Ja se u svom advokatskom poslu vodim riječima mog nedostižnog intelektualnog i advokatskog uzora Srđe Popovića: čak i u okolnostima ovako jadnog pravosuđa mi se nikada ne trebamo prestati ponašati kao da živimo u pravnoj državi, zasnovanoj na poštivanju ustava i zakona

Razgovarala: Dženana ALAĐUZ  

Kad je nakon, kako kaže, svega tri decenije u novinarstvu, shvatio da više nema uslova da novinarstvo “upražnjava” na način na koji je to činio, jedini koji umije i jedini koji bih mogao prihvatiti, Senad Pećanin se sjetio – pa ja sam završio i magistrirao pravo, položio pravosudni ispit, Pravo upisao da bi jednog dana nastavio očevu praksu. I malo je onih koji ga znaju koji su bili iznenađeni. Danas je baš kao i u novinarstvu objektivan (ali i nemilosrdan) kritičar pravosudnog sistema u BiH. I nudi, eto baš nudi potpuno rješenje za tešku bolest od koje boluje pravosuđe.

– Ja sam sve skloniji uvjerenju da u postojećim okolnostima potpune entropije sistema jedini način za promjenu ovakvog stanja je imenovanje makar jedne osobe sa kombinacijom neophodnog znanja, morala i hrabrosti na neku od ključnih pozicija u pravosuđu: mislim da čak i samo jedna prava osoba na pravom mjestu u pravo vrijeme može napraviti čudo – kaže.

“Marko, Ivica i Enes” iz Nadrealista

Interview: Situacija u bh.pravosuđu čini se nikad nije bila gora: najistaknutije ličnosti sudstva i tužilaštva su suspendovani (Mihajlović, Burzić), u zatvoru zbog korupcije (Debevac) ili u višegodišnjem bjekstvu od zakona, a da i ne spominjem čuvenu afera potkivanje sa tadašnjim predsjednikom VSTV Tegeltijom. Šta se, prema Vašem mišljenju, zapravo dešava?

Pećanin: Stanje u pravosuđu koje ste opisali nije trenutno, već predstavlja kontinuitet započet potpunom kapitulacijom pravosuđa (uključujući i tužilaštva) 2010. godine. Podsjećam, i pored obilja dokaza koji su prikupljeni u istragama za teška krivična djela protiv Zlatka Lagumdžije, Milorada Dodika i Dragana Čovića, nakon izbora te godine, tužilaštva su odustala od podizanja optužnica protiv njih. Iako su tužilaštva raspolagala obiljem dokaza prikupljenih tokom istrage (neke od tih nepobitno optužujućih dokaza sam kao novinar i objavljivao u Danima) odustalo se od podnošenja optužnica i time je i praktično i simbolički sahranjena dugo pripremana i obilato finansirana reforma pravosuđa. Kao iz skeča Nadrealista, tada su amnestirani “Marko, Ivica i Enes” ( Milorad, Dragan i Zlatko) i to je početak slobodnog pada pravosuđa u ralje politike koji još uvijek traje. Ono što je kvalitativno novo jeste direktan upliv na rad pravosuđa od strane diplomatskih predstavnika u Bosni i Hercegovini. Tu prije svega mislim na neprihvatljivi uticaj ambasade SAD u BiH na tužilaštva i sudove, koji se ogleda u zloupotrebi pravosudnih institucija za ostvarivanje njenih političkih interesa. Često ti interesi i nisu u suprotnosti sa interesima BiH, ali se kose sa elementarnim principima neovisnosti pravosuđa i vladavine prava. Najdrastičniji primjer predstavljaju optužnica i presude nekadašnjem premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću. Ističem ga.ne zato što je gospodin Novalić moj klijent i što sam, zajedno sa kolegom Elmirom Jahićem, podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH povodom presude, već zato što sam temeljito upoznat sa istragom, optužnicom i presudom protiv njega. Sve zajedno ne samo da nema nikakve veze sa pravom, zakonom i pravnom državom koju deklarativno podržavaju diplomatski predstavnici u Bosni i Hercegovini, već se tog postupka ne bi postidio ni Staljinov tužilac Višinski.   

Zašto vlast ne želi smijeniti Galića?

Interview: Nedavno istraživanje bh. medija pokazalo je da su do aprila ove godine tužitelji koji su pod suspenzijom zaradili više od 800.000 km plata. Pa ovo je, po meni, nagrada, a ne suspenzija. I također mnogo govori o pravosudnom sistemu, pravu i pravdi u BiH?

Pećanin: Nažalost, ništa neobično. Jesmo li svjedoci da ovih dana vladajuća koalicija ne želi smijeniti čelnika SIPA-e Zorana Galića, koji je funkciju i državu napustio nekoliko sati prije hapšenja zbog dokaza o počinjenim teškim krivičnim djelima tokom vršenja funkcije u ključnoj državnoj policijskoj instituciji?   

Interview: Od osnivanja ureda Glavnog tužitelja BiH 2003 niti jedan tužitelj_ica nisu završili časno svoj mandat – ako su ga uopće i završili: Jurčević Barašin, Salihović, Tadić. Trenutni glavni tužitelj je bio jedini kandidat, jer je jedan protukandidat bio pod disciplinskim postupkom a drugi je na američkoj crnoj listi! Da ne živim u ovoj državi mislila bih da je ovo neka satira. Kako Vi ovo komentarišete?

Pećanin: Sve je to posljedica činjenica da je politika u potpunosti ovladala, i preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, pravosuđem. Sa izuzetkom pokojnog Barašina, nijedan glavni tužilac nije imao ni stručnu, ni karakternu doraslost za tako visoku tužilačku funkciju i samostalnost u odlučivanju koju ona nudi. Pogledajte samo primjer glavne tužiteljice Tadić: ona je, ne trepnuvši, hladno, u emisiji Senada Hadžifejzovića obmanula – ili da budem precizniji: slagala – javnost da je od SIPA-e dobila dokaze o “pranju novca” u istrazi protiv tadašnjeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića. U optužnici mu je i to krivično djelo stavljeno na teret, mada je SIPA i zvanično, pismeno, objavila da nikada nije imala dokaze, pa ih nikada nije ni mogla dostaviti tužilaštvu, da je bilo pranja novca. I pored drugih teških povreda i zloupotrebe funkcije koju je obavljala ona je – umjesto u zatvoru – i dalje tužiteljica Tužilaštva BiH.

Još “čekamo ponedjeljak”

Interview: Koliko su po Vasem mišljenju, a i iskustvu, presude na bh.sudovima (is)pravne, a koliko zapravo rezultat raznih političkih, ekonomskih, interesnih namještaljki? Pa sjetimo se afere Potkivanje, slučaja Debevac, dugogodišnjeg namještanja poželjnjih/podobnih sudačkih vijeća putem manipulacije cms-om … Mediji pišu dokazuju ali malo šta se rješava…

Pećanin: Najveće zasluge za opravdano nepovjerenje u pravosuđe i nizak ugled koji ono uživa u javnosti pripada ishodima istraga i suđenja u kojima su osumnjičeni ili optužene osobe koji su političari ili imaju zaštitu moćnih političara i političkih struktura. Postoje i sudije i tužioci na svim nivoima koji veoma stručno i časno obavljaju te odgovorne dužnosti. No, s druge strane, kako govoriti o integritetu pravosuđa ako poslije svega što je napravila u opstrukciji istrage povodom ubistva Dženana Memića tadašnja kantonalna tužiteljica Dalida Burzić bude čak i unaprijeđena izborom za sutkinju Suda BiH? Ili činjenicu da je doktorica Sebija Izetbegović kao direktorica Kliničkog centra pred kamerama i desetinama novinara obznanila da teško bolesnoj djevojčici Nadin Smajlović neće biti pružena ljekarska  pomoć, a da doskorašnja kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija zaključi da nema osnovu za optuženje? Ili činjenice da kantonalni sud u Sarajevu odbacuje zahtjev za poništenje odluke HDZ-ove ministrice finansija u Vladi Federacije kojom se ukida nalaz Poreske uprave Federacije BiH o preskom dugu Avaza od preko 14 miliona maraka, uz obrazloženje da nadležno pravobranilaštvo ( zaduženo za zaštitu imovinskih interesa) a koje je pokrenulo upravni spor, nema “aktivnu legitimaciju ” za tužbu?!  Aktuelni glavni tužitelj Tužilaštva BiH Milanko Kajganić zloupotrebljava funkciju sa ciljem da na silu napravi nacionalni balans u počinjenim ratnim zločinima, unatoč činjenici da s obzirom na broj zločina nikakvom balansu nema mjesta. Zato se vodi, unatoč besmislenoj i nezakonitoj optužnici, postupak protiv Ejupa Ganića i ostalih; ali, zato i do danas, unatoč Kajganićevoj najavi od prije skoro dvije godine da “sačekamo ponedjeljak”, nema nijedne, pazite: nijedne! – optužnice za ratne zločine počinjene nad Sarajlijama tokom opsade grada.

Kako smo pokvarili ćekić?  

Interview: Onda slobodno možemo govoriti o nepravednom društvu,  društvu u kojem su jedni jednakiji pred zakonom od drugih. Onda govorimo o svemu osim o sistemu ili demokratiji. Kako je to zapravo moguće. U BiH je  toliko novaca “ulupano” u pravosudni sistem, toliko su našim vlastima puna usta pravde i pravednosti. Gdje je napravljena pogreška? Ko je tu fatalnu grešku uveo u sistem?

Pećanin: Ideja reforme pravosuđa je bila izvrsna: plaće sudija i tužilaca su skoro utrostručene, renovirani su sudovi, sudnice, toaleti (osim u najvećem sudu u državi, sarajevskom), uveden je CMS sistem dodjele predmeta sudijama… No, najvažniji pomak je bio napravljen uvođenjem Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. To je bio revolucionarni korak. Znate, nema puno primjera, čak ni među najdemokratskijim državama sa najdužom pravnom tradicijom, da zakonodavna i izvršna vlast nemaju nikakvih zakonskih mogućnosti uticaja na izbor i imenovanja sudija. Dakle, sudije i tužioci su dobili mogućnost o kakvoj većina njihovih kolega u Evropi i svijetu mogu sanjati: dobili su priliku da sami, između sebe, biraju najbolje i time osiguraju prvu pretpostavku za zakonitost i efikasnost rada. Nažalost, pokazalo se da bi mi “i čekić pokvarili”. Ova činjenica je plod potpunog uništenja sistema vrijednosti pristojnog društva i moralnih osnova na kojima svako društvo počiva. Ja sam sve skloniji uvjerenju da u postojećim okolnostima potpune entropije sistema jedini način za promjenu ovakvog stanja je imenovanje makar jedne osobe sa kombinacijom neophodnog znanja, morala i hrabrosti na neku od ključnih pozicija u pravosuđu: mislim da čak i samo jedna prava osoba na pravom mjestu u pravo vrijeme može napraviti čudo. Primjer za takav uspješan pristup je izbor nekadašnje rumunske tužiteljice Laure Kovesi: ona je imenovana, izabrala je svoj tim i napravila je čudo: u zatvor je strpala više od 1.100 državnih službenika, većinom političara! Evropa je prepoznala njenu hrabrost, stručnost i rezultate i ona je danas na funkciji prve tužiteljice Evropske unije.

Ako i nemam detalje plana kako povratiti povjerenje u pravosuđe, siguran sam da ono na čemu sada rade Vlada Federacije BiH i Ambasada SAD u BiH nije način i predstavlja u startu promašen pokušaj. Govorim, dakle, o formiranju specijalnog tužilaštva, po uzoru na hrvatski Uskok. Prije svega, zašto se specijalno tužilaštvo formira za nadležnost u samo u jednom entitetu? Znači li to da je nivo kriminala i korupcije i stanje u pravosuđu Republike Srpske odlično ili makar zadovoljavajuće? Je li Bosna i Hercegovina još uvijek jedinstvena država ili oni koji vjeruju u to nisu dobro informirani? Nismo li imali istu asimetriju i kada je svojevremeno Milorad Dodik formirao u Banjoj Luci specijalno tiužilaštvo na čelu sa Milanom Tegeltijom? Nije li, nakon potrošenih miliona i miliona, to tužilaštvo ugašeno sa višegodišnjim rezultatatima rada ravnim čistoj nuli? Je li neko misli da će to tužilaštvo koje će formirati Nermin Nikšić i Dragan Čović biti manje pod njihovom kontrolom, uz mentorstvo američke ambasade, nego što su to postojeća tužilaštva? I hoće li to tužilaštvo, ako se prihvati zahtjev Dragana Čovića da se ono ne miješa u nadležnost kantonalnih tužilaštava (!), biti tužilaštvo samo za kantone sa većinskim bošnjačkim stanovništvom? Gledajući kako Trojka ispunjava sve zahtjeve HDZ-a i pristaje na njihove ucjene, ne bi me iznenadilo da se i to dogodi.          

Neizvodivo je živjeti u Bosni i ne pratiti politiku

Interview: Politika je ušla u sve pore društva, pa i u one „najsvetije“. Nema ni obrazovanja nizdravlja ni kulture… ma ničega, a da u tome prste nemaju politika i političari. Vi ste prošle godine poslije jedne međunarodne konferencije, a kako su prenijeli mediji razočarano izjavili “Ja još ne znam ima li života nakon smrti, ali mi se čini da je moguć život i bez praćenja politike tako da nadam se okončavam višedecenijski javni angažman u praćenju i analiziranju domaće, regionalne, evropske i svjetske politike.” Godinu poslije vas pitam da li ima života nakon praćenja politike i kakav je to život?

Pećanin: Prevario sam se. U mojem slučaju pokazalo se da je neizvodivo živjeti u Bosni i ne pratiti politiku. Moj pokušaj da to učinim završen je jedva polovičnim uspjehom: kao kad pušači sa višedecenijskim stažom ostave cigarete, ali pređu na elektronske. Tako i ja: imam poriva za više dnevnih analiza, osvrta i komentara, ali tek poneki sažmem u objave na društvenoj mreži X ili Facebooku. Svakodnevno pozive medija uglavnom odbijam, poneke i prihvatim zbog različitih razloga: ovaj, recimo, zbog poštovanja prema Vašem novinarskom radu i javnom angažmanu.

Interview: S druge strane, imala sam priliku gledati Vas u sudnici i bila sam pomalo iznenađena strašću koju iskazujete. Mogu li iz toga zaključiti da Vi još uvijek vjerujete i u pravdu i upravosuđe? Uostalom, ko su Vaši najčešći klijenti, ako nije tajna.

Pećanin: Nije tajna, ali nisam siguran da bi bilo u skladu sa Kodeksom advokatske etike da nabrajam imena mojih klijenata. To bi moglo biti, s puno razloga, protumačeno kao (samo)reklamiranje. Ja se u svom advokatskom poslu vodim riječima mog nedostižnog intelektualnog i advokatskog uzora Srđe Popovića: čak i u okolnostima ovako jadnog pravosuđa mi se nikada ne trebamo prestati ponašati kao da živimo u pravnoj državi, zasnovanoj na poštivanju ustava i zakona.  

Bahatost ministra Magode

Interview: Gotovo svaki dan očekujemo presudu po optužbi za klevetu ministra Magode Kenana protiv Vaše klijentice Besime Borić, njegove stranačke kolegice i priznate aktivistice za ženska prava. U završnoj riječi rekli ste da je tužba u ovom parničnom postupku ilustrativan pokazatelj dramatično zabrinjavajućeg položaja žena i porodičnog nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini. Možete li detaljnije objasniti ovaj svoj stav?

Pećanin: Mislim da je najbolje da citiram dio moje završne riječi u tom postupku:” Povod za ovaj parnični postupak je ukazivanje tužene na neprihvatljivost prakse po kojoj nasilnici ne samo da prolaze nekažnjeno zbog nasilja nad ženama, te porodičnog nasilja, već im te činjenice, nažalost, ne predstavljaju prepreku za postavljanje na najvažnije društvene i funkcije u državnim organima. Želim da vas podsjetim šta je bio povod za javno reagiranje tužene u ovom postupku, u čemu je, u skladu sa osjećajem bahate moći koji nosi ministarska funkcija, tužitelj našao za shodno da podnese parničnu tužbu.

Dakle, Općinski sud u Sarajevu je 14. 03. 2016. godine donio Rješenje broj 65 0 Pr 560479 16 Pr ( koje se nalazi kao priloženi dokaz u spisu ovog predmeta), rješavajući u postupku protiv, citiram, “nasilne osobe Magoda Kenana zbog učinjene radnje nasilja” u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, donio rješenje prema kojoj se “nasilnoj osobi Magoda Kenanu izriču zaštitne mjere zato što je dana 13. 03. 2016. godine u 04:15 sati u Ulici Salke Lagumdžije počinio nasilje u porodici” prema supruzi Magoda Dinki time što joj je prišao rekavši:”E, sad ću te ubiti”, uhvatio za vrat i tom prilikom je udarao glavom od zid, a potom uhvatio rukama i bacio na pod, nakratko je izgubila svijest, a kada je vidjela da se nalazi u haustoru zgrade, bosa i u pidžami je izašla trčeći da se udalji iz zgrade, kako je muž ne bi vidio, te je pozvala svoje roditelje, koji su pozvali policiju, sa kojima je otišla u stan da se presvuče, a zatim sa roditeljima i bratom kod KUM-a Bolnice Koševo gdje joj je ukazana ljekarska pomoć.”

I takav nasilnik postaje – hej! – ministar, i to kulture i to kao kandidat – hej! – Socijaldemokratske partije BiH i još se u svojoj bahatosti usuđuje podnijeti tužbu zbog navodne klevete protiv jedne tako časne i hrabre osobe kao što je Besima Borić!

Nisam karakter za ovdašnju politiku

Interview: Za kraj, novinari u BiH češće postani političari nego advokati. Šta je Vas „ponijelo“ u advokaturu?

Pećanin: Ja sam se slučajnošću, iz brucoške radoznalosti, a ne zbog svjesnog opredjeljenja, našao u novinarstvu. Kada sam nakon svega tri decenije u novinarstvu shvatio da više nema uslova da novinarstvo “upražnjavam” na način na koji sam to činio, jedini koji umijem i jedini koji bih mogao prihvatiti, sjetio sam se da sam ja završio i magistrirao pravo, da sam položio pravosudni ispit, a i da sam Pravni fakultet upisao da bih jednog dana nastavio očevu praksu. A što se tiče političkog angažmana, unatoč ponudama koje bi mnogi ocijenili izuzetno privlačnim, odolio sam iskušenju da uđem u politiku. Nisam ja karakter za ovdašnju politiku, u društvu ogromne većine aktuelnih političara osjećao bih se najusamljenijim čovjekom na svijetu. Sretan sam zbog svoje odluke i nadam se da se ona neće promijeniti.

The post Senad Pećanin, advokat: Kapitulacija pravosuđa počela je amnestijom Lagumdžije, Čovića i Dodika appeared first on Interview.ba.