Zbrajaju
se
štete
nakon
razornih
poplava
i
u
općini
Fojnica,
u
kojoj
su
tri
osobe
stradale.
U
pojedinim
selima
vrši
se
sanacija.
U
drugim,
velike
količine
nataloženog
otpada
šire
nesnosan
miris.
Nitko
ne
zna
gdje
će
se
i
kada
skloniti.

U
toku
jedne
noći,
prizor
ispred
kuće
Anđe
Knežević
potpuno
se
promijenio.
Prelijepa
priroda
je
pretvorena
u
deponiju.
Sada
svakog
jutra
gleda
oboreno
drveće,
srušenu
štalu,
otpad.
Tko
će
i
kada
sve
to
očistiti,
ova
86-godišnja
baka
ne
zn

“Tamo
su
dolazili
ti
bageri
i
sve,
tamo
su
prilično
sredili,
vidjeli
ste
kako
je
bilo,
a
ovdje
nije
nitko
došao.
Krumpira
smo
imali
u
podrumu,
sve
je
iznešeno.
Oni
kažu
ne
smije
se
jesti,
eno
jedan
momak
vuče
tamo
svojim
krmadima,
svinjama
daje.
Ja
ondje
nakupila,
stoji,
još
nije
odvukao.
Ne
znam
kad
će
doći
čistiti,
hoće
li
doći,
neće
li?
Dole
su
sve
jabuke
bile
poredane,
drveta
ovolika,
sve
je
to
dole
odnijelo,
nema
ništa”,
priča
Knežević
za
N

Posljedice
poplava
vidljive
su
gotovo
na
svakom
koraku
u
pogođenim
selima.
Bijela
tehnika,
automobili,
drveće,
otpad,
sve
je
to
rijeka
Željeznica
donijela
od
sela
Dusine
do
sela
Bilić

Slika
bujičnih
poplava
iz
kobne
noći
i
dalje
je
pred
očima
mještanima.
Oni
stariji
napominju
da
ovakve
poplave
niTko
ne
pamt

“Rijeka
ovuda
teče
i
tamo
iza
kuće,
mi
smo
u
rijeci.
Ovaj
čovjek,
naš
komšija
isto
u
rijeci,
sa
svih
strana
velika
rijeka,
valovi,
huči,
balvani”,
kaže
Luca
Bili

Dok
čekaju
pomoć
u
vidu
bagera
i
kamiona,
mještani
sela
Bilići
sami
pokušavaju
očistiti
koliko
mogu.
Ali
otpad
ne
znaju
kako
i
gdje
da
deponiraju.
Veće
količine
smještene
su
na
njivu
Slavka
Bilića,
koji
se
nada
da
će
u
budućnosti
ponovno
saditi
na
tom
mjest

“Ona
kamara,
sve
je
to
na
mojoj
njivi,
evo
vidiš
počne
odavde
pa
tamo
još
dvije-tri
na
njivi,
kako
je
ovdje
tako
ima
još.
Kad
će
doći
počistiti
to
ne
znam.
Ako
bi
počistili,
pa
lijepo
počistili,
naišli
trakotorom
da
uzore,
isfreza,
pa
ako
bi
mogli
šta
posaditi.
Moći
ćemo
ako
Bog
da”,
priča
Slavko
Bili

Usporedo,
u
selu
Luke
situacija
mnogo
stabilnija.
Saniraju
se
putevi,
korito
rijeke
Željeznice
koje
se
izlilo
jedan
metar,
pokušava
se
vratiti
na
prvobitni
nivo.
Vojska,
volonteri
i
mještani
svakodnevno
rade
na
teren

“Znate
kako,
morate
stalno
biti
tu,
morate
stalno
gurkati,
zivkati,
ne
kažem
ja
da
ljudi
neće
da
pomognu,
nego
su
rastrgani
na
sve
strane
pa
moraš
malo
da
se
boriš
da
odrade
taj
dio
što
je
prije
moguće.
Pitanje
je
koliko
će
vojska
biti
sa
svojim
mašinama,
kad
oni
odu,
ljudi
će
biti
praktično
prepušteni
sami
sebi.
Ali
veliki
dio
posla
je
odrađen”,
ističe
Juro
Bili

Tešku
mehanizaciju
iščekuju
i
mještani
pred
čijim
kućama
se
nalazi
otpad.
Pomiješan
sa
muljem
i
zemljom
već
stvara
neprijatan
miris.
Usporedo,
širi
i
strah
od
stvaranja
zaraze.
ć.u.ć.u.ć,i.i.1.a.