Dječak vukodlak Lalit (17) pati od rijetkog sindroma zbog kojeg je cijeli život bio maltretiran
Ovaj 17-godišnjak koji pati od “sindroma vukodlaka” otkrio je da je cijeli život bio maltretiran zbog svog rijetkog medicinskog stanja, ali se zakleo da će “uvijek nastojati biti sretan i usrećivati druge”, piše Daily Mail.
Lalit Patidar je učenik iz malog sela Nandleta u Indiji. Cijelo mu je tijelo prekriveno dlakama od šeste godine, kada mu je dijagnosticirana hipertrihoza, iznimno rijetko stanje za koje se smatra da je pronađeno kod samo 50-ak ljudi od srednjeg vijeka, piše Jutarnji list.
U svojoj se sredini isticao cijeli život, a okrutna su ga školska djeca nazvala “dječakom majmunom” te se “bojala da će ih ugristi”. Unatoč tome što su ga maltretirali, ima pozitivan pogled na život, rekavši da sada sanja o tome da postane uspješan YouTuber.
– Dolazim iz normalne obitelji, otac mi je poljoprivrednik, a ja sam trenutno maturant. Istovremeno pomažem ocu u poljoprivrednim poslovima – rekao je Lalit.
– Imam ovoliko dlaka po tijelu cijeli život. Moji roditelji kažu da me liječnik obrijao pri rođenju, ali nisam primijetio da je nešto drugačije na meni sve dok nisam imao oko šest ili sedam godina. Tada sam prvi put shvatio da mi dlake rastu po cijelom tijelu, kao nikome drugome koga sam poznavao. Tada sam saznao za hipertrihozu, vrlo rijetko stanje kojeg je na svijetu imalo svega 50-ak ljudi – objašnjava 17-godišnji Patidar.
– Nema povijesti “dlakavosti” u mojoj obitelji, ja sam jedini koji ima tu bolest – rekao je tinejdžer.
Kao što i možete pretpostaviti, hipertrihoza je karakterizirana abnormalnom količinom rasta dlaka po tijelu.
Postoje dvije različite vrste hipertrihoze: generalizirana hipertrihoza, koja se javlja po cijelom tijelu, i lokalizirana hipertrihoza, koja je ograničena na određeno područje. Hipertrihoza može biti ili kongenitalna (prisutna pri rođenju) ili stečena kasnije u životu. Radi se o neizlječivom stanju koje uzrokuje na licu, rukama i drugim dijelovima tijela osobe uzrokuje rast abnormalnih količina dlačica dugih do pet centimetara.
Nekoliko cirkuskih atrakcija u 19. i ranom 20. stoljeću, poput Julije Pastrane, imalo je hipertrihozu, a mnogi od njih radili su u sklopu cirkusa kao “čudaci” i bili su predstavljeni kao osobe s životinjskim osobinama.
Za razliku od njih, Lalit vodi normalan život. On pohađa školu i pomaže na obiteljskom imanju, a počeo je pisati blog i snimati videa.
– Nisam se uznemirio kad su mi počele rasti dlake jer sam tada bila jako mlad, no moji ukućani i moji roditelji jako su se zabrinuli – tvrdi.
– Mala su se djeca bojala kad bi me vidjela, a ja kao dijete nisam znao zašto. Kako sam odrastao, shvatio sam da mi cijelo tijelo ima dlake, što se itekako razlikovalo od ostalih – dodao je Lalit i istaknuo da su se djeca bojala da će ih “ugristi kao životinja”.
Trenutačno ne postoji lijek za Lalitovo stanje, ali on je naučio živjeti s tim i iako se kao dijete borio s maltretiranjem, sada shvaća da je to ono što ga čini jedinstvenim.
– Za sada, nema lijeka. Podrežem dlake ako osjećam da postaju preduge. To je kao kosa na glavi, nastavit će rasti, nemam drugog načina da to riješim i ne vjerujem da će ikada biti lijeka – priznaje. Školske kolege su ga zadirkivale, vikali bi mu “majmune,majmune”, ljudi su ga zadirkivali, mislili da je mitsko biće…
– Kada sam bio mlad, ljudi su me gađali kamenjem, a to uopće nije fer prema djetetu – prepričao je Lalit.
Mladi Lalit tvrdi da bez obzira na to što drugi govore, nikada ne smijemo odustati u životu i uvijek trebamo biti sretni i pozitivni. Napominje da je važno poštovati sve ljude, kako god oni izgledali. On se vodi mišlju da se uvijek moramo dobro ponašati prema svima, jer nikad ne znamo kroz što netko prolazi.
– Važno je biti sretan, ali i učiniti druge sretnima – zaključuje Lalit, objavio je Jutarnji list.
e-hercegovina.com