Iako većina kandidatkinja javno tvrdi da imaju iste mogućnosti tokom kampanje, u razgovorima “u četiri oka” saznajemo – žene su kandidatkinje za načelnice samo u onim općinama u kojima nema šanse da prođu

Piše: Rubina ČENGIĆ

Kandidatkinje na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, koji su zakazani za 6. oktobar 2024. godine javno će reći da su u kampanji ravnopravno zastupljeni muškarci i žene. Neke će čak i javno pohvaliti da ih je na listama više nego muškaraca. Neke će (samo) nezvanično otvoriti dušu i opisati pravu predizbornu sliku.

– Žene su kandidatkinje za načelnice samo u onim općinama u kojima nema šanse da prođu. Muškarci nisu željeli ulaziti u unaprijed izgubljene bitke, pa je ženama obećano da će sačuvati mjesta na kojima su. A žene su spremnije da izgube bitke nego muškarci – kaže jedna političarka iz stranke s desnog dijela političkog spektra.

Ravnopravnost i zajedništvo na ulici, u medije – nositelji lista

No, ima i slučajeva iz kojih se može zaključiti da ipak mnogo zavisi i od svake kandidatkinje ponaosob.

– Imali smo neke skupove i ne vidim razliku između muških i ženskih kandidata. Radimo na ulici, razgovaramo s prolaznicima, predstavljamo se i čini mi se ravnopravno. Nekad bude više žena, ali uglavnom nas je jednak broj. Na društvenim mrežama kampanju vodi stranka, ali i mi sami za sebe pravimo promociju i zaista ne vidim razliku između žena i muškaraca u kampanju – kaže Alma Avdić iz tuzlanskog SDP-a BiH.

Lakše je direktoru da vodi kampanju

I Gordana Antelj iz Gacka (Socijalistička partije Srpske – Goran Selak) kaže da u kampanji njene stranke zajednički rade muškarci i žene.

– Mislim da svi imamo podjednaku podršku stranaka i kako se mi ovdje svi znamo mislim da je isto u svim strankama. Liste su kreirane kako zakon predviđa. Imamo i  jednu ženu više od obaveznog broja, ali možda u medijima ima više muškaraca. U Gacku se svi znamo, pa radimo kampanju od vrata do vrata. I zaista radimo zajedno. Mislim da je po prvi put ne osjetim da su žene zapostavljene. S tim da je lakše nekom direktoru da vodi kampanju nego ženi koja radi kao službenica ili u prodavnici – kaže Antelj.

Pojašnjava da je promotivni materijal urađen u Banjaluci i distribuiran u lokalne zajednice, te da nemaju vlastite promotivne materijale.

– Svi se znamo, pa smo se opredijelili za lične susrete, a ne na promotivni materijal –  kaže Antelj.

Ćavar: Teško je biti nezavisna kandidatkinja

Nekada vijećnica Naše stranke u Gradskom vijeću Mostara Boška Ćavar je u ovoj predizbornoj trci nezavisna kandidatkinja.

– Mnogo je zahtjevnije biti nezavisna kandidatkinja jer sve sama organiziram, od prvog plakata preko mjesta na kom ću postaviti plakate do organizacije cijele kampanje, Sve je na meni ili ja sama sve moram odobriti u mom malom skromnom timu. Mislim da je 10 puta teže nezavisnim, ali sam sretnija jer mogu misliti svojom glavom. Ljudi me prepoznaju, znaju moje ime, ono je skromno i časno jer sam radila po savjesti, prilaze mi u gradu. Kažu da sam hrabra jer govorim otvoreno o problemima, ali ne znam hoće li izaći na izbore i kako će glasati jer je kod nas vrlo komplikovan sistem. Teško je ljudima objasniti ko može glasati za mene, a uz to  stranke su te koje imaju novac, a ljudi vole novac i nije teško kupiti glas – kaže Ćavar.

Ona naglašava da će se nastaviti boriti protiv legalne gradnje i nezakonite legalizacije na štetu ljudi koji žive na tim lokacijama.

Ozbiljnija promocija? To moramo same

U Cazinu Dženita Hepić iz SDA kaže da kandidati i kandidatkinje zajedno obilaze mjesne ogranke i predstavljaju se građanima.

– Sve radimo zajedno. U mom mjesnom ogranku smo nas dvije žene i dva muškarca. Radimo kada je ko slobodan, ali se zajedno trudimo. No, u medijima su uglavnom nosioci lista, u Cazinu je to muškarac, ali u Bihaću žena, pa mislim da smo podjednako zastupljeni – kaže Hepić i naglašava da su njoj najveća podrška prijateljice i muža, ali i stranka.

U Banjaluci Ljubinka Đukić Kajkut iz DNS-a kaže da su u njenoj stranci svi ravnopravni, te da ima i onih koji se sami više angažuju.

– Mi smo kao stranka u medijskoj blokadi i promovišemo se preko društvenih mreža, uglavnom svako za sebe. Stranka je obezbijedila osnovni promotivni materijal, ali ako želimo neku ozbiljniju promociju  – to moramo same. Što se čini zastupljenosti u kampanji, mislim da smo sasvim ravnopravni, osim pojedinaca koji se individualno potrude – kaže Đukić Kajkut.

Prilika više

I Anja Stipinović, kandidatkinja HDZ BiH za Općinsko vijeće Vitez kaže da u kampanji vlada apsolutna ravnopravnost.

– Nas je na listi 30 i svi imamo istu podršku i od stranke i među sobom. Žene su u našoj stranci dobile priliku biti na listi i više nego Statut propisuje. Svi imamo jednak broj oglašavanja i istu količinu promo-materijala, nitko nije zapostavljen. Lično nikada nisam osjetila ili doživjela bilo kakvo negativno iskustvo, a dugo sam politički aktivna i kao kandidatkinja imam puno podršku – kaže Stipinović.

Teško je doći do izražaja

SDP-ova kandidatkinja Senka Dedović iz Goražda je u politiku ušla nakon dugogodišnjeg aktivizma. Ovo joj je druga kampanja.

– Ženama je teško doći do izražaja da bi stigle do cilja. Za ove izbore imamo stvarnu podršku stranke  –  od promo-materijala, olovki i upaljača do plakata – sve je stranka obezbijedila – kaže Dedović koja je na listi na broju dva.

Priznaje da se za to visoko mjesto sama izborila.

– Morala sam da budem i glasna i bučna. Mislim da žene nemaju ni volju ni snagu da se uključe u politiku. Mi koje smo sada u politici smo sigurno drugačije, jače. Uz to nema ni dovoljno edukacije. Mentalitet je takav da postoji rodna diskrimanicija – kaže Dedović.

Šta ti je to trebalo?

Direktorica Akademije za žene, nekada zastupnica u Parlamentu BiH Maja Gasal vjeruje da su kandidatkinje u kampanji prepuštene same sebi.  

– Žene koje su u kampanji ili politici i koje je nemoguće optužiti za korupcija, kriminal, odnosno koje nemaju oraha u džepovima najčešće se onda prozivaju po pitanjima morala, etike, tijela… Tada žena postaje objekt koji se možda i po prvi put susreće sa spominjanjem svog imena i privatnog života u javnosti. Nisu pripremljene ni istrenirane, a još manje imaju stranačku podršku za krizno komuniciranje. Prepuštene su same sebi i udarcima sa svih strana. Tad im njihovi najbliži znaju reći  – što ti je to trebalo u smislu i stranačkog i političkog angažmana. Ali ne prođu sve žene ni u kampanji ni u politici isti put. Važno je naglasiti da udarci najčešće dolaze iz stranke kojoj same pripadaju, jer ako je izvjesno da će proći na listi, a neko drugi sa iste liste se vidio u skupštini ili vijeću – koriste se metode koje ju natjeraju da odustane od mandata i tako se ostvari planirani scenario. Isto se dešava i kada se žene u politici ili strankama pobune protiv podizanja ruke za nešto ili jednostavno kada misle svojom glavom i koriste se govorom – kaže Gasal.

Korisni savjeti za žene u politici

Političarka i aktivistica Besima Borić u dugogodišnjoj karijeri bila je i zastupnica i ministrica i ima puno pravo da savjetuje kada ili kojim ženama nije mjesto u politici.

– Ako nije potpuno ubijeđena da je dobro da je na listi i da je tu svojom voljom i opredjeljenjem; ako sama nema dovoljno samopouzdanja i sklanja se od svega; ako ne poznaje program svoje stranke i njene ciljeve; ako ne poznaje nadležnosti lokalne zajednice ili drugih nivoa vlasti; ako nije napravila svoju pripremu u smislu šta govoriti, kome se obraćati i slično; ako nije spremna odgovoriti na provokacije i mirno ih prihvatiti; ako vidi da nije predviđena da govori ni na jednom skupu, a ćuti i ne pita zašto; ako ne organizira svoju malu podršku, drugarice ili rodice koje idu uz nju u šetnji, obilazak ili slično; ako individualno ne organizira obilaske komšiluka,  poznanika, rodbine; ako na adekvatan način ne obavijesti i poznanike i ostale ljude da je kandidatkinja; ako se samo osloni na kampanju koju vodi stranka, plakate, afiše i slično jer ona obično nije na njima  – onda ženi nije mjesto u politici – kaže Borić.

Posebno mjesto u paklu

Aktivistkinja koja redovno sudjeluje u edukaciji kandidatkinja ističe kako su mnoge od njih otvoreno govorile da do objave lista nisu znale na kom su mjestu na listi ili trebaju li podići kredit da finansiraju svoju kampanju jer stranka neće ili ne može da im pomogne.  

– Jedna nam je čak ispričala da je povukla ozbiljne veze da bi je s dna liste pomakli ka sredini. A bila je na dnu liste je jer se često suprotstavlja predsjedniku. Treba naglasiti da smo iz mnogobrojnih razgovora sa kanditkinjama također zaključili da mnoge od njih ne znaju ništa o zakonima, Ustavu BiH, svojim pravima, o tome kako funkcioniše lokalna uprava, šta su ingerencije gradova i općina… Sve to ukazuje na mogućnost da neko upravlja njima ukoliko budu izabrane, da u političku arenu ulaze bez jasno profilisane vlastite odluke za djelovanje u politici. Sada, kada gledam ovjerene liste, sjetim se izjave Madeleine Albright da u paklu postoji posebno mjesto za žene koje ne pomažu druge žene, pomislim da bi se u uslovima  predizborne kampanje u BiH mogla primijeniti misao da u paklu postoji posebno mjesto za žene koje su na listama s dvoje kandidata pristale da budu broj 2 – kaže ova aktivistkinja.

Nije kraj kad je kraj

No, problemi za žene u politici ne završavaju s kampanjom i prebrojavanjem glasova.

– Kao vijećnica iz reda ostalih, a s obzirom na to da je načelnik bio Bošnjak, trebala sam biti izabrana za predsjednicu Gradskog vijeća. Ali većina u Vijeću je i prije konstituirajuće sjednice imala “svog kandidata”, koji nije bio ni izabran u Vijeće. I prije konstituirajuće sjednice je nekoliko izabranih vijećnika i vijećnica odustalo od mandata, poslali su izjave CIK-u da se povlače i tako se stvorio prostor da jedan član stranke većine koji se izjašnjava kao Hrvat, a koji uopšte nije ušao u Gradsko vijeće, bude izabran za predsjednika i prije nego je CIK verifikovao njegov mandat – priča Elvira Selmanović iz Gradskog vijeća Bihać koja je na ovim izborima kandidatkinja Naše stranke.

Žene lošije kotiraju i kod stranaka i kod birača

Pred lokalne izbore 2020. godine Centar za edukaciju i istraživanje Nahla je vodio kampanju „Ja glasam za ženu“ koju su podržale Vlade UK, Švicarske i Kraljevine Nizozemske.

– Mi smo to radili više s ciljem da podignemo svijest građana i građanki, da promijenimo stav i prema ženama i prema izborima i glasanju, a ne da utičemo na rezultate. Željeli smo razbiti predrasudu da žene nešto ne mogu ili ne zaslužuju. Ali rezultati izbora su pokazali da žene lošije kotiraju i kod svojih stranaka i kod birača. S druge strane i žene, usljed spleta različitih okolnosti, ne uspijevaju da se nametnu, birači i biračice ih ne primijete. Da li je to stvar mentaliteta, odgoja, odrastanja, politike stranaka, školovanja ne znam, ali je na kraju malo izabranih žena. Ima naravno i žena koje ulaze u politiku bez jasne vizije ili motiva, neodgovorno, bez  dovoljno ličnih kapaciteta. Ima takvih i muškaraca, ali je žena manje i onda je pažnja na njima. Uz to kako je njih manje onda ih manje bude i izabrano – kaže Sehija Dedović iz Nahle.

Samo 29 kandidatkinja za (grado)načelnice

Podsjećanja radi, među kandidatima/kinjama za načelnike/ce i gradonačelnike/ce je 29 žena, a žena su nositeljice oko 220 stranačkih lista za vijeća za 146  opština/općina i gradova.

Na lokalnim izborima u BiH zakazanim za 6. oktobar 2024. godine učestvuje 296 političkih subjekata  – političkih partija, koalicija, nezavisnih kandidata i 26.089 osoba među kojima je 10.983 žena.

Centralna izborna komisija je na početku zvanične predizborne kampanje naglasila obaveze političkih subjekata da ravnopravno promovišu kandidate oba pola. No, to pravilo nije spriječilo pojedine političke subjekte da i na listi sa dvoje kandidata žena bude na drugom mjestu.

The post PREDIZBORNA KAMPANJA Ženama upaljači i olovke, a muškarcima prvo mjesto na listi appeared first on Interview.ba.