Danas je sv. Jakov Markijski, prije 600 godina prošao je našim krajevima, u mjestu gdje je boravio je poznato svetište
Danas, 28. studenoga, Katolička crkva slavi svetog Jakova Markijskog, čije je svetište u Deževicama, u općini Kreševo, postalo simbol nade i duhovne snage usprkos nemilim događanjima koja su pogodila Bosnu i Hercegovinu početkom listopada.
Poplave koje su zadesile BiH 3. i 4. listopada 2024. godine, prouzročile su ogromnu materijalnu štetu, ali je svetište svetog Jakova, kao i sam kip sveca, ostalo netaknuto, ujedno podsjećajući na dugovječnost duhovne i kulturne baštine ovog kraja.
Neuništiv kip sv. Jakova Markijskog
Tijekom obilnih kiša koje su izazvale poplave i klizišta u Bosni i Hercegovini, mnoge su kuće, ceste i infrastrukturni objekti uništeni, na žalost i mnogi životi su ugašeni. Jablanica, Kreševo, Buturović polje… kao i ostala mjesta, pretrpjelisu ozbiljnu štetu, a poplave su prouzročile velike gubitke.
Ipak, unatoč prirodnoj nepogodi koja je poharala Deževice i okolna područja, kip svetog Jakova Markijskog ostao je na svome mjestu iako su tone kamenja, blata i mulja pored njega protutnjale ostajući na svome mjestu kao simbol nepokolebljive vjere i nade. Mnogi mještani i posjetitelji svetišta ostali su zapanjeni njegovom čudotvornom stabilnošću, budući da je oko njega prošao ogromni val kamenja i blata.
“Iako je protutnjalo nekoliko stotina kubika kamenja, kip se nije pomjerio ni centimetar, a na ogradi su ostale krunice”, izjavio je jedan od lokalnih stanovnika. Ovaj neobičan fenomen mnogi su doživjeli kao znak duhovne zaštite i nade, a kip svetog Jakova postao je simbol oporavka i zajedništva za sve ljude pogođene katastrofom.
O životu svetog Jakova Markijskog
Deževice, smještene na nadmorskoj visini od 911 metara, imaju bogatu povijest koja datira još iz srednjeg vijeka. Tijekom bosanske samostalnosti, Deževice su bile važno gospodarsko i trgovinsko središte, a jedno od najvećih imanja bila je rudarska eksploatacija srebra i olova. Bilo je to vrijeme kada su u Deževicama boravili dubrovački trgovci i financijeri, a spominje se i dubrovačka kolonija i carina.
Propovjednik u Europi
Jakov Markijski s propovijedanjem je započeo na blagdan Sv. Antuna Padovanskog 1422. godine u Firenzi u crkvi San Miniato. Od tada je kao vrstan propovjednik propovijedao 54 godine gotovo svakog dana, a nekada i više puta na dan. Štovali su ga i tražili vjernici, biskupi i kraljevi. Obišao je Italiju, Dalmaciju, Bosnu, Slavoniju, Srijem, Bačku, Ugarsku, Češku, Francusku, Dansku, Švedsku, Poljsku, Austriju i Njemačku. Gorljivo je propovijedao kršćanske istine. Posebno je korio mane: mržnje, neprijateljstva, ubojstva; lihvarstvo i raskoš; raskalašenost i škrtost. Lihvare je, učitelj sv. Jakova Markijskog, sv. Bernardin Sienski nazivao gulikožama koje ispijaju Kristovu krv. Sadržaj Jakovljevih propovijedi i nastupa sadrži njegovo djelo Dialogus contra manicheos in Bosnia. Često je obavljao i veoma odgovorne misije u službi papa: Eugena IV., Nikole V. i Kalista III.
Fra Jakov u Deževicama
Na nagovor pape Eugena IV. Jakov 1435. godine ponovo dolazi u Bosnu, gdje je ubrzo izabran za poglavara Bosanske vikarije. Fra Jakov je tada Deževice odabrao za mjesto svoga boravka. Spavao je u špilji iznad Deževica uz potok Nevra. Mijo Batinić je 1881. godine napisao da puk pokazuje špilju u kojoj je svetac „samotovao“ i križ pred kojim je molio. Fra Jakov nije odustajao od reformi, pa je ponovo došao u sukob s kraljem, plemstvom i nekim fratrima. Kraljica Doroteja bila je Jakovljeva protivnica. Pozvala ga je da dođe u Bobovac lažno obećavši da će ga štititi. Međutim, angažirala je četvoricu razbojnika da iz zasjede ubiju fra Jakova. Kad su zločinci s oružjem u ruci iskočili pred Jakova on je mirno raširenih ruku potrčao prema njima govoreći: Evo mene, radite što god vam je odozgor pripušćeno jer ja se nimalo ne bojim poginuti za stvar Božju i prave vjere. Znam dobro, tko i zašto vas je poslao, te ako je Božja volja, ispunite nalog one jadne žene. Zlikovci su postiđeni pali na zemlju i zamolili oproštenje, koje im je Jakov dao te ih križem blagoslovio i pustio. Jakov je nastavio put i došao u Bobovac. Ugledavši ga kraljica se zaprepastila, ali se ubrzo sabrala i ponizno primila Jakova koji joj je ponizno i hrabro rekao: Pred tobom je, o kraljice, fra Jakov kojeg si bila zapovjedila umoriti. Ali nisi velike misli zasnovala, što si htjela oduzeti život, ne kakovu mogućniku oli junaku, nego ubogu fratru koj ne vrijedi nijedne mušice. Ponižena kraljica slušala je fra Jakova, a velikaši su zavikali da je Jakov svetac i da ga pusti da obavlja svoju službu. Fra Jakov uložio je veliki trud kupujući knjige za naobrazbu svoje braće franjevaca. Tako su franjevci prije turske okupacije imali svoje knjižnice.
Obraćenja na katoličanstvo
Fra Jakov je mnoge obratio na katoličanstvo. Kralja Stipana Tomaša Kotromanića obratio je 1444. godine na katoličanstvo, a krstio ga je iste godine španjolski kardinal, pravnik i diplomat Juan de Carvajl (1400. – 1469.). Kralj Tomaš dozvolom pape Eugena IV. razveo se 29. svibnja 1445. od supruge Vojače. Na blagdan Uzašašća 26. svibnja 1446. godine oženio je Katarinu Vukčić Kosaču, kćer hercega Stipana Vukčića Kosače. Katolički obred vjenčanja obavljen je u Milodražu kod Fojnice. Tomaš i Katarina imali su sina Sigismunda i kćer Katarinu. Kralj Tomaš i kraljica Katarina sagradili su 6 crkava. Jakov Markijski obratio je Anđela Zvizdovića na katoličku vjeru koji je stupio u franjevački red. Anđeo Zvizdović je na katoličanstvo obratio roditelje, rodbinu i mnoge druge. U Dubrovnik se vratio prigodom obilaska dalmatinske obale krajem 1457. ili početkom 1458. godine. Nakon 1458. godine fra Jakov zbog slabog zdravlja nije napuštao Italiju.
Smrt
Zbog slaboga zdravlja fra Jakov se 1458. godine trajno vratio u Italiju. Od tada do kraja života propovijedao je u Italiji. Fra Jakov Markijski umro je u Napulju 28. studenoga 1476. godine. Posljednje su mu riječi bile: Isus, Marija. Neka je blagoslovljena Muka Kristova. Relikvije svetoga Jakova Markijskoga nalaze se u crkvi S. Maria Nuova. Godine 2001. zemni ostatci sv. Jakova Markijskoga preneseni su u njegovo rodno mjesto Monteprandone u crkvu Gospe od milosti. Papa Urban VIII. proglasio ga je 1624. blaženim, a papa Benedikt XIII. kanonizirao ga je 1726. godine. Suzaštitnik je Napulja. Kult svetog Jakova Markijskog svjedoče mnoge župe, crkve i kapele posvećene njemu diljem svijeta. U ikonografiji se prikazuje s kaležom u desnoj ruci, a pokraj njega je zmija. Prema legendi, otrov koji su mu krivovjerci više puta dali nije mu mogao naškoditi. Spomendan je 28. studenoga.
Sveti Jakov Markijski, kao zaštitnik ovog kraja, svima koji posjete ovo svetište zasigurno će pružiti snagu da nastave dalje u vjeri, ljubavi i nadi.
Sveti Jakove Markijski, moli za nas!
Objava Danas je sv. Jakov Markijski, prije 600 godina prošao je našim krajevima, u mjestu gdje je boravio je poznato svetište pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.