Kraj ljeta kao i početak jeseni vrijeme je u kojemu se ubiru najslađi plodovi mukotrpnog rada. Osim toga, vrijeme je to i za berbu grožđa, a domaćice i domaćini diljem Hercegovine od njegovog će soka izrađivati ćupter ili kako se mnogi vole našaliti – hercegovačke gumene bombone.  

Vjerovali ili ne, još su antički Grci i Perzijanci iskuhavali sok od grožđa i uživali u slatkom želeu, a komadići ove poslastice nerijetko su završavali na austrougarskom dvoru i u carevim rukama. 

Na ovom prostoru sok od iskuhanog i reduciranog soka od grožđa poznat je kao ćupter, no jeste li znali da se isti u Konavlima može pronaći kao „mantala“, a u Makarskoj kao „kumpet“? Inače, naziv „ćupter“ potječe iz perzijskog jezika i označava nešto okruglastog oblika. Osim toga, valja spomenuti da u turskom jeziku riječ „köfte“ označava okruglice, što ukazuje na određenu povezanost s terminom „ćupter“.

Bilo kako bilo, ovaj okruglasti i mirišljavi slatkiš, zlatno smeđe boje, rijetko koga će ostaviti ravnodušnim. On u sebi nosi miris nekoć davno prohujali vremena, kada su naše bake i majke u skromnim uvjetima, ali s puno mašte i umijeća stvarale slatkiše koji su krasili blagdanske stolove. Danas, ćupter nije samo desert, već simbol kulturnog nasljeđa, podsjetnik na prošla vremena i poveznica generacija koje su kroz ovo jelo prenosile priču o snalažljivosti, ljubavi prema prirodi i vještini stvaranja iz jednostavnog u nešto izvanredno.

Obiteljska tradicija

Ovaj običaj se posebno vrednuje u Brotnju, gdje se gotovo svako domaćinstvo bavi uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina i rakije. Naša ekipa imala je priliku razgovarati s Kristinom Prskalo iz Gradnića, a ova vrijedna Hercegovka objasnila nam je nekoliko detalja i otkrila tajnu pripreme savršenog ćuptera. 

„U ranije doba za vrijeme trganja pripremao se ćupter kao ‘siromaška’ slastica koju su pripremale bake i majke kako bi zadovoljile svoju djecu. Posebice se čuvao za Božić i posluživao uz suhe smokve, orahe i bademe te bi na taj način  razveselile svoje najmilije. Kad se u obzir uzme siromaštvo u kojemu su naši preci živjeli i borili se za opstanak, izmisliti neku ovakvu slasticu zahtijevalo je mnogo mašte i truda. Vjerojatno im nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti za sve što su nas naučili“, izjavila je Kristina za Hercegovina.info. 

Kad se sve uzme u obzir, s punim pravom možemo reći da, uz autohtona vina poput Žilavke i Blatine, ćupter predstavlja jedan od najautentičnijih proizvoda Čitluka i Brotnja. U želji da nauči praviti ćupter, Kristina je isprobavala različite recepte te joj, kako ona kaže, nije uspijevalo. 

„S posebnom dozom ljubavi, trudom i rizikom došla sam do vlastitog recepta. Napravila sam tek nekoliko njih i odlučila se otisnuti u avanturu koja mi se do tada činila kao nemoguća. Sudjelovala sam na sajmu ćuptera kojeg je organiziralo Društvo sv. Ante Tepčići i od tada je sve krenulo u nekom novom smjeru“, priča nam Kristina, a potom nam je kroz šalu objasnila kako je na svom prvom sajmu prodala 34 ćuptera, baš onoliko koliko ih je i odnijela. 

Sa sajmom je sve i počelo te tu priča dobiva ljepši smisao. Dobivajući razne upite i ponude o suradnji, njezin ćupter postaje sve traženiji na tržištu BiH, Hrvatske i Njemačke, a najčešće se kupuje kao poklon.  

„Budući da obiteljski vinograd nije bio dovoljan, a interesi su se povećavali, dobila sam ponudu za suradnju od kooperanata s kojima i dan danas surađujem. To mi je dalo dodatni vjetar u leđa te sam nastavila sudjelovati i na ostalim sajmovima. Ranijih godina naš ćupter nije bio ocjenjivan od strane stručnog žirija, no danas se mogu pohvaliti da smo prošle godine osvojili prvo mjesto“, dodala je. 

Iza njezinog proizvoda ne stoji ona sama nego joj pomažu njezin suprug i kćerke na koje je prenijela svoje znanje.

Receptura

U pravilu, ćupter se radi od bijelog grožđa odnosno mošta, no naša sugovornica tvrdi da je moguće napraviti jednako dobar, ako ne i bolji od onog crnog. Zanimljivo je za napomenuti da se ćupter može napraviti i od drugog voća kao što je dunja ili šipak, no takvi oblici nisu klasični za ovo područje. 

Kako je objasnila za hercegovina.info, Kristina svoj ćupter spravlja od osnovnih sastojaka kao što su brašno i vinski mošt, bez umjetnih boja, aditiva ili konzervansa, dakle radi se o proizvodu napravljenom isključivo od prirodnih sastojaka. No, s obzirom da voli eksperimentirati, ova marljiva Broćanka se može pohvaliti „gumenim bombonima“ koje spravlja s orašastim plodovima poput oraha, badema i lješnjaka.

Proces izrade traje nekoliko dana, ali krajnji rezultat vrijedi svakog uloženog truda. Donosimo vam detaljan recept kako biste ovu deliciju mogli pripremiti kod kuće.

Sastojci:
5 litara svježeg mošta (nefermentirani sok od grožđa)
Bijelo pšenično brašno (količina po potrebi)
Opcionalno:
1 žličica cimeta ili muškatnog oraščića, klinčića, naribane kore od limuna i naranče 
Orašasti plodovi poput badema, lješnjaka ili oraha 

Priprema:

Kuhanje mošta: Stavite mošt u veliki lonac i kuhajte na laganoj vatri. Proces kuhanja traje dugo, često i do nekoliko sati, dok se tekućina ne reducira za otprilike trećinu početne količine. Potrebno je povremeno miješati kako bi se spriječilo lijepljenje ili izgaranje mošta. Kada mošt postane gušći i poprimi tamniju boju, spreman je za sljedeći korak.

Dodavanje brašna: U posebnoj zdjeli pripremite pšenično brašno. Postupno ga dodajte u kuhani mošt, neprestano miješajući kako bi se izbjeglo stvaranje grudica. Smjesu nastavite kuhati na laganoj vatri, neprestano miješajući, dok ne postane gusta poput pudinga. Ovisno o željenoj gustoći možete prilagoditi količinu brašna.

Dodatni sastojci: Ako želite obogatiti okus, sada možete dodati žličicu cimeta ili drugih začina po vlastitom ukusu. Također, možete ubaciti sitno sjeckane orahe ili bademe, iako se tradicionalno orašasti plodovi poslužuju uz ćupter, a ne u njemu.

Oblikovanje ćuptera: Kada smjesa postigne odgovarajuću gustoću, prebacite je u kalupe ili na plitke pladnjeve/tanjure koje ste prethodno lagano namazali moštom. Smjesu rasporedite u ravnomjerni sloj debljine otprilike 1-2 centimetra. Ostavite da se potpuno ohladi, a zatim sušite na suhom mjestu nekoliko dana, dok ćupter ne postane čvrst i dovoljno suh za rezanje.

Rezanje i posluživanje: Kad se ćupter potpuno osuši, narežite ga na duge trakice ili kvadrate. Tradicionalno, ćupter se poslužuje uz bademe, orahe ili suhe smokve, a idealan je uz čašu vina ili rakije. 

Savjeti:
Vrijeme sušenja: Ovisno o vlazi i temperaturi zraka sušenje ćuptera može potrajati čak i do tjedan dana. Nakon toga izvaditi na stol pokriven plahtom ili stolnjakom i redovito okretati. Pazite da ga čuvate na prozračnom i suhom mjestu kako bi se pravilno osušio i zadržao teksturu.

Bez šećera: Ćupter se uglavnom priprema bez dodatka šećera (ukoliko je godina bila dobra i slader velik) koristeći prirodne šećere iz grožđa, što ga čini zdravijom alternativom mnogim modernim slasticama.

Ukusan za nepce i zanimljiv za oko, ćupter je nezaobilazna slastica na hercegovačkoj trpezi, a naša sugovornica Kristina uvelike radi na tome da ga zauvijek sačuva od zaborava. Jeste li ga ikada isprobali?

Objava Hercegovački ćupter bolji od njemačkih bombona: Evo kako ih je Kristina Prskalo spasila od zaborava pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.