– Škole imaju dobar pravilnik za postupanje kada im roditelj prijavi nasilje nad djetetom, ali moj slučaj kaže da se po tom pravilniku često ne postupa, barem ne u dovoljnoj mjeri. Kao da se nadležnima ne da ulaziti u srž problema koji im je prijavljen, a posebno ako su roditelji nasilnog djeteta ‘uglednici’. Kod mog je djeteta upravo to bio slučaj i sve dok priča nije dospjela u medije škola je umanjivala problem i nisu odradili sve po pravilniku. Tek kada je slučaj postao javan, uključile su se sve službe koje su trebale reagirati, a slučaj je došao i na sud jer su utvrđeni propusti u radu i ravnateljice škole i stručnih službi u školi. To je žalosno i to šalje lošu poruku djeci koja trpe zlostavljanje i ionako se teško otvaraju i priznaju ga – ispričala nam je majka dječaka koji je u školi trpio zlostavljanje vršnjaka; najprije verbalno, a kasnije i fizičko. Dio zlostavljanja događa se u krugu škole, dio na putu kući, pa je škola dvojila o svojoj odgovornosti.

’Ugledni’ roditelji

– Moje je iskustvo pokazalo da što je roditelj, recimo to tako, ugledniji, to mu je teže prihvatiti da mu je dijete nasilnik, oni ga opravdavaju, a škola pristaje na to. Preseliti takvo dijete u drugu školu po meni nije rješenje, ako ga se ne ‘izliječi’; njega, ali bome i njegove roditelje – dodaje nam majka dječaka kojemu je prije povratka u školu pružena i psihološka pomoć.

Pa iako škole diljem Hrvatske nastoje problem porasta nasilja među vršnjacima rješavati brojnim edukacijama i radionicama koje provode za učenike, ali i za roditelje, nasilje u školama u porastu je svuda u svijetu, a posebno nasilje putem interneta (cyberbullying). Prema podacima MUP-a, objavljenima u izvješću dječje pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević, lani je počinjeno ukupno 6409 kaznenih djela na štetu djece, što je 22,4 posto više u odnosu na godinu ranije. Ured dječje pravobraniteljice lani je zaprimio 392 prijave nasilnog i zanemarujućeg ponašanja prema djeci, što je gotovo za trećinu više nego u 2022. Od tog su broja 184 prijave za nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama, od čega je 167 prijava za nasilje u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno njih 146 odnosi se na vršnjačko nasilje, što je porast od čak 70 posto u odnosu na godinu prije. Što će pokazati podaci za ovu godinu teško je i zamisliti.

Škola je, zapravo, osim obiteljskog doma, mjesto u kojem bi dijete trebalo biti sigurno i zaštićeno, a s obzirom na to da tamo provodi velik dio dana i gdje postoji niz službi koji se brinu o djetetu. Škola je također, stoji i u Pravilniku, dužna dijete zaštititi od svakog oblika nasilja; bilo da ga primijete u školi ili da im nasilje prijavi učenik ili roditelj.

Ako sami primijetite da je dijete žrtva nasilja ili vam se ono potuži, ne smijete ga ignorirati, već slušati s razumijevanjem i podrškom. Rečenice poput ‘Tako se čeličiš’, ‘Tko se tuče taj se voli’ ili ‘Nećemo od buhe raditi slona, proći će’ ne pomažu u rješavanju problema već ga produbljuju, smatraju stručnjaci.

Stoga psiholozi poručuju da se problem ne ignorira, da ga se zapiše i da se o njemu obavijesti škola; isprva razrednica, a kasnije, ako se problem ne riješi, i ravnatelj i ostale službe u školi. Nije dobro problem rješavati izvan školskog sustava, u konfliktu s roditeljem napadača, tako kažu stručnjaci. Nakon prijave, nastavnici ili ravnatelj dužni su razgovarati s učenikom koji je žrtva, ali i učenikom koji je nasilnik. Razgovarati moraju i s drugim učenicima koji su svjedočili nasilnom događaju ili imaju više informacija. Ako razgovor sa žrtvom ili nasilnikom vodi policija, ondje treba biti prisutan roditelj ili skrbnik. Škola je također dužna osigurati stručnu pomoć i nasilniku i žrtvi te obavijestiti roditelje o mogućim oblicima pomoći izvan škole. Učenika koji je počinio nasilje moraju podsjetiti na neprihvatljivost takvog ponašanja te obratiti posebnu pozornost na znakove koji bi mogli upućivati na to da je žrtva zanemarivanja ili zlostavljanja u svojoj obitelji ili izvan nje. Roditelje učenika koji je počinio nasilje treba savjetovati i uputiti na stručnu pomoć u školi i izvan nje. Protokol nalaže da se o nasilju obavijeste i Centar za socijalnu skrb, policija, Ministarstvo obrazovanja i ostale institucije, no ako u školi roditelj ne naiđe na razumijevanje problema, tim se ustanovama roditelj može i sam obratiti.

Lani je Uredu pravobraniteljice za djecu prijavljeno 146 slučajeva vršnjačkog nasilja u školama, što je čak 70 posto više nego u 2022. godini. I policija je lani imala čak 22,4 posto više prijavljenih kaznenih djela na štetu djece u Hrvatskoj nego godinu prije. Stručnjaci strahuju i pitaju se što će pokazati ova godina

Ohrabrite dijete

– Ohrabrite dijete da traži pomoć od učitelja u školi, prvo od svog razrednika, a ako to ne uspije i od školske stručne službe. Nekoj je djeci to jako teško, neki su pokušali pa nije uspjelo, a neki se boje osvete nasilnih vršnjaka. Osobito ako nasilje dugo traje, djeca se mogu osjećati izrazito bespomoćno pa je u takvim situacijama važno da roditelji krenu s njima u školu. Razgovarajte s djetetovim razrednikom i školskom stručnom službom. Saznajte znaju li učitelji što se događa te kako oni vide situaciju. Ne čekajte, to je najčešća roditeljska pogreška, čekanjem se zlostavljanje najčešće pogoršava te će i učiteljima biti teže djelovati – savjet je i Tanje Dejanović Šagadin, prof. psihologije.

Objava Ne čekajte s prijavom nasilja školi, zlostavljanje time postaje sve gore pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.