KUĆNI SAJAM U VITEZU – FIS CENTAR ZA KUĆU I VRT
O
ovome
se
dosta
piše
zadnjih
dana
pa
je
valjda
u
redu
da
i
ja
nešto
kažem:
Jutarnji
je
ovu
priču
čak
stavio
na
naslovnicu
tiskanog
izdanja
sa
mojom
slikom,
išli
su
razgovarat
po
birtijama
u
selu,
a
da
mene
nitko
ništa
nije
pitao.
Top
novinarstvo.
U
Livno
sam
uvijek
volio
ići.
Iz
Livna
se
ljudi
već
dugo
iseljavaju,
ali
u
posljednjih
15-20
godina,
grad
doslovno
izumire.
Van
sezone,
kad
se
gastarbajteri
vrate
u
Njemačku,
grad
je
gotovo
pa
pust.
Meni
je
uvijek
bilo
žao
vidjeti
da
taj
prekrasan
grad
u
potpunosti
odumre,
pa
sam
htio
dati
svoj
doprinos,
u
skladu
sa
svojim
mogućnostima,
u
pokušaju
da
se
nešto
pokrene.
2018.
godine
osnovao
sam
poslovni
inkubator
Linnovate
–
neprofitnu
udrugu
koja
pomaže
poduzetnicima
početnicima
da
izgrade
svoje
firme.
U
početku
sam
mislio
pomagati
u
osnivanju
tehnološki
orijentiranih
firmi,
ali
je
brzo
postalo
jasno
da
to
nije
realno
za
Livno.
Onda
smo
pomagali
svima
–
od
ljudi
koji
su
pokretali
poljoprivrednu
proizvodnju,
proizvodnju
džemova,
stolarske
obrte,
vrtiće…
S
tim
smo
pomogli
stvoriti
50-ak
radnih
mjesta.
Osnivačima
smo
dijelili
grantove
i
beskamatne
pozajmice
bez
kolaterala/garancije
(i
bez
uzimanja
udjela)
za
dobre
projekte.
Sve
se
financiralo
iz
mog
privatnog
džepa.
Dakle
cista
filantropija,
jer
povrata
nema.
Onda
sam
upoznao
Marina
–
čovjek
koji
je
gurao
i
bez
mene,
radio
na
izrazito
visokom
nivou
i
imao
sve
ono
što
pravi
poduzetnik
treba.
Kada
sam
počeo
pričati
sa
Marinom
o
investiciji
u
njegov
projekt
je
jedan
vrlo
poznati
i
svjetski
uspješan
Livnjak
također
bio
zainteresiran
za
investiranje.
Pitao
me
za
povrat
investicije
–
kada
će
se
to
isplatit.
Ja
sam
mu
rekao:
“ako
razmišljaš
o
povratu,
ovo
nije
investicija
za
tebe.
Ja
računam
da
niti
jedan
euro
koji
uložim
u
Livno
neću
nikad
više
vidjeti.
Ovo
radimo
da
se
dolje
nešto
pokrene.”
On
nije
mogao
ići
u
investiciju
koja
ima
malu
šansu
povrata
kapitala,
no
ja
sam
htio
pokušati,
pa
makar
propalo
–
probao
sam
napraviti
nešto
dobro
za
svoj
kraj.
Da
ne
budem
ljut
sam
na
sebe
kada
jednom
budem
star
da
nisam
pokušao
dok
se
još
moglo,
dok
grad
nije
potpuno
izumro.
Ukupno
sam
uložio
blizu
2
milijuna
Eura
u
Marinovu
firmu
Continental
Adventure.
Marin
me
pitao
da
li
želim
70-80%
firme
za
taj
novac,
s
obzirom
da
ničeg
još
nije
bilo
i
sav
kapital
dolazi
od
mene.
Ja
sam
“uzeo”
samo
40%,
jer
želim
da
je
firma
njegova,
jer
relaitvno
je
lako
dati
novac,
a
za
svaki
dan
se
borit
treba
puno
energije.
Cilj
je
bio
–
napraviti
nešto
lijepo
u
Livnu
što
i
mnogi
drugi
mogu
kopirati
i
što
može
stvoriti
što
više
radnih
mjesta
i
vrijednosti
za
kraj.
Za
sad
je
stvorilo
12
radnih
mjesta,
a
plan
je
bio
70
u
roku
od
par
godina.
Do
nedavno…
Livno
i
Livanjsko
polje
su
prekrasni
komadi
prirode.
Osim
što
je
lijepo
je
i
ogromno.
Može
se
doslovno
voziti
satima
sa
off-road
vozilima
i biti
van
civilizacije.
Nikad
mi
nije
palo
na
pamet
da
će
jedan
mali
komadić
tog
prostranstva
postati
problem.
Pogotovo
jer
je
projekt
savršeno
uklopljen
u
prirodu,
iznad
naseljenih
područja.
U
Continental
Adventure
dolazi
se
makadamom,
a
objekte
se
iz
sela
niti
ne
može
vidjeti.
Meni
je
potpuno
OK
da
su
ljudi
protiv
nečega
i
iznesu
argumente
zašto
je
tome
tako.
Ja
sam
mislio
da
radimo
dobru
stvar
za
zajednicu,
da
sam
iz
svog
džepa
izdvojio
da
bi
se
nešto
dobro
napravilo.
I
onda
krenem
čitati
uvrede
protiv
sebe,
da
ja
to
radim
da
se
obogatim
i
takve
stvari.
Radi
konteksta:
izgradio
sam
firmu
koja
vrijedi
preko 2
milijarde
Eura –
investicija
u
CA
je
0,1%
toga.
U
osobnom
vlasništvu
posjedujem
5
automobila
od
kojih
svaki
vrijedi
više
od
cijele
investicije
u
Continental
Adventure.
Zar
stvarno
mislite
da
je
meni
potrebno
da
zaradim
na
šumi
u
Livnu?
Nemam
pametnijeg
načina
investicije?
Ljudi
su
skloni
krojiti
neke
zavjere
kojih
nema.
Da,
kupili
smo
zemljište
za
1
marku
po
m2
–
na
javnom
natječaju
od
Grada
Livna,
isto
za
koliko
su
i
deseci
drugih
u
to
vrijeme
kupovali.
Ne
razumijem
šta
smo
trebali
–
tražiti
grad
da
nama,
iznimno,
prodaje
zemlju
za
5x
veću
cijenu
od
tržišne?
Btw.
Zemljište
je
bilo
već
građevinsko
prije
nego
smo
ga
kupili,
a
ne,
kako
se
lažno
pisalo,
da
smo
ga
mi
pretvorili.
Ono
sta
smo
morali
je
očistit
od
smeća
koje
su
seljani
tamo
desetljećima
istovarali,
na
toj
svojoj
svetoj
zemlji.
Ljudi
kreću
od
sebe
i
valjda
znaju
da
oni
sami
ne
bi
napravili
ništa
nesebično.
Da
ONI
ne
bi
radili
nešto
dobro
bez
svoje
koristi.
I
zato
vjeruju
da
niti
drugi
ne
čine
takve
stvari.
Na
žalost,
ima
nas
tako
naivnih,
glupih…
Ali
evo,
shvatio
sam
– tko
sam
ja
da
pomažem?
Tko
sam
ja
da
spriječavam
izumiranje
svog
rodnog
kraja?
Iako
sam
imao
namjeru
još
jako
puno
toga
raditi
u
Livnu
(tek
mi
je
36
godina,
i
tek
sam
prodao
1%
svoje
firme
[koju
krvavo
gradim
zadnjih
15
godina]
za
svoj
“privatni
džep”
sa
čim
sve
ovo
financiram),
ali
mi
je
ovo
bila
dobra
lekcija.
Više
NIŠTA
neću
raditi,
a
da
nije
nešto
što
radim
radi
sebe.
Hvala
za
tu
lekciju!
P.S.
Što
se
tiče
astronomske
zarade
koju
ću
imati
u
ovom
projektu
–
evo
ponude.
Neka
seljani
skupe
novce
i
za
točno
jednak
iznos
koji
sam
do
sada
uložio
u
projekt
im
prodam
svoj
udio.
Bez
kamate,
bez
marže
–
1:1
moja
investicija.
Pa
oni
mogu
zaraditi
te
astronomske
iznose
umjesto
mene,
napisao
je
Mate
Rimac
na
facebooku.