Povratnici
u
Republici
Srpskoj
suočeni
su
s
ogromnim
problemom
oduzimanja
njihove
privatne
imovine,
koju
Ured
za
geodetske
i
imovinsko-pravne
poslove
Republike
Srpske
upisuje
kao
vlasništvo
ovog
entiteta,
a
ljude
nikada
o
tome
nije
obavijestio.
Na
tisuće
duluma
je
uzurpirano,
a
nijedna
institucija
BiH
nije
zaštitila
vlasnike,
iako
su
im
na
najgrublji
način
oduzeta
ljudska
prava
i
imovina.
Samo
u
našoj
zemlji
je
moguće
da
se
građanima
pokuca
na
vrata
i
obavijesti
ih
da
njihova
kuća
i
zemlja,
odnosno
očevina,
sada
pripada
Republici
Srpskoj.
Salim
Mustafić
je
ovu
zemlju
kupio
još
osamdesetih
godina,
ovdje
je
živio
i
zasnovao
obitelj.
Sada
mu
je
uručena
plava
koverta
od
koje
mu
se
sledila
krv
u
žilama.

“Ja
sam
dobio
plavu
kovertu
da
se
javim
u
katastar
u
Milićima.
Otišao
sam
gore.
Uručili
su
mi
rješenje
na
kojem
piše
da
je
to
sad
sve
uzurpirano.
Pitao
sam
gospođu
pravnicu
zbog
čega
oduzimaju.
Rekla
mi
je
da
će
to
sada
sve
biti
zagrađeno,
pošumljeno
crnogoričnom
šumom
i
bit
će
glavno
lovište
Republike
Srpske.
Ja
sam
rekao,
možete
kako
hoćete,
ali
nećete
uspjeti.
Dok
sam
živ,
neću
odustati.
Ja
ću
se
boriti”,
kaže
Salim
Mustafić,
vlasnik
uzurpirane
imovine.

Na
tisuće
duluma
zemlje
u
Podrinju
je
uzurpirano,
a
brojni
povratnici
sada
su
na
sudu,
tražeći
povrat
svoje
imovine.
Besimu
Mustafiću
oduzeto
je
11,5
duluma
zemlje,
koja
je
u
vlasništvu
njegove
obitelji
više
od
stotinu
godina.
Nitko
u
Bosni
i
Hercegovini
nije
zaštitio
ove
ljude,
pa
čak
ni
institucije
Ministarstva
za
ljudska
prava,
kao
ni
ombudsmeni.

“Pozivam
Ministarstvo
za
ljudska
prava
i
izbjeglice,
pozivam
Ministarstvo
za
izbjegla
i
raseljena
lica,
da
nam
pruže
pravnu
pomoć.
Da
nam
pomognu
u
stvarima
i
pravima
koja
su
nam
oduzeta
kako
bismo
mi,
nesrbi,
mogli
opstati
ovdje,
jer
smo
ovdje
građani
petog
reda.
Vratio
sam
se
ovdje
1998.
godine,
vjerujte
da
mi
je
bilo
lakše
nego
danas
2024.”,
kaže
Besim
Mustafić.

Da
se
sve
radi
smišljeno
i
bez
znanja
vlasnika
imovine
i
zemlje,
najbolje
prikazuje
slučaj
Alije
Hasanovića,
koji
već
tri
pune
godine
vodi
bitku
s
Uredom
za
geodetske
i
imovinsko-pravne
odnose
Republike
Srpske.
Svaki
papir
dokazuje
da
je
zemlja
njegova,
ali
Ured
je
njegovu
očevinu
upisao
kao
svoju.
Dali
su
mogućnost
Hasanoviću
da
se
žali,
no
na
žalbu
je
vrlo
brzo
stigao
odgovor
da
je
odbijena.
Sada
čeka
zaštitu
pravosudnih
institucija,
no
očito
je
da
se
i
suđenje
namjerno
razvlači.

“Evo
tri
godine,
iz
vlasti
države
Bosne
i
Hercegovine
nitko
nas
nije
nazvao.
Obraćao
sam
se
svima.
Pozivao
sam
ih
i
pozivam
i
danas
da
sjednemo
i
vidimo
kako
ćemo
dalje.
Jer
mi
ovo
sami
nosimo
na
svojim
leđima,
a
ovo
je
veoma
skupo,
prvo
financijski,
a
drugo
psihički.
Vi
se
sudite
s
nekim
koga
nije
briga
hoće
li
to
riješiti
za
dan
ili
za
deset
godina”,
naglašava
Alija
Hasanović,
borac
za
prava
povratnika
u
Srednjem
Podrinju.

Ovi
ljudi
smatraju
da
se
sve
ovo
radi
kako
bi
Republika
Srpska
stekla
određenu
imovinu
na
svoje
ime
i
kako
bi
sutra
možda
imala
osnovu
tražiti
samostalnost.
Namjere
su
odavno
jasne,
no
nije
jasno
zašto
institucije
Bosne
i
Hercegovine
i
međunarodna
zajednica
mirno
promatraju
grubo
narušavanje
ljudskih
prava
i
institucionalno
otimanje
imovine,
što
nikako
ne
bi
smjeli.