika i da oni pokušaju za nas, isposlovati količine i sorte koje mi tražimo“, naglašava mr. sc. Kohnić, te u trenutačno sumornu zbilju s nestašicom sjemena unosi i nešto vedrine:

Sjemenski krumpir treba pažljivo čuvati

   „Ipak nije sve tako crno, sorata novih, na sreću poboljšanih s puno boljom genetikom ima i mi apotekari ubacivao takve sorte. Mi sezonu sjemenskog krumpira odradimo tako što imamo 50 posto sorata koje narod traži, a 50 posto sorata koje mi inženjeri, apotekari ubacujemo da bi imali raznovrsniju ponudu. Što se dogodi, pa dogodi se to da su ljudi zadovoljniji sa sortama koje mi preporučimo nego s nekom tradicionalnom sortom koju oni po navici kupuju. Na kraju kad stupite u kontakt s proizvođačima saznate da „njihova“ sorta nije dobro nikla, da je bilo problema u zaštiti, jer naši ljudi kad posade, deset, dvadeset kilogram krumpira, izbjegavaju, izbjegavaju da ga zaštite ne vrijeme. Dakle, preostaje da sade nove, puno bolje sorte koje imaju bolju genetiku, nego tradicionalne koje su svakako na izdisaju, za neko vrijeme bit će zamijenjene boljim sortama. Trebaju nam vjerovati na riječ zbog iskustva koje imamo, jer ćemo im preporučiti najbolje u danom trenutku. Pouka ljudima koji još nisu kupili sjemenski krumpir da kupe iz ponude koju trenutačno imaju poljoprivredne ljekarne.

   Valja reći da su tradicionalne sorte na koje su navikli Hercegovci su moglo bi se reći univerzalne, odgovaraju za tepsiju, pire, pomfrit i slično, dok za nove tek treba iskušati.    

Tekst i foto: D. Musa 

Objava Pomfrit, čips, klimatske promjene i nove vrste ‘jedu’ stare sorte krumpira pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.