Ibrahim Jure Zurić – Prijatelj svetoga Ante
Fra Žarko Ilić, u Kršnom zavičaju broj 28 za 1995. godinu, svjedoči o jednom nevjerojatnom ozdravljenju po zagovoru svetog Ante u Ljubuškom.
Pučka predaja
Ibrahim Zurić (kasnije Jure) bio je pobožan čovjek. Mlad je obolio. Nisu mu pomogli hećimi, vidari ni zapisi, pa je odlučio da na Svetog Antu ode na svetu misu i zavapi za svoje zdravlje. Poslije obavljenog zavjeta zdravlje mu se osjetno poboljšalo. Nakon godinu dana razmišljanja i dobrih djela odluči mladi Ibrahim i javno se izjasni pred svojom obitelji da želi prijeći na katoličanstvo. To je u porodici a i šire odjeknulo kao grom iz vedra neba, pa su ga čak proglasili luđakom. Tako ga je njegov djed pozvao preda se i rekao mu: “Ibro, zlato moje, deder ti svome dedi prebroji ovo nekoliko dlaka na postećiji!” Mislio ga tako zbuniti, da mu neće znati odgovoriti. Na to će mu Ibrahim: “Moj dedo, misliš li da sam lud? To ne bi mogao prebrojit ‘moluć’ nego bič po bič.” Poslije toga govora s dedom više ga nisu snapastovali. Mladi Ibrahim s pomoću Božjom i sa svojim komšijama iz Mostarskih Vrata otišao u crkvu na Humac. Poslije poduke o kršćanskoj vjeri mladi se Ibrahim krsti i dobije ime Jure. Jure zato jer mu je taj svetac, kako pričaju, bio najdraži.
Poslije se Jure oženi Anicom Jurič iz Vitine. Sagradiše mu dobri ljudi kuću na Mostarskim Vratima i zagradiše državnog “erara” da ima malo šumice i njivice, od čega bi mogao živjeti. Jure je svake nedjelje i svetkovine išao na svetu misu sa suprugom i s djecom. Tako porodi sa ženom Anicom petero djece: Miju, Antu, Nikolu, Jozu i Stanu.
Jure, kao dobar katolik, odluči se za službu u crkvi. Tako je postao “dijak”: posluživao je svećenike od crkve do crkve. Umro je na Posušju, gdje ga oci franjevci zakopaše uz najviše počasti toga vremena.
Jurina djeca bila za primjer svoj djeci iz okolice, sva su pohađala pučku školu i odlikovala se u lijepom pisanju.
Mijo, Jurin sin, neženja, živio u Dubrovniku kod plemićke obitelji Kaboga, 1945. protjeran iz Dubrovnika i umro 1948. na Mostarskim Vratima.
Ante, zemljoradnik, oženjen iz Pregrada Matijom Ramljak, imao djecu: Nikolu, Mirka, Stanka i Juru. Jure je umro kao dijete, a Nikola, Mirko i Stanko žrtve su Drugog svjetskog rata. Od Nikole ostalo dvoje djece: Danica i Krešimir. Danica se udala: ima petero djece. Krešimir neženja, živi u Zadru.
Tumač nepoznatih riječi: postećija (tur. perz.) = janjeća koža s vunom na kojoj muslimani klanjaju, bič po bič (hrv. u Hercegovini i u Dalmaciji) = pramen po pramen, moluć = velika skupina svijeta
Nikola, sin Jurin, poginuo u Prvom svjetskom ratu, neoženjen.
Jozo, sin Jurin priženio se s Ivom Zorić, nastanio se na Humcu te ima mnogobrojnu obitelj.
Stana je kvalificirana kuharica. Radila je kod redarstvenika Dubrovnik – Metković – Ljubuški, umrla u Ljubuškom 1947. Neudavana.
Ova moja mala kronika o obitelji Zuhrić-Zurić je usmena predaja od moga pokojnog oca Nikole, koji je bio živa legenda o događajima iz našeg sela.
Jakov Tomić Maduna (Mostarska Vrata, 1929.) Kršni zavičaj
Zurići u župnim knjigama
Pučka predaja o Ibrahimu Zuriću i njegovu krštenju potvrđena je i u knjigama župe Humac kod Ljubuškoga. Zato vremenskim slijedom donosimo podatke koje smo pronašli u matičnim knjigama i u stanju duša. Napominjemo da nismo uspjeli pronaći Stanu Zurić o kojoj govori predaja, ali smo našli Matiju.
U Matici kršćenih (MK) zapisano je na latinskom jeziku: “Humac, 13. lipnja 1882. fra Jure Jurić krstio je muhamedanca Ibrahima i dao mu ime Jure, sin Omera Zurića i /F/ate Bećirević iz Ljubuškoga. Kumovi su bili Ilija Bakalar iz Trebižeta i Luka Mihić iz Mostara.” (MK sv. 2. str. 209. br. 327.)
Jure je vjenčan s Anicom Jurič iz Vitine. Međutim, ni u Veljacima ni na Humcu nismo uspjeli naći datum njihova vjenčanja. Prema Matici umrlih (MU) Jure je stvarno umro i pokopan na Posušju: “Ljubuški 5 travnja 1901. Umrli 5 istog Jure sin pok. Omera Zurića od god. 55. Umro na Posušju ukopan na Martića Križu. Prvo smrti ispovigjen i pričešćen u crkvi na 5 dana. = bolest sušica.” (MU sv. 1. str. 321. br. 431.) Iz toga slijedi da je vjerojatno rođen 1846. godine.
Evo Jurine i Aničine djece:
- Mijo je rođen u Ljubuškomu 7. i kršten na Humcu 9. rujna 1883. Krstio ga je fra Anđeo Nuić, a kumovao mu neki Medić iz Radišića. (MK sv. 2. str. 231. br. 37.) Stanovao je na Mostarskim Vratima i tu umro 4. lipnja 1950. (Stanje duša /SD/ Mostarska Vrata str. 52.) Nije se ženio.
- Ante je rođen u Rašljanima 28. veljače i kršten na Humcu 1. ožujka 1885. Krstio gaje fra Ivan Vasilj a kumovao mu mještanin Marko (?). (MK sv. 2. str. 270. br. 359.) U braku s Matijom rođenom Ramljak imao je 4 djece. Umro je na Mostarskim Vratima 23. lipnja 1948. (SD Mostarska Vrata str. 51.) Danas nema njegovih potomaka na Mostarskim Vratima.
- Nikola je rođen u Podljubuškom 9. prosinca i kršten na Humcu 12. prosinca 1886. Krstio ga je fra Blago Babić a kumovao mu mještanin David Ramljak. (MK sv. 3. str. 67. br. 754.) O njemu nema nikakvih drugih podataka.
- Jozo je rođen u Ljubuškom 14. travnja i kršten 15. travnja 1894. Krstio ga je fra Leonard Radoš a kumovao mu Jozo Primorac iz Rašljana. (MK sv. 4. str. 15. br. 136.) Jozo je oženjen Ivom rođenom Zorić. Preselio se u njezinu rodnu kuću na Humac te s njom rodio 7 djece. Umro je u Mostaru 15. siječnja 1965. i pokopan na Kosovoj Gorici na Humcu. (SD Humac str. 126.) Njegov najstariji sin pokojni Ante sa ženom Anicom rođenom Roso nije imao djece. Jozini sinovi Mirko i Dragan imaju po 4 djece. Njihove su dvije obitelji i danas na Humcu.
- Matija je rođena u Ljubuškomu 14. travnja i krštena na Humcu 19. travnja 1896. Krstio ju je fra Damjan Gadža a kumovala mještanka Matija Kordić. (MK sv. 4. str. 82. br. 748.) Ona je završila zemaljski život žalosnom smrću: kuća se nenadano zapalila i mala je Matija u njoj izgorjela 10. srpnja 1899. (MU sv. 1. str. 294. br. 184.)
Iz tih podataka očigledno je da je čudesno ozdravljenje mladog Ibrahima Zurića imalo dugoročne plodove kršćanske vjere u njegovu potomstvu. A to treba zahvaliti moćnom zagovoru Svetog Ante Padovanskog.
Priredio Žarko Ilić
Objava Ibrahim Jure Zurić – Prijatelj svetoga Ante pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.