Heroji, spasioci Gorske službe spašavanja (GSS) neumorno su danima bili na terenu sudjelujući u akciji spašavanja ljudi koji su ostali bez krova nad glavom u Donjoj Jablanici i Buturović Polju kod Konjica nakon razornih poplava.

Jedan od njih je i Zenadin Mešukić, pripadnik GSS-a Konjic, koji je više od deset dana bio na terenu sa svojom ekipom. On je govorio za “Dnevni avaz“.

Velika opasnost

– Stanica Konjic je bila tu od prvog dana, od 4. listopada ujutro, kada nas je probudio zapovjednik Civilne zaštite Hercegovačko-neretvanske županije gospodin Ćubela i kada nam je izdao naredbu da se hitno javimo i stavimo na raspolaganje gradonačelniku Jablanice. Mi smo se spremili i otišli u Jablanicu. Na putu do Jablanice nas je dočekao kaos, jer je na 25 mjesta od Jablanice do Konjica bilo odrona na cesti. Te smo odrone sanirali uz pomoć Šumarstva „Prenj“ Konjic. 

Oni su nam dali skip i taj je skip radio dva sata na raščišćavanju većih odrona koje smo našli na putu. Manje odrone smo prelazili, a veće odrone je morao sklanjati skip. Moram da priznam da je jako opasno bilo, dok zemlja klizi, dok se blato spušta s brda. Međutim, nama je bilo hitno da se javimo u Jablanicu. Došli smo u 6.45 i stavili smo se na raspolaganje Kriznom stožeru u Jablanici – započinje svoju ispovijest Mešukić.

Taj dan su proveli u selu Zlate, nakon čega su prebačeni u Donju Jablanicu. Dodao je da su radili posao koji su radile službe koje su bile na terenu. Ugrubo se raščišćavalo da se dođe do stambenih objekata, kako bi se provjerilo da li je neko zatrpan, kako bi se ukazala pomoć.

Onemogućena komunikacija

– Za Buturović Polje i područje Klisa smo tek saznali kada smo se vratili iz Jablanice, jer je u Jablanici taj dan komunikacija bila minimalna. Nije se moglo komunicirati telefonima, niti radiostanicama, jer su svi repetitori bili „oboreni“. Sistem im je pao, a telekomunikacije nisu radile, njihovi primopredajnici – ističe Mešukić za “Dnevni avaz“.

Sutradan su bili angažirani od Kriznog stožera Grada Konjica i Županijske civilne uprave HNŽ. Jedna grupa od osam osoba bila je u Jablanici, dok je deset osoba bilo na području Konjica. Nastavili su s radom.

– Prva tri dana smo bili u Jablanici s osam ljudi, a jedanaest smo proveli na području općine Konjic i tražili nestale, radili smo na prilasku zabačenim selima, evakuaciji nastradalih ljudi. Na kraju, naša se misija završavala na pomoći firmama koje su radile alternativne puteve prema selima, to je visoki dio Klisa. Putevi su bili presječeni od Buturović Polja. Mi smo radili alternativne prilaze šumskim putevima i spuštali se do ljudi kako bi im pružili pomoć i evakuirali ih. Emocije su tu sve do onog trenutka dok ne dođete na lice mjesta i dok ne shvatite da ustvari nemate vremena za emocije, da vi trebate nešto da radite i da znate što treba da radite – kaže Mešukić.

Istaknuo je da onog trenutka kada uzmete ruksak i što zateknete u njemu, ne razmišljate o hrani, a u ruksaku, kako kaže, ustvari nemate ništa za pojesti. Međutim, ne obraća se pažnja na ruksak koji je nosio četiri dana, već se samo traga za ljudima i juri se ka pomoći stanovništvu. Zahvalio je Šumarstvu „Prenj“, dodavši da su ekipe GSS-a imale jaku podršku kako materijalnu tako i ljudstva od GSS-a FBiH, a posebno od Stanice Mostar.

Akcija spašavanja

– Sve što je spašeno ljudstva, spasili su susjedi ili ukućani, jer se tako sve prebrzo odigralo da službe nisu bile tu na licu mjesta da to rade. Naknadno smo mi došli i spašavali smo što se spasiti da. 

Mi smo tim ljudima pomagali da svoje stvari spase, da im ne bi ponovno kiša upropastila. Mi smo ih spašavali s ugroženih mjesta na adekvatna. Za jednu večer smo imali evakuaciju 18 ljudi. Od njih 18, tri su bile nepokretne, starije osobe, koje smo nosili po sat i po do automobila – kazao nam je Mešukić.

Objava Spasilac GSS-a o kaosu u Hercegovini: Slike kataklizme u Jablanici nikada neću zaboraviti pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.