Miloš Cvjetićanin osvojio K-1 WGP turnir u Sarajevu
Izbornik
hrvatske
reprezentacije
Zlatko
Dalić
gostovao
je
u
HRT-ovoj
emisiji
posvećenoj
Europskom
prvenstvu.
Dalić
je
govorio
o
nastupu
Hrvatske,
koja
je
s
dva
boda
završila
na
trećem
mjestu
u
skupini
te
je
ispala
već
u
grupnoj
fazi.
Podsjetimo,
Hrvatska
je
u
prvom
kolu
izgubila
3:0
od
Španjolske,
a
onda
je
odigrala
2:2
s
Albanijom,
u
utakmici
u
kojoj
je
vodila
do
95.
minute.
Ista
stvar
ponovila
se
Dalićevoj
momčadi
i
protiv
Italije,
kad
joj
je
trebala
pobjeda
za
prolazak.
Hrvatska
je
vodila
do
98.
minute,
a
onda
primila
gol
za
konačnih
1:1.
Jeste
li
došli
sebi
nakon
svega?
Trebat
će
još
puno
vremena
da
sve
zaboravimo
i
prebolimo,
ovaj
šok,
tugu
i
bol.
Pogotovo
ova
zadnja
sekunda
protiv
Italije,
ispadaš
s
Eura
prerano.
Nismo
to
očekivali,
očekivali
smo
puno
više
i
to
zaslužujemo.
Ovo
je
neuspjeh
jer
ova
Hrvatska
vrijedi
više.
Preuzimate
li
odgovornost
ili
je
to
grupna
stvar?
Ne,
nije
grupna
stvar.
Ja
sa
svojim
stožerom
određujem
taktiku
i
sastav,
donosim
odluke
i
za
njih
odgovaram.
Ne
pada
mi
na
pamet
tražiti
alibi,
a
pogotovo
ne
u
igračima,
sucima
ili
nečem
drugom.
To
je
moja
odgovornost.
Igrači
su
dali
sve
od
sebe.
To
znači
da
je
ipak
bilo
grešaka?
Nama
se
cijeli
Euro
sveo
na
90
sekundi.
Oduzmite
zadnju
minutu
protiv
Albanije
i
ovih
30
sekundi
protiv
Italije
i
ja
ne
bih
bio
tu.
Imali
bismo
šest
bodova
i
sada
bismo
govorili
o
fantastičnoj
Hrvatskoj,
koja
je
igrala
sjajno
drugo
poluvrijeme
protiv
Albanije,
koja
je
pobijedila
europske
prvake
Talijane.
Ali
tih
90
sekundi
je
odredilo
sve.
Ovo
je
neuspjeh,
ali
ne
mogu
prihvatiti
da
se
svodi
na
to
da
Hrvatska
odjednom
nije
dobra.
Da
se
vratite
tri
tjedna
unatrag,
što
biste
promijenili?
Glavnu
pripremnu
utakmicu
smo
imali
u
Portugalu
i
prije
toga
Makedoniju
s
drugim
sastavom.
Nakon
Portugala
je
cijela
javnost,
svi
mi
i
ja
osobno
bili
smo
prezadovoljni
kako
je
to
izgledalo.
Dolazi
Španjolska,
sličan
način
igre
kao
Portugal.
Da
idem
nešto
mijenjati,
napravio
bih
grešku.
Odlučili
smo
se
za
istu
priču
koja
je
bila
u
Portugalu
i
koja
nam
je
dala
veliko
samopouzdanje.
Sve
su
ocjene
bile
fantastične.
Mi
protiv
Španjolske
zaista
nismo
igrali
dobro,
ali
nakon
134
utakmice
Španjolske
smo
bili
prvi
koji
smo
im
uzeli
posjed.
Imali
smo
više
šansi,
više
udaraca,
više
smo
trčali,
ali
primili
smo
tri
prejeftina
gola
koja
su
nas
koštala.
Zaslužen
poraz.
Je
li
nas
taj
Portugal
sve
prevario?
Moguće
je
da
smo
vidjeli
nešto
što
se
kasnije
nije
ponovilo,
ali
tako
je
bilo
i
2018.
protiv
Brazila,
gdje
smo
vidjeli
da
možemo.
Ja
sam
izabrao
tu
utakmicu
jer
sam
htio
jakog
protivnika
koji
sliči
Španjolskoj.
Jesmo
li
mi
možda
trebali
igrati
drugačije
protiv
Portugala
pa
da
nas
Španjolci
ne
shvate?
Ali
ja
sam
se
vodio
svojim
rezonom
da
igramo
s
jakim
protivnikom.
Biste
li
mijenjali
popis
da
možete?
Jedina
dilema
je
bila
tko
će
biti
treći
vratar,
99%
ljudi
i
medija
se
složilo
s
mojim
popisom.
Zamjena
za
Brozovića?
Razmišljali
smo
i
razgovarali,
tražili
rješenja,
imali
smo
Moru,
koji
nije
igrao
u
Bologni
zadnjih
pola
godine.
Razmišljali
smo
o
Jakiću,
odlučili
smo
da
ćemo
ići
u
drugom
smjeru.
Kad
god
je
Brozović
falio,
zatvarali
smo
to
s
Modrićem
i
Kovačićem,
to
je
bila
naša
ideja.
Prvi
gol
Španjolske…
Kakve
su
bile
upute
za
postavljanje?
Sve
suprotno
dogovoru
je
ovo
bilo.
Bez
ikakvog
razloga
smo
dali
dugu
loptu,
oni
su
je
presjekli
i
onda
dolazi
ta
dubinska,
okomita
lopta,
što
ne
može
proći
ni
u
juniorima.
Tako
glup
i
tako
naivan
gol,
kroz
naše
srce
je
prošla
lopta…
Drugi
gol
je
kvaliteta
Ruiza,
u
malom
prostoru
prođe
dva
igrača
i
neobranjivo
zabije,
majstorski
gol.
Posebno
me
razljutio
treći
gol,
pripremali
smo
kako
ćemo
braniti
ove
kornere,
Portugal
ih
izvodi
isto
tako
i
mi
smo
ih
spriječili
šest-sedam
takvih.
Morali
smo
dati
napor
da
ne
primimo
taj
gol,
s
2:0
bismo
bili
još
u
igri,
3:0
je
gotovo.
Sve
su
to
prejeftini
golovi,
nikad
nismo
primali
takve
golove.
Priprema
za
presing
Španjolaca?
Pripremali
smo
se
tako
da
ćemo
se
otvarati
s
tri
igrača,
Broz
će
se
spuštati,
prilazit
će
mu
Luka
i
Kova.
Ako
ne
bi
mogli
iznijeti
loptu,
dogovor
je
bio
da
preskačemo
igru
na
Budimira,
ali
nismo
uspjeli
naći
rješenje
za
taj
presing.
Bili
su
jako
brzi
i
agresivni.
Zašto
Pongračić
i
Šutalo?
Tko
bi
ih
mijenjao
nakon
onakve
utakmice
s
Portugalom?
Erlić
nije
odigrao
baš
najbolju
sezonu
u
Serie
A,
Pongračić
je
bio
bolji,
kroz
trening
smo
se
odlučili
za
to.
Gvardiol
na
lijevom
beku,
drugačija
je
to
uloga
u
reprezentaciji
i
u
Cityju?
Tamo
igra
pet
metara
lijevo,
ovdje
pet
metara
desno,
nije
to
neka
razlika.
Problem
je
što
Joško
nije
bio
pravi,
nije
bio
agresivan,
previše
se
povlačio
u
sredinu.
Kako
je
igrao
protiv
Portugala?
Bio
je
igrač
utakmice.
Zašto
se
Joško
toliko
povlačio,
je
li
to
zbog
suigrača?
Svi
smo
mi
tu
bili
jako
loši,
nije
tu
samo
Joško,
svi
su
bili
daleko
od
igrača,
nije
to
bilo
ni
blizu
onog
iz
Portugala.
Primiš
jedan,
pa
drugi
gol,
to
te
ubije,
ne
možeš
se
više
tako
lako
vratiti.
Dogodi
se
situacija
da
cijela
ekipa
zakaže.
Očekivale
su
se
velike
promjene
protiv
Albanije
i
promjena
terceta
u
sredini?
Igraš
protiv
Albanije,
koja
ima
energiju
i
dobar
motiv.
Moraš
složiti
najbolje
što
imaš.
Plan
je
bio
da
izlazimo
preko
ova
tri
igrača
u
veznom
redu,
takva
je
bila
taktika.
Bekovi
su
trebali
biti
široko
i
visoko.
Gore
smo
stavili
Petkovića
jer
može
sačuvati
loptu,
poludesno
Majer,
polulijevo
Kramarić.
Zahtjev
je
bio
da
ti
igrači
plus
bekovi
idu
u
dubinu.
Ali
dobiješ
gol
u
11.
minuti
i
sve
ti
pada
u
vodu.
Taj
gol…
Gvardiol
prati
Perišića,
a
vidite
rupu
između
dva
stopera.
To
je
nemoguće
da
se
tako
stvori.
Nitko
od
četiri
igrača
ne
blokira
centaršut,
nitko
ne
prati
igrača
koji
ulazi
iz
drugog
plana.
Niz
vezanih
grešaka,
kao
i
treći
gol
protiv
Španjolske.
Mi
smo
u
prvom
poluvremenu
trebali
primiti
i
drugi
gol.
Očekivanja
uoči
Eura?
Mi
smo
u
ovo
prvenstvo
ispraćeni
s
velikim
očekivanjima
i
euforijom,
pokušao
sam
to
ublažiti,
ali
nije
išlo.
U
Njemačkoj
su
nas
čekali
naši
ljudi
s
velikom
ljubavi.
To
je
isto
uzelo
maha.
Prije
Rusije
nam
nitko
nije
vjerovao,
tako
je
bilo
i
u
Kataru
i
mi
smo
napravili
čudo.
Očekivanja
su
bila
prevelika,
ali
nisu
bila
bez
razloga.
Ne
tražim
alibi,
ponavljam,
maknite
90
sekundi
i
mi
smo
u
osmini
finala.
Kako
komentirate
izjavu
Ivkovića
da
ste
poput
oca
tim
igračima?
Govorimo
o
starim
i
mladim
igračima,
ali
postoje
samo
dobri
i
loši
igrači.
Ti
igrači
koji
su
sa
mnom
od
prvog
dana,
njih
sedam,
ako
izuzmemo
Kovačića
i
Livakovića
koji
su
mlađi,
ostaje
pet
igrača
kojih
se
ja
nikad
neću
odreći.
Oni
će
biti
u
reprezentaciji
dok
god
to
žele,
dok
sam
ja
izbornik,
dok
igraju
u
kontinuitetu.
Modrić?
Tko
bi
ga
se
odrekao?
Dobio
je
novi
ugovor
u
Realu
i
igra.
Perišić?
Pod
navodnicima
krivac
što
nismo
prošli
dalje.
Jedan
od
najzahvalnijih
igrača
hrvatske
reprezentacije,
ali
je
bio
ozlijeđen.
Da
je
bio
u
formi
u
kojoj
je
bio
prije
ozljede,
mi
bismo
glatko
prošli
grupu.
Kramarić?
Tko
bi
se
njega
odrekao?
Gdje
god
igra,
zabija.
Brozović?
Najbolji
zadnji
vezni
u
hrvatskoj
povijesti.
I
sad
je
najbolji.
Da
ima
netko
bolji,
igrao
bi
prije
njega.
Nitko
nema
takvu
energiju,
dodavanje
i
racionalnu
igru.
Otišao
je
u
Saudijsku
Arabiju
i
slažem
se
da
je
pao
u
formi,
ali
opet
je
naš
najbolji
zadnji
vezni.
Imamo
Majera,
Ivanušeca,
Baturinu,
Sučića,
ali
oni
nisu
zadnji
vezni.
Da
on
nije
najbolji,
ne
bi
bio
najplaćeniji
sportaš
Hrvatske.
Druga
stvar,
protiv
Italije
smo
pretrčali
120
kilometara,
Brozović
preko
13,
a
Barella
je
drugi
s
12.5.
Najbolji
idući
Hrvat
je
Kramarić
s
11.3.
Nađite
vi
igrača
u
hrvatskoj
ligi
ili
bilo
gdje
koji
igra
tako
kao
Brozović.
Vida…
Igrač
koji
je
104
puta
u
hrvatskom
dresu
ostavio
srce
na
terenu.
On
je
s
nama,
ali
ja
sam
procijenio
da
je
u
slabijoj
formi
od
Pongračića
i
Šutala.
Ali
čovjek
sjedi
na
klupi.
Meni
je
žao,
ali
mislim
da
su
drugi
bolji.
Da
imam
bolje
od
Modrića,
Brozovića,
Kramarića…
Igrali
bi.
Daj
Bože
da
dođu
bolji
i
ja
ću
ih
staviti.
Koliko
je
Brozoviću
bilo
teško
pohvatati
sve?
Bilo
mu
je
jako
teško,
pogotovo
protiv
Albanije,
gdje
su
Luka
i
Kova
napravili
neke
greške
koje
inače
ne
rade.
Ne
može
Marcelo
sve
stići,
bekovi
su
išli
visoko,
on
je
bio
na
vjetrometini.
Da
imamo
bolje,
igrali
bi.
Ali
to
su
ti
igrači
koji
su
mene
zadužili
i
ja
ih
se
nikad
neću
odreći.
Ali
govorimo
o
tom
odnosu…
Pa
morate
nekad
biti
i
strogi.
Zbog
tog
odnosa
sam
ja
drugi
i
treći
na
svijetu.
Albanija…
Mi
se
vratimo
nakon
0:1,
drugo
poluvrijeme
igramo
dominantno,
Albanci
ne
mogu
prijeći
centar.
Napadamo
strpljivo
i
dajemo
dva
gola
u
tri
minute.
Sve
to
traje
do
neke
91.
ili
92.
minute,
kada
se
nesvjesno
povlačimo.
Dopustimo
protivniku
da
izađe,
par
dugih
lopti,
ne
reagiramo
dobro.
Taj
drugi
gol,
mi
kod
2:1
idemo
u
kontre
i
ostajemo
tri
na
tri
u
fazi
obrane.
Sučić?
Fantastičan
igrač,
budućnost
hrvatskog
nogometa,
ali
pogledajte
drugi
gol.
Njegov
igrač
odlazi
u
dubinu,
on
ga
ne
prati.
Taj
igrač
odigrava
dodavanje
i
mi
primamo
gol.
Ne
kažem
da
je
on
kriv,
ali
to
je
taj
niz
grešaka.
U
zadnjoj
sekundi
moraš
dati
jedan
dodatan
napor
da
to
spriječiš.
Šutalo
je
mogao
puno
bolje,
lijeva
noga,
a
on
ide
petom.
Ali
to
su
te
greške.
Bez
tog
gola
bismo
prošli
grupu.
Zašto
je
Gvardiol
igrao
stopera
tada?
Pokušali
smo
da
Perišić,
kao
i
Juranović,
svojom
brzinom
napravi
višak
po
beku.
Otkud
ta
panika
u
završnici
utakmica,
nije
bilo
tako
u
Rusiji
i
Kataru?
I
tu
smo
rješavali
do
zadnje
sekunde,
zadnje
situacije.
Nešto
se
uvuče
u
tebe,
dogodi
se.
Ne
znam
ima
li
u
povijesti
neka
reprezentacija
koja
je
primila
dva
gola
u
zadnjim
sekundama
u
dvije
utakmice
zaredom.
Koliko
je
Perišić
mogao?
Ma
svaka
mu
čast,
on
je
nama
u
svakom
slučaju
bio
pojačanje,
no
sigurno
je
da
nije
na
nivou
na
kojem
je
bio
i
to
nam
je
falilo.
Koliko
je
trajao
psihološki
oporavak?
Bilo
je
jako
teško,
ali
znali
smo
da
imamo
šansu,
da
moramo
pobijediti
Italiju.
Morali
smo
pokazati
koliko
smo
hrabri
i
ustrajni.
Kako
sam
predstavio
Talijane?
Aktualni
prvak
Europe,
čvrsta
i
kompaktna
reprezentacija
koja
nema
velikih
zvijezda,
ali
ima
dobrog
izbornika,
dobru
taktiku
i
igrače
koji
puno
rade
i
koji
imaju
iskustvo.
Taktika
je
bila
da
u
prvom
poluvremenu
ne
primimo
gol
jer
smo
u
prve
dvije
utakmice
ušli
s
minusom.
Dobiti
gol
od
Italije
u
prvom
dijelu
je
pogubno.
U
prvom
poluvremenu
smo
igrali
kako
treba,
u
drugom
krenuli
fantastično,
zabijemo
gol
nakon
promašenog
penala.
Sudac
protiv
Italije?
Penal
je
bio
očigledan,
mislim
da
nije
trebao
VAR,
ali
išao
se
uvjeriti.
Penal
za
nas,
Luka
ga
uzme…
Krama
je
podržao
Luku
da
puca
penal,
dao
je
i
gol
u
Portugalu.
Promijenio
je
stranu,
Donnarumma
je
strašno
obranio.
Prepao
sam
se
da
će
Luka
izgubiti
samopouzdanje,
ali
on
zabija
gol
iz
igre
i
postaje
najstariji
strijelac
u
povijesti
Eura.
Odličan
centaršut
Sučića,
sjajna
reakcija
Budimira,
a
Luka
se
nađe
u
petercu,
što
mu
nije
svojstveno
inače,
i
zabije.
Navijači
kako
su
nas
podržavali
tada,
to
dugo
nisam
vidio.
Zašto
je
Kovačić
izašao
rano?
Osjetili
smo
da
smo
pali
u
veznom
redu
u
trci
i
agresiji,
imali
smo
puno
problema
s
Chiesom
kad
je
ušao.
Htjeli
smo
pojačati
trku
s
Ivanušecom,
ušli
su
on
i
Perišić
da
zatvore
našu
lijevu
stranu.
Gvardiol
je
davao
signale
jer
nije
uspio
sam
zatvarati
Chiesu.
Je
li
utakmica
s
Italijom
bila
na
tragu
onog
što
ste
očekivali?
Je,
bila
je
to
vrlo
dobra
utakmica,
izlazili
smo
visoko,
stiskali.
Mi
smo
se
povukli
jer
je
tako
moralo
biti,
mora
i
Italija
krenuti
u
ofenzivu.
Jeste
li
možda
mislili
uvesti
Kovačića
zadnjih
pola
sata
ako
mu
je
nedostajalo
trke?
Ja
taj
trio
nisam
htio
dirati,
razgovarao
sam
s
njima,
naglasio
sam
što
nije
bilo
dobro,
pričali
su
i
oni
međusobno.
Malo
o
centarforima…
Petković
je
protiv
Albanije
djelovao
odsječeno?
Nama
je
bio
cilj
dotjerati
loptu
do
njega
jer
ima
fantastičnu
mogućnost
sačuvati
loptu
ili
da
odigra
dodavanje
u
dubinu.
Albanci
su
to
jako
dobro
zatvarali,
nije
bilo
protoka
lopte
prema
njemu
i
baš
zato
je
bio
odsječen.
Nedostajalo
mu
je
lopti.
Nedostajalo
je
jer
nas
je
gol
poremetio,
previše
igrača
se
vraćalo
po
loptu.
Budimir?
Čini
mi
se
da
on
više
da
kad
uđe
s
klupe.
Sudjelovao
je
u
golovima
protiv
Albanije
i
Italije,
on
je
borac,
agresivan,
jako
je
dobar
za
takve
utakmice.
Puno
toga
dobroga
je
donio.
Neupitno
da
nam
je
značajan
igrač.
Možemo
li
i
za
Marija
Pašalića
reći
da
je
bolji
s
klupe?
On
je
vrijedan
i
strpljiv
igrač,
fantastičan
je
kao
osoba,
nikad
nećete
čuti
prigovor
od
njega.
Kad
god
je
igrao,
dao
je
jedan
impuls.
Protiv
Italije
je
počeo
i
odradio
fazu
obrane,
ali
u
napadu
je
izgubio
neke
lopte
koje
su
bile
čiste.
Ali
protiv
Španjolske
i
Albanije
je
napravio
pomak
kad
je
ušao.
Gol
Italije?
Prvo
imamo
situaciju
gdje
imamo
faul
koji
nismo
dobili,
a
onda
faul
za
Italiju
na
njihovoj
polovici.
Prolazim
pored
klupe
i
Iva
mi
pokazuje
na
mobitelu
7:04.
Tada
je
Budimir
morao
leći
pred
loptu,
baciti
je
negdje,
smetati
Donnarummi.
Morali
smo
ih
usporiti
u
tome,
ali
nismo
reagirali.
Pet
igrača
nam
je
ispalo,
previše
smo
suzili,
a
onda
je
njihov
igrač
pogodio
što
možda
ne
bi
da
gađa
još
100
puta.
Moramo
o
sucu
te
utakmice…
Kriterij
nije
bio
u
redu.
Neću
govoriti
o
sucu,
neću
tražiti
alibi
u
njemu.
Mislim
da
kriterij
nije
bio
isti,
ni
blizu.
Problem
je
tih
osam
minuta.
Maksimum
je
bilo
pet,
on
je
stavio
osam
i
dalje
nemam
komentar.
Ne
želim
se
više
upuštati
u
to.
Mi
kao
ekipa
smo
to
mogli
riješiti.
Idemo
malo
o
Modriću…
Kad
god
izgubimo,
vidimo
ga
kako
je
očajan.
Sve
je
osvojio
s
klubom,
a
sad
to
želi
i
s
Hrvatskom.
Da,
on
ima
kredite
kod
mene
i
naravno
da
ih
je
zaslužio.
Poseban
je
osjećaj
svima
kad
on
dođe
u
reprezentaciju.
Ovo
je
zaista
bio
šok,
suze
svih
nas…
Imaš
prolazak
i
dobiješ
gol
u
98.
minuti.
Da
se
raspadneš…
Znamo
koliki
je
Luka
emotivac
i
koliko
živi
za
to.
Njega
prati
i
2008.
i
2016.
i
sad
ovo.
Razgovarao
sam
s
njim
i
zaključili
smo
da
nema
ništa
bez
patnje.
Osvojili
smo
tri
medalje
u
šest
godina,
ali
ti
moji
senatori
su
ih
osvojili
nakon
deset
godina
patnje
i
truda.
Ovi
mladi
dečki
su
osvojili
dvije
medalje
u
pola
godine,
oni
nemaju
tu
muku.
Moraš
to
proći,
i
ja
s
njima,
da
bi
opet
bio
pravi.
Ne
može
u
životu
biti
samo
radost
i
veselje.
Nogomet
je
okrutan
i
ubije
te,
nas
je
ubila
ta
98.
minuta.
Treba
naći
snage
i
energije
ponovo
se
dići.
Nije
sramota
pasti,
sramota
je
ne
dići
se.
Pali
smo,
ja
sam
pao,
ali
moramo
se
dići
i
dići
ćemo
se.
Ja
sam
izbornik
šest
godina
i
devet
mjeseci.
Sve
su
bili
samo
uspjesi,
radost
i
sreća.
Prije
sedam-osam
godina
Hrvatska
je
igrala
više
utakmica
na
praznom
nego
punom
stadionu,
prekidale
su
se
utakmice.
Za
šest
godina
smo
napravili
svjetsku
nogometnu
velesilu.
Postali
smo
simbol
nacije.
Doveli
smo
preko
100
tisuća
ljudi
u
Berlin,
Hamburg
i
Leipzig.
Postali
smo
sinonim
nacije.
Nije
sve
u
medaljama
i
pobjedama,
ima
i
to
nešto.
Kad
kažem
mi,
tu
mislim
i
na
predsjednike
saveza,
Šukera
i
Kustića,
igrače,
stožer
i
neki
mali
djelić
meni.
Nema
tu
mjesta
kritici,
ovi
igrači
zaslužuju
samo
hvalospjeve.
Svi
koji
ih
kritiziraju
moraju
se
ustati
kada
govore
o
njima
i
hrvatskoj
reprezentaciji.
Ovo
se
moralo
dogoditi.
Jesmo
razočarali
i
napravili
neuspjeh,
ali
život
ide
dalje.
Ne
može
sve
biti
samo
uspjeh.
Ostajete
izbornik?
Nisam
čovjek
koji
će
pobjeći
nakon
prvog
neuspjeha.
Ovo
je
moj
prvi
neuspjeh.
Neće
mene
otjerati
naslovi
po
novinama
i
komentari
na
društvenim
mrežama.
Moje
mjerilo
je
onih
100
tisuća
navijača
u
Njemačkoj,
30
tisuća
navijača
koji
nakon
Italije
skaču
i
bodre
nas.
Znam
da
sam
doživio
poraz
i
da
su
svi
koji
su
čekali
poraz
dočekali
svoju
šansu.
Oni
sad
izvode
penal,
ja
se
branim.
Ništa
me
neće
pokolebati
u
mom
putu,
neću
se
odreći
ničega
svoga,
ja
znam
tko
sam
i
što
sam
i
kome
odgovaram.
Neće
se
ni
hrvatska
reprezentaciji
odreći
svojih
vrijednosti,
nego
će
nastaviti
dalje.
Nakon
dugo
godina
su
došle
i
navijače
skupine,
svi
zajedno
su
nas
bodrili.
To
je
uspjeh.
Rezultat
je
neuspjeh,
ali
nisam
čovjek
koji
će
odmah
pobjeći.
Hvala
savezu
i
igračima
na
podršci.
Neću
donositi
nikakve
ishitrene
odluke,
ali
ja
ovu
Hrvatsku
vodim
sedam
godina.
Kad
Hrvatska
pobjeđuje,
moja
uloga
nije
nikakva,
kad
izgubi,
onda
je
druga
priča.
Ostaje
li
Modrić?
Nismo
razgovarali
o
tome,
bilo
bi
jako
lijepo
da
ostane,
ali
on
će
sam
odlučiti.
Vidjet
ćemo
koliko
nam
znače
ti
stariji
igrači
tek
kad
napuste
reprezentaciji
i
koliko
ćemo
patnje
imati
da
opet
sve
posložimo.
Moja
misija
je
odvesti
Hrvatsku
na
SP
za
dvije
godine,
pripremiti
se
kroz
Ligu
nacija.
Modrićevo
vrijeme
prolazi,
tko
bi
mogao
povući
novu
generaciju?
Naravno
da
imamo
nekoga
takvoga,
ali
treba
vremena.
Govorio
sam
kako
se
Modrić
patio
12
godina
da
bi
došao
do
medalje.
Treba
vremena…
Imamo
mlade
igrače
koji
su
potencijali.
U
ovoj
generaciji,
Mateo
Kovačić
je
taj.
A
od
ovih
koji
dolaze,
sigurno
da
su
tu
Sučić
i
Baturinu.
Imaju
kvalitetu
i
potencijal,
ali
moraju
imati
kontinuitet
i
moraju
igrati.
Baturina?
Mi
smo
o
njemu
razmišljali,
da
i
protiv
Španjolske
i
Italije
igra,
ali
situacije
su
bile
drugačije.
Ima
okomitost
i
brzinu,
što
nama
fali,
sigurno
je
da
će
dobivati
sve
više
prigode.
On
je
taj
koji
će
uz
još
nekoliko
mlađih
nositi
budućnost.
Kakvi
smo
na
bočnim
pozicijama?
Na
desnoj
strani
imamo
Juranovića
i
Stanišića
koji
se
izmjenjuju.
Drugačiji
su
tip
igrača,
Juranović
je
brži,
Stanišić
je
stabilniji.
Na
lijevoj
strani
je
Joško.
Sosa
se,
nažalost,
pogubio
odlaskom
u
Ajax.
Sve
snage
moramo
usmjeriti
na
snagu
i
pripremu
i
te
bokove
koji
su
u
nogometu
sve
važniji
i
sve
bitniji,
trebaju
nam
brzi
i
prodorni
igrači
koji
mogu
zatvoriti
i
fazu
obrane.
Igra
s
trojicom
u
obrani?
Imamo
nekoliko
jako
dobrih
igrača
u
tom
dijelu
igre,
Gvardiola,
Stanišića,
Šutala,
Erlića,
Pongračića,
Ćaletu-Cara…
Treba
to
vidjeti.
Problem
je
što
u
reprezentaciji
nema
vremena.
Okupimo
se
u
ponedjeljak,
a
igramo
u
srijedu.
To
zahtijeva
malo
više
pripreme,
no
sigurno
imamo
potencijala
za
tu
priču
i
moramo
raditi
na
tome.
Stoperi
su
uglavnom
mlađa
generacija
i
sad
ostaju
sami.
Sjetite
se
Gvardiola
u
Kataru,
bio
je
sjajan,
ali
je
uz
sebe
imao
Lovrenu.
I
Vida
ga
je
korigirao
s
klupe.
Hoće
li
biti
jačih
rezova
u
Ligi
nacija?
Liga
nacija
je
šest
utakmica,
rujan,
listopad
i
studeni.
Mora
se
jasno
komunicirati
što
je
plan
i
želja.
Reprezentacija
se
mora
slagati
za
kvalifikacije.
Pokušat
ćemo
tražiti
i
rezultat,
ali
ako
se
to
ne
uspije,
da
se
ta
reprezentacija
složi
i
da
se
da
šansa
igračima
za
koje
se
pretpostavlja
da
to
mogu.
Sigurno
da
moramo
tražiti
zadnjeg
veznog,
nije
lako
igrati
tu
poziciju.
Nemamo
tog
radnika
i
rudara.
Što
možete
reći
o
svom
stožeru?
Moj
stožer
radi
jako
dobar
posao,
svaki
dan
komuniciramo.
Kad
smo
radili
popis,
sjeli
smo
za
stol
i
nismo
se
dizali
dok
nismo
sve
raščistili
i
dogovorili.
Složili
smo
se
oko
popisa
i
to
je
bilo
ono
najbolje
što
Hrvatska
ima.
Tko
Vam
je
desna
ruka?
Svi
radimo,
Ćorluka,
recimo,
radi
na
defenzivnim
prekidima.
Uvijek
se
ustaje
s
klupe
u
tim
situacijama,
ali
ti
s
klupe
ne
možeš
dati
nikakav
savjet,
nitko
te
ne
čuje.
Poruka
za
kraj?
Hvala
mojim
igračima
na
mjesec
dana
energije,
rada,
truda,
strpljenja
i
discipline.
Odradili
smo
ih
bez
ijednog
problema,
sve
je
funkcioniralo
i
to
je
dokaz
koja
su
oni
vojska
i
koja
su
oni
ekipa.
Hvala
mom
stožeru
na
kvalitetnom
radu,
na
podršci
ljudi
u
savezu.
Moram
se
zahvaliti
i
našim
navijačima,
sve
su
oduševili.
Jesmo
razočarali,
Euro
je
bio
loš,
ali
barem
smo
doveli
te
naše
navijače.
Podržavali
su
Hrvatsku
svi
zajedno
i
to
je
jedino
ispravno,
i
kad
gubimo
i
kad
pobjeđuje.
Postali
smo
simbol
naroda
i
simbol
Hrvatske
i
mi
smo
postali
svjetska
velesila.
Dogodio
se
taj
kiks,
ali
možda
se
to
moralo
dogoditi
da
budemo
bolji.