Prije su se tuda kopali krumpiri, a sad bagerima po duvanjskoj baštini raskopavaju kosti, traže dukate i đerdane
“Triput sedam dvadeset i jedan! Da pamtiš, lepi gospodin, da mi gu lepo pamtiš! Triput sedam dvadeset i jedan ćup dukati od caru Trojanu!”
Prnduše kasne za drugim poljskim cvijećem, pa ih eno razasutih širom polja u ranu jesen. Sve jedna roskastija od druge. Ljudi često misle da je šafran. Ali nije, jesenski je to mrazovac. Otrovan i ljekovit. Nježna cvijeta dugih latica. Pod nama je i pod poljskom zemljom prastara, ranokršćanska crkva. Zapravo ostaci, eno i zidova gdje vire. A okolo groblje.
Skupljamo komadiće polupane ljudske lubanje. Kiša je pala, kosti isprala. Eno se bjelasaju, da nam se bolje vide. Čitavu smo pregršt nagrabili začas, tko bi znao čiju li su to glavu bagerskom žlicom iz zemlje iskopali pa je jadnu kite ove ljupke prnduše. Ima i samoniklih gljiva, nejestivih, samo da dojmove kvare beračima kostiju.
Nije to Fatina jama iz Raosovih “Prosjaka i sinova”, a teško da ćete tuda i naići na neku Fatu, iako je Vinica vazda bila granica, eno gore na brijegu više polja i stare turske kule, možda jedno vrijeme i karaule. Do hrvatskog Aržana može se čovjek kamenicom dobaciti, što do Tomislavgrada ni Regoču ne bi lako uspjelo: Duvno je 40 kilometara daleko! Ali je ta Vinica isto duvanjska.
– Skupit ćemo ovo kostiju pod jedan kamen, da ne bi životinje… Dok sve ne saniramo. A šta uradiše, vjerovat ne možeš, ovako bagerom po crkvi i grobovima sve raskopati! Mislili pronaći blago…
Ne bi tako ni granate uzorale nalazišta
Čudi se Stipan Dilber, duvanjski arheolog i kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu, kako su nekidan neki lokalni majstori u struci devastirali poznato arheološko nalazište u viničkom polju ravnom kao dlan. Ne bi tako uzorale ni granate. Pokazuje nam zdvojni Stipe gdje je bagerska čelična žlica uništila arheološke slojeve, stare grobove i ostatke crkve iz petog ili šestog stoljeća. Lokacija se Crkvina i zove. Registrirana još za stare Austrije. U blizini su i ostaci starijeg rimskog naselja.
Prije su se tuda kopali krumpiri, sad bi čudan svat i dukate! Sijalo se žito, ječim i kukuruz, a nisu prstenje, zlatnici i đerdani. Pa nije tu zemlja tako bogata da ti nikne odijelo kad u nju usadiš dugme.
– To je postala epidemija, od šireg prostora dalmatinskog zaleđa do Grahova, Glamoča i Drvara, što je dalje od oka to je njima draže. Pljačkaju obično domaći. Gledaju one strane serije, nabave detektore metala vrijedne po par tisuća eura pa gdje god da im zasvira – oni kopaju! Po gradini, po gomili, pod stećkom…
I nitko im ne smeta. Nejaka je Bosna i Hercegovina država, pa ni Federacija nije sila, o županijama da i ne govorimo. Hercegbosanska, čujemo od Stipana, nema zakona o zaštiti kulturno-povijesne baštine, iako je to područje u županijskoj nadležnosti. Federalni akti su zastarjeli, još iz predratnih vremena, a Zavod za zaštitu spomenika daleko.
Evo anegdote! U onoj popularnoj američkoj reality seriji “Zalagaonica” pojavio se bio lik sa zubom praslona. Da ga je nabavio negdje iz Bosne. A nećete vjerovati, arheolog Stipan nam je u muzeju u Duvnu pokazao isti takav! Fosilizirani zub praslona, star između tri i pet milijuna godina, pronađen na lokalitetu Cebara pokraj Tomislagrada, ima ondje i kamenolom.
– Nije nemoguće da je i taj iz Las Vegasa možda duvanjski – zezamo se sa Stipanom.
A kako se kažnjavaju pljačkaši kulturne baštine i kopači grobova? Nakon što ih policija vrijedno pronađe i preda pravosuđu. Prije nekoliko godina, kaže Dilber, uhitili su bili trojicu detektoraša koji su obrali artefakte na lokaciji poznate gradine na brdu Lib u Duvanjskom polju, gdje se vjerojatno nalazio Delminij, glavni grad ilirskih Delmata. Tu je bilo i bojište u ilirsko-rimskom sukobu 156. godine prije Krista. Uglavnom, neprocjenjiv lokalitet ne samo za BiH, već i za cijelu istočnu obalu Jadrana i njezinu unutrašnjost.
Teutoburška šuma
– I što je bilo na sudu: uvjetna kazna i po simboličkih 50 bosanskih maraka globe! A uništili čitavo antičko bojište. To je kao da jedna Njemačka dopusti da netko uđe u Teutoburšku šumu detektorom pa je preore. Nezamislivo…
Pronašli su bili vrhove strelica, kopalja, oštrica, raznih bojnih predmeta… I na koncu ih vratili, eno ih danas u muzeju, ali ekipica i dalje operira, samo ne više po Duvnu, već okolo.
U Vinici se nismo baš usrećili. Selo je na prekrasnu položaju, ali Viničana je odavno više svugdje nego u Vinici. Svećenika zatekli nismo, a ono malo čeljadi ne želi ni čuti za novinare: čim vas ugledaju, bježe u kuću.
– Po svemu sudeći, ovo na Crkvini bagerom je odradila lokalna ekipa, ali pričekajmo još da vidimo što će policija pronaći – kaže arheolog.
Objava Prije su se tuda kopali krumpiri, a sad bagerima po duvanjskoj baštini raskopavaju kosti, traže dukate i đerdane pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.